Šta je novo?

Svetska politika

U Americi se decenijama profit stavlja iznad svega, uključujući i nacionalne sigurnosti.
U slučaju sukoba, Kinezi bi im na prekidač onesposobili infrastrukturu i izazvali građanski rat jer je narod nedisciplinovan a naoružan.

To ne verujem da će Tramp uspeti da dovede u red, a verovatno ni njegov naslednik.
 
U Americi se decenijama profit stavlja iznad svega, uključujući i nacionalne sigurnosti.
U slučaju sukoba, Kinezi bi im na prekidač onesposobili infrastrukturu i izazvali građanski rat jer je narod nedisciplinovan a naoružan.

To ne verujem da će Tramp uspeti da dovede u red, a verovatno ni njegov naslednik.

To je fundamentalni i sistemski problem čistog kapitalizma. Više puta sam ovde spominjao da jednostavno ne vidim kako to slepo tržište, ponuda i potražnja, može da bude regulatorni mehizam dugoročnog razvoja društva. Ako je profit jedino opravdanje investicije, matematički (statistički) je nemoguće ubediti dovoljno veliki broj privatnih investitora da na veliku gomilu skupe svoj novac u iznosu dovoljnom da bi finansirali dugoročno istraživanje nove tehnologije koja bi MOŽDA mogla da bude važna u budućnosti. Pri čemu je to možda pogrešan put razvoja (obično i jeste), a čak i ako nije, većina privatnih investitora će biti mrtva pre nego što mogu da očekuju profit od svoje investicije. Pa zašto bi to onda radili? U takvom sistemu ne postoji podsticaj da se ulaže u dugoročni razvoj društva. To svakako ne može da se izvede tako što se neko prosto nada da će slepo slobodno tržište na neki magičan način samo da finansira i organizuje takav razvoj. To može samo država sopstvenim i dugoročnim intervencijama u privredu, ali je to ideološka anatema za dobar deo krajnje desnice na zapadu. Zato ih sada Kina pobeđuje jer oni nemaju takve slepe tačke. Tamo gde je bolja privatna inicijativa, Kinezi puštaju privatnu inicijativu i slobodno tržište. Tamo gde nije, oni sve kontrolišu iz jednog centra za dugoročno planiranje. Rezultat je svima vidljiv.
 
  • Sviđa mi se
Reagovanja: Ar4
Energetika je odličan primer. Koliko je Kina izgradila nuklearnih elektrana u poslednjih par decenija a koliko Evropa. Jedino država može da se zaduži na dovoljno dug period kako bi finansirala izgradnju nuklearne elektrane.

Ovde nam podmeću vetrenjače koje nakon tipa 20 godina se raspadnu, solarni paneli koje umlati malo jači grad i hidroelektrane u trenutku kada se ceo kontinent suočava sa sušom. A ranije Ruski gas.

Ali to je tako kad deceniju i po kontinentom vedri i oblači nekog poput Merkelove.
 
Tačno. Evo i brojeva.

Svima je jasno da je vreme fosilnih goriva prošlo. Da zagađuju. Da su klimatske promene ozbiljan i stvaran problem. Da će se zato sav transport SIGURNO prebaciti električni pogon (usput i zato što je tehnološki jednostavniji i ima jeftinije tekuće održavanje). Što znači da će biti neophodan drastični rast u kapacitetima za proizvodnju i distribuciju električne energije. A onda je na to posle došla još i veštačka Inteligencija koja ima svoje posebne, ogromne potrebe za električnom energijom.

SVI na svetu sve ovo vrlo dobro znaju. Ali šta u praksi rade oko ivesticija u dodatne prozvodne kapacitete? U odnosu na Kinu, takoreći ništa:

"In 2024, China added more solar and wind capacity than the entire rest of the world combined, with a 24.5% year-on-year increase in zero-emissions capacity compared to a much lower global growth rate of 4.2%. This surge is driven by massive investments in solar, wind, and hydropower, leading to China's dominant position in renewable energy installations and significant increases in electricity generation. "

Svi znaju da će električna energija biti osnova razvoja industrije u sledećim decenijama, ali ipak, pogledate ovu fantastičnu razliku u investicijama, kapacitetima i tempu njihovog rasta:

Top-Power-Producing-Countries-1985%E2%80%932024_website_Jun4.jpg



Kako ovo objasniti? Razlika u sistemu, očigledno. U Kini se budućnost planira, a na zapadu ne. A posle će da se bune kako ima "Imperjalne ambicije" i da je "treba obuzdati". Ili će da kažu da ima čuveni i izmišljeni "excess capacity". Umesto jednostavne i bolne istine da oni imaju manjak kapaciteta, a ne da Kina ima višak.

Ako se zapad ubrzo ne probudi, u sledećoj deceniji će to biti dva različita sveta. Jedan iz budućnosti, drugi iz prošlosti.
 
Poslednja izmena:
Zanimljivije mi je što Rusija i Japan imaju gotovo istu proizvodnju a veliku razliku u populaciji. Sličan rast kao što sada ima Kina očekuje Indiju dok će Kina u nekom momentu zaravniti svoju krivu rasta.
 
Rusija proizvodi 20% više struje od Japana (ukoliko su podaci sa slike tačni).
Rusija ima 20% više stanovnika od Japana.

Kako si došao do zaključka da proizvode isto dok je razlika u populaciji velika?
 
Inače, Kina danas ima nuklearnih reaktora na nivou Francuske (55-60) dok SAD ima nešto manje od 100 aktivnih reaktora.

Kinezima je do ovog broja trebalo više od 30 godina.
To gde su danas je ništa gde će biti sutra.
U toku je gradnja i planiranje izgradnje 100 novih reaktora (da budu na mreži do 2035-2040). To sve u situaciji dok se u Evropi gradi par I isto toliko planira (a nije da Evropa nema dodatne potrebe za energijom).
 
  • Sviđa mi se
Reagovanja: Ar4
U toku je gradnja i planiranje izgradnje 100 novih reaktora (da budu na mreži do 2035-2040). To sve u situaciji dok se u Evropi gradi par I isto toliko planira (a nije da Evropa nema dodatne potrebe za energijom).

Ova gigantska razlika je kao je neko na zamišljenoj "master listi" u budućnosti važnih zemalja već sada olovkom precrtao neke od njih. Energija je osnova privrede. Ugrađena je u sve prozvode i sve servise. Što je Evropa na svoju štetu kasno shvatila kad se sama sebe odsekla od jeftinog Ruskog gasa. Energija je pogonski motor koji pokreće sav transport, sve mašine, proizvodnju hrane i dobara, i bukvalno čitavu infrastrukturu i mehanizam savremene civilizacije. Ranije su to bila isključivo fosilna goriva, ali će to sve manje biti slučaj. Ubuduće će to biti električna energija dobijena iz kombinacije nuklearnih elektrana i obnovljivih izvora. Kad države to znaju, a ipak se ne pripremaju na vreme za stvari koje sigurno moraju doći, to onda nije samo javašluk, to je sistemsko-politički problem. Ako to ne rade, onda mora biti da ne rade jer njihov domaći politički sistem i politička kultura to ne dozvoljavaju. Dakle, "not a bug, a feature". Loš "feature" očigledno, ali ipak to onda jeste proizvod sistema, a ne pojedinačnih odluka nekompetentnih osoba. A tada više ne može biti odgovor nadati se da će slučajno "sa neba pasti" neki genijalni predsednik države koji će da ima dovoljni autoritet i dugoročnu vlast da, uprkos logici kapitalističkog tržišta i kratkoročnog profita, pokrene i onda sam dugo održava gigantski ciklus investicija i zakonodavnih promena koje su neophodne da bi sledili Kinu u njenim pripremama za budućnost. Za to je prvo neophodno prepoznati gde su koreni problema, zašto je čisto kapitalističko tržište orjentisano na privatni kapital i profit koji brzo i sigurno vraća uloženi novac, sasvim neodgovarajuće da bude još i mehanizam usmeravanja dugoročnog razvoja države. Za neke stvari slobodno tržište jeste najbolje, ali ne i za to.

