Nije sporna sama žičara nego lokacija obe njene stanice. Pa je bespredmetno tvrditi da će vidik sa nje biti lep, jer, prvo, to niko ne spori, i drugo, bio bi isto toliko lep i da su stanice pomerene.
Pozicija Novobeogradske stanice je sporna zato što turiste ne vodi ka mestima koja ih interesuju, na ušće ili blizu obala, nego u tržni centar i zagađeno raskršće koje je na najvećoj mogućoj daljini od ušća i obala. I zato što ovako daleka stanica znači prosecanje parka u velikoj dužini. Ispod i oko trase ništa ne sme da raste, pa to znači seču drveća i jedan klasični šumski prosek prav kao lenjir duž čitavog parka. To je daleo veća degradacija parka nego da je stanica negde bliže obalama.
Pozicija Kalemegdanske stanice je sporna zato što se kao čir i neka izraslina izvlači baš iz samog središta šetačkih staza i u sred polukruižnog vidikovca istorijskog Savskog šetalitšta. Tu jesu, ili bi bar trebali da budu, zaštićeni i samo šetalište sa borovima i vizure sa njega. Čitav smisao tog šetališta, sama suština njegove trajne popularnosti, je šetnja uz pogled na reku i ušće, a zatim mogućnost da se sedne ispod starih borova i na samu ivicu Terazijskog grebena. Druženje na takvom mestu, ili samo usamljeno opuštanje uz fantastičan otvoreni vidik, u miru i daleko od betona i mašina, je nešto dragoceno i neponovljivo. Upravo tu ubaciti gigantski i verovatno sasvim dovoljno bučni mehanizam, je već samo po sebi kulturni zločin. Međutim još gore je što je on ZNATNO isturen iz kose ravni padine. Tako da zaklanja pogled sa klupa ispod borova sa obe strane polukružnog platoa. Polovina šetališta koja je na strani daljoj od ušća GUBI VIDIK NA UŠĆE I NIZVODNI DEO REKE. Polovina šetališta koja je na strani bližoj ušću GUBI VIDIK NA GRAD. Ljudi koji su na samom polukružnom platou gube pogled na reku. Jedino što se "dobija" je što polovina(!) polukružnog platoa dobija strogo PRAVOUGAONU izraslinu na pola njegovog OVALNOG zidića, plus DVE stepenice, plus kućice za prodaju karata na sred platoa! A pri tome taj istureni deo zbog daljine objekata od najvećeg intersera (reke, ušća i grada) ne pruža ništa bolji pogled nego što postoji sad. I još gore, sada je gustim ali niskim rastinjem utišana i zaklonjena bučna i ružna raskrsnica i ulica tik ispod vidikovca. Uklanjanjem zelenila i isturanjem tačke gledišta ljudi će biti tačno iznad raskrsnice, lepo će je videti, čuti i namirisati. Kad se na sve ovo doda nova KAFANA na travnjaku, sa morem baštenskih stolova, odmah pored ovoga, onda ja zaista ne znam kako se pristojno mogu nazvati odgovorne osobe koje ovaj kulturni zločin ćutke odobravaju. Bar da portal sasvim uvuku u brdo, ili još bolje, stanicu premeste nizvodno, nešto pre velikih stepenica. Međutim niko se ne oglašava.
Slika: Pogled na ušće i nizvodni deo reke sa čitave uzvodne polovine šetališta će biti UNIŠTEN. Ovo što ovde vidite sa ove polovine šetališta više nećete videti. Tačka gledišta kamere je visoko iznad glava ljudi. Pogled sa nižeg nivoa je još ugroženiji.
Daleko bolje pozicije krajnjih stanica i bolje trase, pa čak i sa boljim vidikom, su neke od ovih:
