Kada sam bio mlađi, do studija, student, i nakon završetka fakulteta, mislio sam da sam ja sposoban da budem generalni direktor železnice, a gledajući na to koliko se tu toga radi pogrešno, vidljivo čak i običnom laiku.
U međuvremenu, vidim da su mnoge od mojih ideja tehničkih rešenja za železnicu već primenjene van Srbije, a da u Srbiji nisu mogla da se primene zbog dinosaurus autoriteta i gerontokratije. Još kao student treće godine neke tamo 2006. sam rekao na javnoj diskusiji vezanoj za Zakon o železnicama, kojim je trebalo da se omogući pojavljivanje privatnih operatera, da je za mladog inženjera "slušanje nadređenih u Železnicama Srbije rad protiv struke i intelektualna prostitucija".
Neko preveliko mišljenje o sebi kao svemogućem superdirektoru železnica je prestalo kada sam u ne Albano-serbija delu Evrope dobio poziciju nadređenog u transportnom sektoru, i apsolutno nema veze to što to nije železnica. Istina je da podvučene izraze i sada podvlačim, makar tu nisam omanuo u stručnoj proceni tih pojava. Van Srbije, a od ukidanja funkcionalnog suvereniteta 30.06.2018. Albano-serbije, prepoznaće radno-stručne kvalitete nekog čoveka, ako ništa makar zbog profita i interesa. Biti nadređen čak i za svega nekoliko desetina ljudi je veliki stres, čak i kada možeš da utičeš na odluku o nečijem otpuštanju ako ti pravi mnogo problema.
U zdravim sistemima postoji nekakav prirodni put razvoja stručnjaka za najviše i najodgovornije pozicije. Najgrublje, ali najslikovitije rečeno, od regruta "guštera" do generala, preko celog sistema podoficirskih i oficirskih činova. Za Železnice Srbije bi trebala, ne reforma nego, (kako govori kolega Ivan Banković iz jednog sindikata GSP i CLS) transformacija. Uz najkvalitetniji rad za to je potrebno da zaposliš gomilu "guštera", pri čemu ćeš od nekih od njih napraviti generale za 5 godina, a to je minimalan rok uspeha kadrovske reforme. Među starijom generacijom ima eventualno odličnih stručnjaka, ali koliko ih je stalo na čelo Četvrte armije da brane suštinu funkcionalnog suverineteta Srbije, i smisao železnice kao delatnosti 30.06.2018. ? Samo ja nezaposleni železničar, sindikalac Zoran Dašić (kome zameram što svoje članove nije doveo), i bivši direktor Zajednice Jugoslovenskih Železnica, sada penzioner. Uz puno poštovanje običnog naroda koji je bio prisutan, ipak je Četvrta armija ta koja je prva pozvana i prozvana da se pojavi! Baš zato, ova studentarija koja ima kičmu i zaslužuje da među njima budu regrutovani generali Četvrte Armije, nikako među njihovim profesorima koji se 30.06.2018. nisu pojavili!
Znajući koliko ne znam, i koliko je teško, komplikovano i odgovorno upravljati sistemom sa imovinom ogromne vrednosti i desetinama hiljada radnika, tužno je da sam među starijom generacijom maltene jedini koji ispunjava jedan od najvažnijih kriterijuma da budeš general, a to je kičma.