Dakle prvo čitavo društvo to mora da prepozna kao problem, i da zatim napravi potrebne korekcije, pa tek ONDA imaju šansu.
 
  • Sviđa mi se
Reagovanja: Ar4
Uvek mi je bilo smešno kako su posle drugog svetskog rata naglo sva "ministarstva rata" postala "ministarstva odbrane". Kad bi čovek verovao kompletno izmišljenim verbalnim bljuvotinama koje koje političari redovno prosipaju po medijima, a što velika većina naroda danas sasvim ozbiljno smatra prikazima njihove stvarne politike, kao što je recimo taj detalj sa imenom, pomislio bi da je nastupio raj na Zemlji. Više niko ne napada, svi se samo brane! Svet iz snova.

Sad je Tramp rešio da promeni i to.

"Američki predsednik Donald Tramp izjavio je da će administracija u Vašingtonu u narednim danima promeniti naziv Ministarstva odbrane u Ministarstvo rata, kako bi se Pentagonu vratio ''ratnički etos''.

''Kada smo pobedili u Prvom svetskom ratu, Drugom svetskom ratu, zvalo se Ministarstvo rata. I za mene, to je zaista ono što jeste", rekao je Tramp na konferenciji za novinare sa južnokorejskim predsednikom Li Dže Mjungom.

''Ako pogledate staru zgradu pored Bele kuće, možete videti gde je nekada bio ministar rata. Onda smo postali politički korektni i oni su ga nazvali ministrom odbrane'', rekao je Tramp, istakavši važnost i odbrane i ofanzive. "

On se bar ne pretvara šta jeste i šta namerava.


Takođe, kaže da on sam "nije diktator" ali ipak ( iz nimalo misterioznog razloga ) dodaje: "da bi mnogi ljudi želeli diktatora"

 
Ova gigantska razlika je kao je neko na zamišljenoj "master listi" u budućnosti važnih zemalja već sada olovkom precrtao neke od njih. Energija je osnova privrede. Ugrađena je u sve prozvode i sve servise. Što je Evropa na svoju štetu kasno shvatila kad se sama sebe odsekla od jeftinog Ruskog gasa. Energija je pogonski motor koji pokreće sav transport, sve mašine, proizvodnju hrane i dobara, i bukvalno čitavu infrastrukturu i mehanizam savremene civilizacije. Ranije su to bila isključivo fosilna goriva, ali će to sve manje biti slučaj. Ubuduće će to biti električna energija dobijena iz kombinacije nuklearnih elektrana i obnovljivih izvora. Kad države to znaju, a ipak se ne pripremaju na vreme za stvari koje sigurno moraju doći, to onda nije samo javašluk, to je sistemsko-politički problem. Ako to ne rade, onda mora biti da ne rade jer njihov domaći politički sistem i politička kultura to ne dozvoljavaju. Dakle, "not a bug, a feature". Loš "feature" očigledno, ali ipak to onda jeste proizvod sistema, a ne pojedinačnih odluka nekompetentnih osoba. A tada više ne može biti odgovor nadati se da će slučajno "sa neba pasti" neki genijalni predsednik države koji će da ima dovoljni autoritet i dugoročnu vlast da, uprkos logici kapitalističkog tržišta i kratkoročnog profita, pokrene i onda sam dugo održava gigantski ciklus investicija i zakonodavnih promena koje su neophodne da bi sledili Kinu u njenim pripremama za budućnost. Za to je prvo neophodno prepoznati gde su koreni problema, zašto je čisto kapitalističko tržište orjentisano na privatni kapital i profit koji brzo i sigurno vraća uloženi novac, sasvim neodgovarajuće da bude još i mehanizam usmeravanja dugoročnog razvoja države. Za neke stvari slobodno tržište jeste najbolje, ali ne i za to.

