Ima posla ko hoce da radi
Ima posla ko hoce da radi
Zakonom je propisano 2/3 od ukupnog broja stanova. Postoji procedura o smanjivanju kvoruma ukoliko neki stanari ne prisustvuju 3 sednice za redom, ali napomena je da neke opštine u Beogradu ne prihvataju smanjivanje kvoruma. Najbolje je odlučiti na sastanku stanara i onda skupljati potpise redom od komšije do komšije, ako su ljudi razumni prihvatiće upravnika za kojeg je većina stanara.
Koja opština je u pitanju ako nije tajna?
Ovo i meni treba. Da li moze neko da preporuci kako unaprediti tradicionalnu rasvetu koja koristi stubisni automatPozdrav svima. Ima li neko preporuku za dobre svetiljke sa senzorom. Ove koje trenutno imamo u zgradi veoma kratko traju i brzo se kvare, pa mi treba preporuka za neke dobre svetiljke sa senzorom, hvala!
Da, već sam je savetovao slično. Njima je verovatno zasmetalo što je stavila novi bravu na podrum i napisala da komšije mogu doći do njenog stana po ključ. Valjda su spodobe mislile da će da im dodje na vrata i moli ih da uzmu ključ. Gadan smo jako narod, i jako često se izreka "Put do pakla je popločan dobrim namerama" ispostavi Kao tačna.Izveštaj o sednicama može staviti na oglasnoj tabli, glasanje može održati i elektronskim putem - mailom. Ako se ne odazovu na sastanke i ne glasaju, mogu biti izuzete iz kvoruma. Jedino što zahteva organizaciju i vreme, a to bez nadoknade teže ide. Drugirici svaka čast ali sa nekima se jednostvano ne može, navikli su da daju 0 dinara i da se ne pipa ništa.
Neka angazuje advokata obavezno koje idotkine od komsijaPo meni su upravnici iz redova stanara pravi heroji. Jako često treba imati čelične živce i neopisivu želju da nešto unaprediš da bi bio upravnik. Primera radi, drugarica kupila stan u centru grada, zgrada je stara oko 80-90 godina. Naravno upravnika postavila opština, on samo uzimao parice sve ruinirano. Ona u želji da popravi stanje predlaže da ona bude upravnica. Tu kreće pakao sa majkom i ćerkom komšinicama, obe u poznim godinama. Osobe ne dolaze na sastanke stanara, zahtevaju da ona njih pismenim putem obaveštava o održanim sastancima, i da na mesečnom nivou njima pruža izveštaj o njenom radu. Naravno suludi zahtevi dve bolesne individue. U međuvremenu drugarica dobije sredstva od opštine, okreči zgradu, očisti zajedničko dvorište koje je bilo prepuno đubreta i rastinja, zameni svetla u podrumu, stavi bravu na podrumski prostor i podeli im ključeve, sanira fasadu da ne bi otpala, značajno popravi higijenu zgrade. Sve to je i često sama radila bez bilo kakve naknade.
Epilog toga je da su na poslednjoj sednici te dve spodobe došle sa advokaticom, koja je drugarici saopštila da će je tužiti kod poverenika i da se vide na ročištu. Bilo to osnovano ili ne, to zahteva gomilu vremena da se pripremi, unajmi advokata potencijalno, da ne pričam o stresu koji prolazi. Naravno komšije ostale ćute, lepo im što ništa ne rade, a pride i ne plaćaju nju jer ona nije htela da uzima naknadu. Rezultat, daje uskoro ostavku, i planira da proda stan jer ne želi da živi u raspaloj zgradi punoj govnara. Tako da što se mene tiče, upravnici iz redova stanara koji zapravo želite nešto dobro i lepo da uradite, vi ste heroji i svaka čast!
