Šta je novo?

Реконструкција Трга Републике

Moja želja i vizija je da se manete pretvaranja Beograda u još nefunkcionalniji grad nego što jeste. I ovako gomila mesta sa raznoraznim čepovima, a vi bi ste da ih proširite (fizički i vremenski). Stvari treba rešavati od početka ka kraju, a ne obrnuto. Od smislenog metroa ka pešačkoj zoni, a ne obrnuto.

Naravno, to se podrazumeva, rekao sam u jednom od prethodnih postova. Tako da ako bi da se grudvaš, nadji nekoga ko je na suprotnoj strani. Po ovom pitanju, ti i ja smo saglasni apsolutno i da se tvoje ideje sprovedu u delo po ovom pitanju, ne samo da ne bi imao ništa protiv, nego bi svesrdno podržao.
 
Poslednja izmena:
FB_IMG_1761332111350.jpg
 
Moja želja i vizija je da se manete pretvaranja Beograda u još nefunkcionalniji grad nego što jeste. I ovako gomila mesta sa raznoraznim čepovima, a vi bi ste da ih proširite (fizički i vremenski). Stvari treba rešavati od početka ka kraju, a ne obrnuto. Od smislenog metroa ka pešačkoj zoni, a ne obrnuto.​

Чепови нису последица пешачких зона већ последица вишка аутомобила у саобраћају. На крају крајева ево имамо врло јасан експеримент колико "убрзавање саобраћаја" не успева као решење докле год се не смањује број кола
 
Чепови нису последица пешачких зона већ последица вишка аутомобила у саобраћају. На крају крајева ево имамо врло јасан експеримент колико "убрзавање саобраћаја" не успева као решење докле год се не смањује број кола
Smanjivanje broja kola? To nije problem to je realnost koja će se samo povećavati. Tako da geldati na to kao problem koji treba rešiti je suludo.

Čak ni metro to neće značajno smanjiti
 
Naravno da treba da se smanji broj automobila u gradu, a to se postiže kvalitetnim javnim prevozom i metroom. Ali opušteno, dok Beograd dobije tako nešto, ili će ovde biti mnogo manje ljudi ili ćemo doći na taj civilizacijski nivo da nisi faca ako se voziš sam u kolima na putu do posla, već sebični seljober.
 
Problem sa pešačkim zonama je što obično podrazumevaju i eliminaciju površinskog javnog prevoza. A u našem slučaju ne dobija se mnogo jer nam te pešačke zone na kraju izgledaju ovako:
bgd-ploce-.jpg

663z390_plato-filozofski-d-.a-nnn.jpg

152690406.jpg


Naravno, sve to nije razlog da se nigde nikada više ne prave pešačke zone. A ima i pozitivnih primera.

Ali ljudi žele pešačke zone maltene od Gardoša do Konjarnika. A veći deo pešačkih zona odnosno površina završi izgledajući očajno pa i prazno, a svega 30% kao nešto lepo i prijatno.

I često predstavljaju vozila javnog prevoza kao krivce što neki deo grada izgleda loše. A na svim ovim slikama koje sam okačio nema ni njih ni saobraćaja uopšte. Pa opet izgledaju kao geto i favele.


Pouka: treba malo znati i gde uvesti pešačke zone, i kako. A puko prostiranje istih poput tepiha i čekanje da se to samo sredi i popuni ljudima, to u praksi ne radi. Treba gledati kvalitet, a ne kvantitet.
 
Dobro, Maršala Birjuzova je urađena kao pešačka zona samo da bi rekli da su uradili, inače nema nekog smisla. Ali nije poenta u pešačkom zonama, nego u razmišljanju o pešacima. Najsvežiji primer je Uzun Mirkova u koju samo sade stubiće, a ne pada im na pamet da prošire trotoar i posade drvored. Zapravo, čak i kad bi dodali jednu traku, i dalje bi bilo mesta da trotoari budu normalne širine i drvored sa jedne strane. Vase Čarapića isto vapi za obnovom i optimizacijom saobraćajnih površina. Bilo je i svetlih primera, poput sređivanja Dečanske od Nušićeve do Makedonske, ali oni su retki i trotoari su generalno potpuno zanemareni. Sad čak i kad obrate pažnju na njih, dobijemo kafanske žardinjere umesto drvoreda.
 
Smanjivanje broja kola? To nije problem to je realnost koja će se samo povećavati. Tako da geldati na to kao problem koji treba rešiti je suludo.

Čak ni metro to neće značajno smanjiti
Реалност је да имамо проблем са превеликим бројем кола који гуше саобраћај и да то треба решити. Аутобуски саобраћај и јесте тај који прави гужве, без њега не би било нигде никада гужви. Актуелна политика је таква да се аутомобилски саобраћај субвенционише и шири на штету осталих видова саобраћаја и кретања. То није спонтани, органски процес већ свесна и намерна политика која је емпиријски доказана као лоша.

Примера ради, када власт укине пешачки прелаз и постави ограде, она присиљава пешаке да пешаче много више и заобилазе те препреке (иду под земљу, на пасареле, губе време и енергију) што подстиче кретање кроз град колима а обесхрабрује пешачење.

1761390678858.png


Нико неће да користи јавни превоз ни пешачи кроз град који се развија тако да је пешачки прелаз удаљен пола километра од станице јавног превоза.

Епилог је да је људима лакше да купе кола и возе се њима чиме се повећава гојазност, кардиоваскуларне болести загађење ваздуха, гужве у саобраћају, недостатак паркинга итд. Све је то већ виђено, доказано и документовано и није никакав спонтани процес који сви треба да прихватимо као неку неизбежну реалност већ епилог насилне, принудне идеологије која захтева да пандури трче и јуре пешаке у торове да би се спровела.

Што је најтужније, за разлику од других, не-европских земаља које ту политику спроводе јер им се може будући да су нето извозници нафте (СА, САД, Русија итд.) ми то радимо упркос чињеници да не производимо нити можемо да производимо гориво чиме се дубље гурамо у енергетску вазалност уместо да се трудимо да се ослањамо на сопствене (обновљиве) изворе енергије што је више могуће и да будемо рационални са њиховим трошењем тако да је минимално по путнику.
 
Objašnjavao sam i ranije, ali određeni broj forumaša nikako da shvati o čemu pišem, dok sa druge strane imamo određeni broj forumaša koji apsolutno kapira o čemu pišem.

Potegnuli smo priču o velikoj pešačkoj zoni i o tome kako nije ona problem nego veliki broj vozila na ulicama. Mi trenutno imamo broj vozila koji imamo na ulicama i u saobraćaju. Ali pored toga imamo i realizaciju određenih projekata koji su manje - više ono o čemu su drugi razmišljali / maštali. Mi pored broja vozila koji imamo na ulicama, imamo i uklonjen Stari savski most, inditektnu pešačku zonu od Terazija do Takovske preko Trga Nikole Pašića, spojene delove Topčiderskog parka, pa indirektnu realizaciju projekta Pešačka zona u svakoj opštini tako što su zbog radova zatvorene određene ulice, pa onemogućavanje / ukidanje skretanja koja su postojala ranije a uvođenje tamo gde ga nije bilo, pretvaranje jednosmernih ulica u dvosmerne i obrnuto, tendencija semaforizacije svakog ćoška... Da li te stvari utiču na stvaranje gužvi? Neki će se složiti samnom, neki neće. Kada bi smo sada smanjili broj vozila u saobraćaju, mi bi smo se vratili na situaciju kakva je bila pre svih ovih silnih radova i manevrisanja u saobraćaju. A ni pre nismo bili zadovoljni protočnošću saobraćaja kada je bilo kudi kamo bolje. I ovde će se opet neki složiti a neki neće.

Grad funkcioniše, slikovito rečeno, poput ljudskog organizma gde su ulice krvni sudovi, a čitav grad kao ljudsko telo. Ako se tebi začepi jedan krvni sud, sam organizam to premošćuje koliko je do njega, isto i sa suženjem krvnih sudova, protok je smanjen a nadomešćuje se preko drugih gde je bolji protok. Da bi organizam mogao da funkcioniše bez problema ili makar sa smanjeniim brojem problema, potrebno je da budeš fizički aktivan. Mi ovde nismo, preneseno na grad, fizički aktivni, jer nam grad izgleda kao čovek na operacionom stolu kome je gomila krvnih sudova u problemu a lekar koji radi na pacijentu nije stručan i vičan kardiohirurg / vaskularni hirurg.​
 
Na ovo što je Sole rekao, dodao bih da ljudi ovde prečesto:

1) ne umeju da identifikuju probleme
2) ne umeju da daju konkretno rešenje
3) ne znaju ni sami šta hoće

Onaj sindrom da se kod svake sporne i odbojne lokacije ljudi od svih problema i faktora prvo hvataju za javni prevoz, je potvrda toga.

Čak ne viđam dovoljno često da se ljudi zalažu za ukidanje uličnih parking mesta. Koja su na nekim lokacijama em sramota i ruglo, em ispod svih standarda i propisa. Nego odma ide skakanje na korak "ukinimo javni prevoz tuda, a kad već ukidamo i njega, daj da ukinemo i kolovoz kompletno".
 
Naravno da treba da se smanji broj automobila u gradu, a to se postiže kvalitetnim javnim prevozom i metroom.
Ovo jednostavno nije tačno, broj automobila se jedino smanji kada se negde ukine mogućnost prolaska automobilima.
E sada, da li mi imamo infrastrukturu da to uradimo, da se ne u*eremo znatnom broju ljudi u život je drugo pitanje (i odgovor je jasan, ne, nemamo).

Sa druge strane, ja nekako mislim da čisto pešačka zona u mnogom delovima maši poentu.
Ono gde treba obratiti pažnju je da je trotoar dovoljno širok, da se semafori (gde mora) ne čekaju suludo dugo, da imamo što više povezanu mrežu žutih traka, i da negde udenemo trake za bicikle i trotinete, odvojene od trotoara. Pored toga tu su stanje trotorara, uklanjanje prepreka (raznih bilborda, baštica info tabli, reklama), ali to već nema veze sa kolima.

Možda će neko reći da smrde izduvni gasovi, eto stižu kola na baterije, a i mogla bi se kontrola izduvnih gasova pooštriti. Jedino što ne znam kako je navesti ljude da manje koriste sirene, i nikad preko 2 sekunde.
 
Zapravo, jeste tačno. Znam ljude koji su nakon ukidanja naplate za prevoz (uvođenja naplate kroz Infostan) počeli da primenjuju svoj takoreći park n ride sistem da dođu kolima do neke tačke pa tu presedaju na javni prevoz i njega koriste za kretanja po centru i širem centru.

Takođe su bile zabeležene manje gužve nekoliko meseci posle uvođenja "besplatnog" javnog prevoza odnosno naplate kroz Infostan.

To se posle poništilo kad su majmuni raskopali pola grada i otvorili mnoga gradilišta koja ne mogu da završe, a koja remete i saobraćaj i javni prevoz (SSM, Karađorđeva, centar, Teodora Drajzera...) Ali činjenica jeste da bolji javni prevoz utiče na smanjenje automobila do neke mere.
Sa druge strane, ja nekako mislim da čisto pešačka zona u mnogom delovima maši poentu.
Ono gde treba obratiti pažnju je da je trotoar dovoljno širok, da se semafori (gde mora) ne čekaju suludo dugo, da imamo što više povezanu mrežu žutih traka, i da negde udenemo trake za bicikle i trotinete, odvojene od trotoara. Pored toga tu su stanje trotorara, uklanjanje prepreka (raznih bilborda, baštica info tabli, reklama), ali to već nema veze sa kolima.
S ovim se slažem. Meni npr na Zelenom vencu ne treba pešačka zona. Za šta će mi? Da gledam pijacu, Mek, fast fud kioske i kockarnice u nizu?

Ali mi trebaju bolji i širi trotoari. I po mogućstvu drvored da me leti sunce ne ubije na 50 stepeni.
 
Zapravo, jeste tačno. Znam ljude koji su nakon ukidanja naplate za prevoz (uvođenja naplate kroz Infostan) počeli da primenjuju svoj takoreći park n ride sistem da dođu kolima do neke tačke pa tu presedaju na javni prevoz i njega koriste za kretanja po centru i širem centru.
To mi zvuči kao jako mali broj, onih 3000 ili koliko je bila markica ima je bila prepreka da izađu iz kola?
 
Mnogima jeste bila, jer nisu želeli da plaćaju i gorivo i prevoz odvojeno. Sad plaćaju prevoz, ali manje nego što bi morali tada.

A nije zanemarljiv bio broj uopšte. Dellili smo na temama u podforumu gradski prevoz iskustva i zapažanja koliko su primetno manje gužve na nekim deonicama.

Sam javni prevoz je isto postao malo puniji od tada, od tog ukidanja odnosno izmene.

Kažem, to je posle palo u vodu kad su otvorili brdo novih g(r)adilišta i poremetili brojne linije JGPa. I otkako je Šupić uveo kružne tokove i semafore, i nove režime saobraćaja, gde mu niko nije tražio.
 