Dakle prvo čitavo društvo to mora da prepozna kao problem, i da zatim napravi potrebne korekcije, pa tek ONDA imaju šansu.

Nije kapitalizam odlučio da se ne grade nove nuklearke u Evropi i da se zatvaraju stare pre vremena (sad se to malo menja). Nije kapitalizam odlučio da se odustane od ruskog gasa.

To su odlučili raznorazni političari i komesari mimo kapitalističke logike I van demokratskih procesa.

Kapitalistička logika nije logika kratkoročnog profita već dugoročnog. Tržišna privreda rešava većinu problema, potrebno je minimalno učešće države kao korektora. Danas u EU imamo da se ni čačkalica ne može napraviti bez nekog komesara. Kakvo je to tržište?

Kina je 100x više kapitalistički i tržišno uređena ekonomija od EU. I tu mislim na unutrašnjem planu. Na spoljašnjem država treba da štiti domaćeg prouzivođača/potrošača jer država nema suverenitet da nameće volju/pravila slobodnog i fer tržišta ostalim igračima.
 
  • Sviđa mi se
Reagovanja: Ar4
U Evropi je problem visoka korupcija. Merkelova je odgovorna za razoružavanje Evrope, Ruski gas, dolazak miliona migranata, gašenje nuklearnih elektrana itd. A to je radila jer je dobijala lovu od raznoraznih.

U Kini se sve suprotno dogodilo u istom vremenskom periodu.
 
Nije kapitalizam odlučio da se ne grade nove nuklearke u Evropi i da se zatvaraju stare pre vremena (sad se to malo menja). Nije kapitalizam odlučio da se odustane od ruskog gasa.

To su odlučili raznorazni političari i komesari mimo kapitalističke logike I van demokratskih procesa.

Kapitalistička logika nije logika kratkoročnog profita već dugoročnog. Tržišna privreda rešava većinu problema, potrebno je minimalno učešće države kao korektora. Danas u EU imamo da se ni čačkalica ne može napraviti bez nekog komesara. Kakvo je to tržište?

Kina je 100x više kapitalistički i tržišno uređena ekonomija od EU. I tu mislim na unutrašnjem planu. Na spoljašnjem država treba da štiti domaćeg prouzivođača/potrošača jer država nema suverenitet da nameće volju/pravila slobodnog i fer tržišta ostalim igračima.

Ne, to nije tačno. Kad bi tako bilo bilo bi potrebno da se zaista ogroman broj puta pretpostavi da se OPET, po ko zna koji put, pojavila neka nesposobna ili korumpirana osoba, pa da ZATO stvari unutar država ili u svetu stalno ne idu kako treba. Da li je verovatnije to, dakle stalna hiper produkcija bu****, pokvarenih i nesposobnih koja traje decenijama, ili da je čitavo to more tobožnjih političkih i ekonomskih grešaka skoro nužan proizvod sistema, a ne nesposobnih ljudi? Kao što sam rekao, sve dok se razvoj oslanja na nešto poznato i provereno, za šta se zna da će prilično sigurno vratiti investiciju, i to za realtivno kratko vreme, tržište kao regulator funkcioniše dobro. Uvek će se naći investitori. Ali ako nije tako, ako pričamo o nesigurnom, o novim tehnologijama, o dugoročnim ili po obimu ekstenzivnim investicijama koje menjaju čitavo društvo, za to se retko nalaze investitori i politčari koji ih prate i koji su spremni da krenu u radikalne i dugoročne reforme zakonodavstva, vladajuće kulture i čitavog društva. A o je onda greška političkog sistema, a ne pojedinaca.

