Ne, to nije tačno. Kad bi tako bilo bilo bi potrebno da se zaista ogroman broj puta pretpostavi da se OPET, po ko zna koji put, pojavila neka nesposobna ili korumpirana osoba, pa da ZATO stvari unutar država ili u svetu stalno ne idu kako treba. Da li je verovatnije to, dakle stalna hiper produkcija bu****, pokvarenih i nesposobnih koja traje decenijama, ili da je čitavo to more tobožnjih političkih i ekonomskih grešaka skoro nužan proizvod sistema, a ne nesposobnih ljudi? Kao što sam rekao, sve dok se razvoj oslanja na nešto poznato i provereno, za šta se zna da će prilično sigurno vratiti investiciju, i to za realtivno kratko vreme, tržište kao regulator funkcioniše dobro. Uvek će se naći investitori. Ali ako nije tako, ako pričamo o nesigurnom, o novim tehnologijama, o dugoročnim ili po obimu ekstenzivnim investicijama koje menjaju čitavo društvo, za to se retko nalaze investitori i politčari koji ih prate i koji su spremni da krenu u radikalne i dugoročne reforme zakonodavstva, vladajuće kulture i čitavog društva. A o je onda greška političkog sistema, a ne pojedinaca.
Loša politika Evrope prema krizi u Ukrajini je u korenu isto to. Političari i privrednici Evrope neskloni riziku i promenama su bili užasnuti naznakama povlačenje Amerike iz Evrope, pa su smatrali da je za njih lično sigurnije da nastave sa potpuno podređenom ulogom Američkog vazala, integralnog dela Američke globalne imperije od drugog svetskog rata do sad. Ranije je to za njih dobro funkcionisalo, pa zašto da rizikuju sa promenom? Osamostavljivanje Evrope ih je užasnulo zbog mnoštva pridruženih rizika u tako radikalnoj globalnoj promeni. A to je baš ovo o čemu pričam. Averzija "političkih investitora" prema riziku i tendencija ka sigurnom i brzom "političkom profitu". Evropsko odustajanje od Ruskog gasa je samo posledica Američke želje, dokaz vazalstva, kao u srednjem veku. A idejni koren takvog vrednosnog stava je politički sistem, a ne neobjašnjivo uporna hiper produkcija idiota koja traje decenijama.