Podeliću moje iskustvo. Došao u zgradu gde apsolutno nikoga ništa ne zanima. Prljavi zidovi, lift više ne radi nego što radi, sandučići iz prošlog veka se raspali, zgrada non stop otključana, ulazi ko hoće, radi šta hoće. "Ma šta da se zaključava, pa nikada nije bila zključana", prokišnjava svetlarnik, olučnjaci začepljeni, razbijeni...Po meni su upravnici iz redova stanara pravi heroji. Jako često treba imati čelične živce i neopisivu želju da nešto unaprediš da bi bio upravnik. Primera radi, drugarica kupila stan u centru grada, zgrada je stara oko 80-90 godina. Naravno upravnika postavila opština, on samo uzimao parice sve ruinirano. Ona u želji da popravi stanje predlaže da ona bude upravnica. Tu kreće pakao sa majkom i ćerkom komšinicama, obe u poznim godinama. Osobe ne dolaze na sastanke stanara, zahtevaju da ona njih pismenim putem obaveštava o održanim sastancima, i da na mesečnom nivou njima pruža izveštaj o njenom radu. Naravno suludi zahtevi dve bolesne individue. U međuvremenu drugarica dobije sredstva od opštine, okreči zgradu, očisti zajedničko dvorište koje je bilo prepuno đubreta i rastinja, zameni svetla u podrumu, stavi bravu na podrumski prostor i podeli im ključeve, sanira fasadu da ne bi otpala, značajno popravi higijenu zgrade. Sve to je i često sama radila bez bilo kakve naknade.
Epilog toga je da su na poslednjoj sednici te dve spodobe došle sa advokaticom, koja je drugarici saopštila da će je tužiti kod poverenika i da se vide na ročištu. Bilo to osnovano ili ne, to zahteva gomilu vremena da se pripremi, unajmi advokata potencijalno, da ne pričam o stresu koji prolazi. Naravno komšije ostale ćute, lepo im što ništa ne rade, a pride i ne plaćaju nju jer ona nije htela da uzima naknadu. Rezultat, daje uskoro ostavku, i planira da proda stan jer ne želi da živi u raspaloj zgradi punoj govnara. Tako da što se mene tiče, upravnici iz redova stanara koji zapravo želite nešto dobro i lepo da uradite, vi ste heroji i svaka čast!
Mi smo imali većinu a imamo upravnika iz redova stanara, prebacili smo investiciono održavanje od RSD 1.500,00 preko infostana, tako da svi moraju da plaćaju. Imamo nekoliko skupljih radova i ovo je jedini način bio da skupimo pare. Kada to prodje plan je da isto smanjimo. Inače grad Beograd je subvencionisao i zamenu ulaznih vrata i naša zgrada je dobila zeleno svetlo za zamenu istih.Podeliću moje iskustvo. Došao u zgradu gde apsolutno nikoga ništa ne zanima. Prljavi zidovi, lift više ne radi nego što radi, sandučići iz prošlog veka se raspali, zgrada non stop otključana, ulazi ko hoće, radi šta hoće. "Ma šta da se zaključava, pa nikada nije bila zključana", prokišnjava svetlarnik, olučnjaci začepljeni, razbijeni...
Napravim dobar kontakt sa profesionalnim upravnikom i kažem tvoje je samo da radiš naplatu, ja ću sve ostalo. Remont lifta mora da se uradi, ne da niko pare. Nadjem se sa firmom koja održava lift, oni objasne kakav je lift, kako to radi, šta mora i zašto mora da se remontuje. Dovedem 3,4 različite firme da i oni daju mišljenje. Napravim viber grupu i na lep način objasnim da ljudi ne mogu živeti bez lifta i zašto mora remont. Sastanak, mi koji redovno dolazimo izglasamo 4 puta veći iznos za održavanje da bismo remontovali lift. Druga ekipa se pobuni i smeni upravnika, jel nemaju pojma da to ništa neće promeniti. Ekpia koja samo pametuje, zna da je haos u zgradi, a ne zna šta hoće, samo zna da neće da daju pare. Komšinici koja je bila deo te ekipe i koja je htela da preuzme zgradu objasnim lepo da je najbolje da odustane jer problemi ne mogu da se reše bez para. Moj cilj je bio da cena održavanja mora ostai makar godinu dana. Ako dodje domaći upravnik, ljudi neće uplačivati održavanje jer znaju da od tužbi nema ništa.