Prijatelji, nisu smanjenje broja automobila i pešačke zone uslovljeni. Više bih rekao da pešačke zone nastanu na mestima gde je već mala potreba za automobilom.
Na primer, produžetak tramvaja od Crkve Sv. Marka do Terazija ili Kalemegdana bi sigurno smanjilo gužvu a možda i ukupan broj automobila. Ali proširivanje pešačke zone na tom pravcu bi trenutno napravilo haos.
Mislim da je bolje da se fokusiramo na poboljšanje alternativa privatnim automobilima, a smanjenje broja automobila i pešačke zone će onda doći.
 
Неће смањење аутомобила доћи само од себе, нигде није и никада неће. То мора да се спроводи кроз активну политику која директно пркоси постојећој и једнако је агресивна.

Саобраћај једног града се заснива на ограниченим ресурсима и задовољава ограничену тражњу, град мора активно да среже једно да би друго могло да процвета. И да отежава једно да би супротна алтернатива била примамљивија. Због тога је покушај да се саобраћај унапређује улагањем у оба суштински осуђен на пропаст, свако улагање у аутомобилски саобраћај је на штету пешака, бициклиста итд. и обрнуто.

Постоје већ успостављене и доказане праксе како се решава проблем саобраћајних гужви у граду, не морамо да измишљамо топлу воду. Ако домаћи планери не разумеју како нека се консултују са планерима из Мадрида, Барселоне, Амстердама итд.

Примера ради, Мадрид није могао да успостави свуда бициклистичке стазе па је успоставио систем да бициклисти возе средином коловоза, присиливши све аутомобиле да споро возе иза њих. Уместо да гурају пешаке под земљу гурнули су аутомобиле а простор над земљом озеленили и препустили грађанима. Малтене нигде нема паркинга али има прегршт зелених џепова и пешачких зона препуних кафића и садржаја за људе. У центру, тамо где морају да имају да имају приступ колима су оборили брзину кола на апсурдно ниску брзину (неких 10-20 километара на сат ако се не варам) и натерали да се пешаци слободно крећу калдрмисаним улицама да аутомобили морају да стану на свака два метра кад год неко пређе са једне стране улице на другу. Другим речима, проширили су свуда пешачке зоне а тамо где баш мора да иду кола су присилили кола да возе споро кроз пешачку зону и подређују се пешацима. Сваки град који је успешно решио саобраћај и ревитализовао историјске / културне целине је то урадио тако што је кренуо финансијски и временски да кажњава путовање аутомобилом а паре кренуо да улаже у друге видове кретања и то је једини начин да се проблем решава.

Но код нас се деценијама уназад предлаже неки као "компромис", да град допушта аутомобилизацију да цвета јер је за борбу против исте предуслов "улагање у јавни превоз", па се предложи неко млако "компромисно решење", онда се то решење изгуби у мутној води бирократије и ситне политике, па се разводни у неколико итерација и онда се "улагање у јавни превоз" сведе на типа куповину 10 аутобуса. А све то време се вредно радило на бетонирању нових паркинга и ширењу улица за аутомобиле.

Минимум минимума што би требало урадити за решавање саобраћаја у граду је

  1. Да се зонира цела територија Београда и наплаћује месечно свако заузимање јавне површине ради паркирања,
  2. Да се од тих пара драматично прошири и унапреди јавни превоз,
  3. Да се смањи број паркинг места у центру тако да буду резервисана само за људе који имају пријављено боравиште у тој улици а између тих паркинг места свуда да се засаде дрвореди, да свака улица буде зелена и има хлад
  4. Да се прошири смислена бициклистичка мрежа кроз цео град,
  5. Да се јавни превоз и шински саобраћај свуда издвоји од аутомобилског и прошири шинска мрежа.

И наравно да се среди Беовоз као функционалан, поуздан и брз вид транспорта.

То је буквално минимум минимума да се мало поправи саобраћај у Београду, све остало су шупље приче које слушамо 70 година.

Аутобуски саобраћај и јесте тај који прави гужве,
*Аутомобилски
 
Код нас се компромис завршио тако што су тротоари у 98% случајева паркинзи а то мало бици стаза приступни колски правци.

Дакле, прво да се вратимо у ред цивилизованих друштава и омогућимо мајкама са децом, инвалидима и пешацима да у граду пређу од А до Б неризикујући своје животе па да причамо даље о стратегији саобраћаја.

Прошао јуче пешке по граду, оно је надреално. Град је окупиран колским саобраћајем, пешаци ограђени а инвалиди и мајке с колицима могу да забораве на центар града.
 
Нисам сликао али на пар места су људи пробили ограде, померили привремене баријере...

Што неко рече, на Теразијама су се људи слободно шетали врхом гребена преко 2000 година, од Келта па на овамо, све до доласка ове снс пошасти.
 
Vrh