GPT-prevod članka sa švapskog portala.
Original
Perspektive za kretanje vrednosti nekretnina pogoršavaju se. Uzroke je ispitala studija koja je ekskluzivno dostupna WELT-u. Pre svega demografija i politizacija verovatno će predstavljati problem za tržište. Na kraju bi mogla da preti situacija slična japanskoj.
„Schaffe, schaffe, Häusle baue“ ili „Na ove kamenčiće možete graditi“ – dugoročna, održiva vrednost vlasništva nad stanom ili kućom doslovno je urezana u kolektivno sećanje nemačke većinske društvene grupe. Iako je Nemačka zemlja podstanara – po vlasništvu nad stanovima među evropskim zemljama lošije stoji samo Švajcarska – san o sopstvenom stanu ili kući oduvek je bio naročito jak među mlađima.
Emocionalnost teme i blistava reklamna kampanja banaka i pružalaca usluga u oblasti nekretnina često ipak zamagljuju realističan pogled na tvrde, surove brojke koje su neophodne za perspektivnu procenu izgleda ove klase ulaganja. A ta ocena ne mora nužno biti pozitivna. Istraživački institut Flossbach von Storch sada je u opsežnoj studiji, koja je ekskluzivno dostupna WELT-u, analizirao ključne faktore i njihove moguće uticaje na tržište nekretnina i sabrao ih.
Rezultat: fantazija o beskrajnom rastu vrednosti stambenog vlasništva u Nemačkoj je iscrpljena. Ko danas ovde ulaže u nekretnine, ne bi trebalo — za razliku od prethodnih buma — da se vodi samo industrijskim slikama nade. Bitni su kritički pogled na lokaciju, opcije korišćenja i otpornost na budućnost — kao i spremnost da se reaguje na dugoročne tržišne promene.
„Neko je vezan za svoju omiljenu akciju, bivši savezni kancelar Olaf Scholz priznao je da voli štednu knjižicu, ali pravo osećanje života daju samo nekretnine“, kaže autor studije Christof Schürmann, stariji istraživački analitičar u Flossbach von Storch Research Institute. „Mnogi zato plaćaju cenu koja se kasnije pokaže kao trajno precenjena. To je kod pojedinačne akcije nezgodno, ali kod nekretnine može promeniti život, jer u njoj često leži veliki deo imovine pa se može stvoriti koncentrisani rizik“, upozorava on.
Pukli san o sopstvenom domu skupo će koštati Nemačku
Da očekivanje stalnog rasta cena može biti pogrešan zaključak, postoje višestruki razlozi. Težina pravilne procene tržišta i njegovo 'čitanje' počinje već od osnovnih podataka. „Podaci deluju egzaktno, jer se samo vrlo mali deo tržišta zaista trguje“, navodi se u studiji.
Promene cena u indeksima nekretnina uglavnom se oslanjaju na najskorije prometne transakcije, i logično ne reflektuju ukupan stock, iako se mnogi ponuđači indeksa trude da ih koriguju. Uz to dolaze različite baze podataka. „Zbog nedostatka transparentnosti uvek se može tek individualno, nakon prodaje i stvarnog obračuna koji uključuje sve troškove održavanja plus oportunitetne kamate, odgovoriti na pitanje: Da li se isplatilo?“, kaže Schürmann.
Podaci koji se mogu izvući iz dostupnih podataka dugoročno gledano u širokom pogledu nisu naročito ohrabrujući. Tako je pristupačnost nekretnina u našoj zemlji znatno opala. Iako je efektivna kamatna stopa za finansiranje nekretnina u odnosu na početak buma pre 15 godina praktično nepromenjena (oko **3,6%**), dok su realne zarade od tada porasle za **10,5%**, cene nekretnina su u istom periodu, nakon odbitka inflacije, porasle znatno više — za skoro **30%**.
I rok otplate kredita razvio se nepovoljno za kupce. Ako su kupci 2015. mogli da otplate bankarska dugovanja za otprilike **15 godina**, danas im je teoretski potrebno oko **28 godina**, gotovo dvostruko duže. I standardna rata za hipotekarne zajmove, koja uporedivo pokazuje troškove stambenog finansiranja tokom dužeg vremena, ima razočaravajuću informativnu vrednost — u julu je iznosila **1.458 €**. „Sa takvim izdacima plus troškovima stanovanja mnogi delovi populacije ispadaju iz mogućnosti kupovine nekretnine“, objašnjava Schürmann.
To usmerava pažnju na pitanje ko će kupovati nekretnine kada vlasnicima nastupe nove faze života koje zahtevaju promenu stambene situacije. Potencijal kupaca u relevantnoj starosnoj grupi (30–46 godina) već sada značajno opada i očekuje se da će do 2050. smanjiti za **16%**. Čak i u još većoj grupi od 30 do 60 godina predviđa se pad od **13%**, uprkos niskim pretpostavkama o imigraciji.
Za celu zemlju to znači: čak i uz stagnirajući fond od oko **43 miliona** stambenih jedinica, sve je manje ljudi u radnoj dobi i porodica spremnih da nekretnine kupuju ili iznajmljuju. Njihova kupovna moć takođe će trpeti pod predvidivim preuređenjem socijalne države, što će se odraziti na neto plate. Izbeglice koje su uspeli da se zaposle ovde mogle bi nadoknaditi predviđeni pad stanovništva do 2050., ali zarađuju značajno manje od prosečnih radnika.
Mogući kupci suočavaju se i sa značajno izmenjenim okvirnim uslovima. Posebno srednjoročno, vlasnicima prete značajni rizici na „politizovanom nemačkom tržištu nekretnina“. Vlasnici nekretnina već su postali meta levičarsko-zelenih fantazija preraspodele, koje se manifestuju u ponovljenim i medijski istaknutim zahtevima za porez na bogatstvo, nasledstvo ili porez na luksuzne vile. Bremenska SPD je čak u svom izbornom programu postavila zahtev za kompenzaciju tereta sličnu onoj posle Drugog svetskog rata.
Uz to dolaze zahtevi i regulative koje smanjuju emisije u sektoru zgrada. „**Nemačka regulativa sa energetskim zahtevima već je znatno poskupela gradnju i doprinela zimskoj stagnaciji na nemačkom tržištu nekretnina**“, kaže Schürmann. U celoj zemlji preokret trenda je već vidljiv: opadajuća tražnja, duži periodi prodaje i stagnirajuće ili padajuće kretanje vrednosti posebno pogađaju rubne lokacije i jednostavnije objekte.
„Ko gleda daleko u budućnost, mora se, pred starenjem i verovatno slabijom kupovnom moći društava, zapitati ko će biti kupci sutrašnjice“, zaključuje Schürmann. U tom kontekstu osvetljavajući je pogled prema Japanu: **2023. godine devet miliona kuća bilo je prazno**, a do 2038. očekuje se da će stopa praznih nekretnina porasti na neverovatnih **31,5%**. „**Zbog demografije japanski odnosi mogu se dugoročno javiti i kod nas**“, upozorava Schürmann. „U regionima sa slabom strukturom privrede rast cena tokom 2010-ih ionako je zaobišao. Ako stanovništvo počne da se smanjuje i izgubi kupovnu moć, to bi u budućnosti još više opteretilo periferiju — sve do situacije da nekretnine postanu neprodajne.“