Nadjemo novog prof upravnika. I sa njim uspostavim dobar kolegijalni odnos. Sve to vreme ja samoinicijativno radim oko zgrade. Svojim novcem kupim farbu, silikon, alat, očistim zid, poskidam nalepnice koje godinama stoje...sve neke estetske stvari koje ne koštaju puno, a menjaju izgled na bolje. Povremeno samonicijativno detaljno očistim i dezinfikujem lift, napišem u grupi da sam to odradio. Većina to primetila i počela da sluša moje savete. Još uz to nadjem poneku donaciju za zgradu.
Sve krupne stvari tražim od prof upravnika, on pošalje ponudu, ako je razumna ja u grupi predložim da treba prihvatiti. I uspeo sam. 4/5 zgrade danas na mojoj strani i podrži sve što ja dam kao ideju.
Slicno je i kod nas bilo.Probono sam 5,6godina radila za zgradu,kad su komsije videle da se trudim i da imam domacinski odnos poceli su i sami da se prikljucuju,pomazu i predlazu.Uzmemo profesionalnog,on nas dovede u red sto se placanja tice,tako da sad bas fino napredujemo. Koga god da pitas,svi kazu da bez mene nista od ovog ne bismo uspeli i to mi je najveca satisfakcija.Podeliću moje iskustvo. Došao u zgradu gde apsolutno nikoga ništa ne zanima. Prljavi zidovi, lift više ne radi nego što radi, sandučići iz prošlog veka se raspali, zgrada non stop otključana, ulazi ko hoće, radi šta hoće. "Ma šta da se zaključava, pa nikada nije bila zključana", prokišnjava svetlarnik, olučnjaci začepljeni, razbijeni...
Napravim dobar kontakt sa profesionalnim upravnikom i kažem tvoje je samo da radiš naplatu, ja ću sve ostalo. Remont lifta mora da se uradi, ne da niko pare. Nadjem se sa firmom koja održava lift, oni objasne kakav je lift, kako to radi, šta mora i zašto mora da se remontuje. Dovedem 3,4 različite firme da i oni daju mišljenje. Napravim viber grupu i na lep način objasnim da ljudi ne mogu živeti bez lifta i zašto mora remont. Sastanak, mi koji redovno dolazimo izglasamo 4 puta veći iznos za održavanje da bismo remontovali lift. Druga ekipa se pobuni i smeni upravnika, jel nemaju pojma da to ništa neće promeniti. Ekpia koja samo pametuje, zna da je haos u zgradi, a ne zna šta hoće, samo zna da neće da daju pare. Komšinici koja je bila deo te ekipe i koja je htela da preuzme zgradu objasnim lepo da je najbolje da odustane jer problemi ne mogu da se reše bez para. Moj cilj je bio da cena održavanja mora ostai makar godinu dana. Ako dodje domaći upravnik, ljudi neće uplačivati održavanje jer znaju da od tužbi nema ništa.
Nadjemo novog prof upravnika. I sa njim uspostavim dobar kolegijalni odnos. Sve to vreme ja samoinicijativno radim oko zgrade. Svojim novcem kupim farbu, silikon, alat, očistim zid, poskidam nalepnice koje godinama stoje...sve neke estetske stvari koje ne koštaju puno, a menjaju izgled na bolje. Povremeno samonicijativno detaljno očistim i dezinfikujem lift, napišem u grupi da sam to odradio. Većina to primetila i počela da sluša moje savete. Još uz to nadjem poneku donaciju za zgradu.
Sve krupne stvari tražim od prof upravnika, on pošalje ponudu, ako je razumna ja u grupi predložim da treba prihvatiti. I uspeo sam. 4/5 zgrade danas na mojoj strani i podrži sve što ja dam kao ideju.
Uuuuuuu,pa ti si super kooperativan komsija,takvog samo za pozeleti u zgradi!Oni te ne zasluzuju!Prodaje li se neki stan u vašim zgradama da se preselim?Ja mojima skoro predložio da sami čistimo zgradu jer se žale kako im je skupo čišćenje (500 din za 1 nedeljno čišćenje, tj. 4 puta mesečno?!?!). 6 spratova, nemamo lift, 2 stana po spratu, očisti se za 20-30 minuta. Dobro je da me nisu kamenovali, sve neka gospoda ispod časti im da čiste a nema za šta pas da ih ujede. Elem, kad smo kupili stan ja sam nekih 1500-2000 eura "donirao" stambenoj zajednici kao način da se iskupim za 4 meseca komplet renoviranja i buke. Uradio sam stepenište ispred ulaza u zgradu, platio elektronsku bravu i tagove jer su vratala bila otključana 24/7, i uradio sam čišćenje podrumskog prostora, 2 kombija đubreta, i zamenio dršku na ulaznim vratima, stavio poprečne 2 da bi stariji stanari mogli lakše da otvaraju vrata, a i stare drvene su bile raspale. Nisam očekivao zahvalnost, ali sam dožio odmah da se jedna komšinica žali što sam ja stavio metalne drške za vrata a pre su bile od drveta, pa komentari kako sam mogao da sredim i gelendere kad sam već stepenice itd.
Ignorisao sam te komentare sve dok nije došlo vreme da treba da se ugradi pumpa za vodu. Tu kreće agonija od 3 godine, neće pa neće. Svi se žale kako nemaju vode, niko neće dinara da da. U dogovoru sa upravnicom prvo prebacimo naplatu na Infostan, jer ih preko 50% nije plaćalo ni dinara, i onda dve ponude za pumpu. Jedna privatnik, druga GS koja je bila 4x skuplja. Još se ja ponudim da ja dam pozajmicu SZ u visini od 3500e koliko je najniža ponuda bila, pa da oni kroz 3 godine mi vraćaju nazad. Tu sam ja prema njihovim komentarima ispao bahat, da ja mislim da mogu da ih potkupim (?!?!). I ništa na kraju posle 10 skupština stanara uspemo da nakrpimo većinu da uradimo pumpu preko GS.
Sad je nova tema drveni elektroorman, imali smo skoro požar. Opet drvlje i kamenje na mene kako ja samo želim da im uzimam novac i da sam u sprezi sa upravnicom. Baš mi je sve ovo razočaralo, jer sam odrastao u kući, navikao da pomažem komšijama a i oni nama. Nisam odustao od toga da sebi napravim lepši prostor, pa tako ja jedini prijavljujem upravnici ako se nešto pokvari, ili kontrolišem higijenu u zgradi, počistim zimi sneg i pospem so, očistim lišće i đubre po potrebi, skinem nalepnice itd. Ali džaba, očigledno sam upao u zgradu gde su ljudski odroni, i sad čekam da se uselim u novogradnju a ovaj da prodam pa da kupim neki drugi stan, jer ovi "komšije" više ne mogu očima da vidim...
Ma ja to gledam kao da je sve naš prostor, što i jeste. Odrasteš u kući pa naučiš da niko neće umesto tebe održavati objekat, već moraš sam. Ja razumem da nemamo svi iste materijalne mogućnosti, pa tako sam voljan i da platim više da pokrijem razliku, ali takođe komšije moraju da pokažu dobru volju i želju da održavamo naš prostor čistim.Uuuuuuu,pa ti si super kooperativan komsija,takvog samo za pozeleti u zgradi!Oni te ne zasluzuju!![]()