Loša politika Evrope prema krizi u Ukrajini je u korenu isto to. Političari i privrednici Evrope neskloni riziku i promenama su bili užasnuti naznakama povlačenje Amerike iz Evrope, pa su smatrali da je za njih lično sigurnije da nastave sa potpuno podređenom ulogom Američkog vazala, integralnog dela Američke globalne imperije od drugog svetskog rata do sad. Ranije je to za njih dobro funkcionisalo, pa zašto da rizikuju sa promenom? Osamostavljivanje Evrope ih je užasnulo zbog mnoštva pridruženih rizika u tako radikalnoj globalnoj promeni. A to je baš ovo o čemu pričam. Averzija "političkih investitora" prema riziku i tendencija ka sigurnom i brzom "političkom profitu". Evropsko odustajanje od Ruskog gasa je samo posledica Američke želje, dokaz vazalstva, kao u srednjem veku. A idejni koren takvog vrednosnog stava je politički sistem, a ne neobjašnjivo uporna hiper produkcija idiota koja traje decenijama.
 
Merkelova jeste kriva za migrante i gašenje nuklearnih elektrana. U oba slučaja je to u tom trenutku bio i populizam i povlađivanje određenim interesnim grupama, uglavnom privredi kojoj je trebala jeftina radna snaga i onom delu privrede koji je mislio da će gašenjem nuklearki namačka prosperirati kao lider u obnovljivim izvorima.

Što se ruskog gasa i razoružavanja tiče, šta je to Merkelova uradila? Kad je to Nemačka/Evropa bila naoružana pa ju je Merkelova razoružala?

Što se ruskog gasa i nafte tiče on napaja nemačku privredu decenijama, mnogo pre Angele Merkl na vlasti. Prvi Severni Tok je ugovorio Šreder, a drugi Merkl nakon što sukoba ukrajinaca i rusa oko tranzita preko Ukrajine.

Kao što se i vidi nakon 3,5 godine rata, ne postoji ekonomski isplativa opcija ruskom gasu. Da su to uradili pre 20 godina tek bi tada to bilo ekonomsko samoubistvo jer tada je LNG tek bio u povoju i konkurentnost daleko manja.

Koliko je energija važna za stabilnost ekonomije vidi se na nekoliko primera. Nemačka, Japan, SAD.

Nemačka industrija se gasi.

Japan se od Fukušime i prelaska na skupi gas kao izvor energije muči preko decenije i ne vidi se kraj tome.

SAD koja je sa naftom i gasom iz škriljaca transformisala svoju privredu u poslednjih 15 godina, i sada može da se takmiči sa Kinom u proizvodnji.
 
Ne, to nije tačno. Kad bi tako bilo bilo bi potrebno da se zaista ogroman broj puta pretpostavi da se OPET, po ko zna koji put, pojavila neka nesposobna ili korumpirana osoba, pa da ZATO stvari unutar država ili u svetu stalno ne idu kako treba. Da li je verovatnije to, dakle stalna hiper produkcija bu****, pokvarenih i nesposobnih koja traje decenijama, ili da je čitavo to more tobožnjih političkih i ekonomskih grešaka skoro nužan proizvod sistema, a ne nesposobnih ljudi? Kao što sam rekao, sve dok se razvoj oslanja na nešto poznato i provereno, za šta se zna da će prilično sigurno vratiti investiciju, i to za realtivno kratko vreme, tržište kao regulator funkcioniše dobro. Uvek će se naći investitori. Ali ako nije tako, ako pričamo o nesigurnom, o novim tehnologijama, o dugoročnim ili po obimu ekstenzivnim investicijama koje menjaju čitavo društvo, za to se retko nalaze investitori i politčari koji ih prate i koji su spremni da krenu u radikalne i dugoročne reforme zakonodavstva, vladajuće kulture i čitavog društva. A o je onda greška političkog sistema, a ne pojedinaca.

Loša politika Evrope prema krizi u Ukrajini je u korenu isto to. Političari i privrednici Evrope neskloni riziku i promenama su bili užasnuti naznakama povlačenje Amerike iz Evrope, pa su smatrali da je za njih lično sigurnije da nastave sa potpuno podređenom ulogom Američkog vazala, integralnog dela Američke globalne imperije od drugog svetskog rata do sad. Ranije je to za njih dobro funkcionisalo, pa zašto da rizikuju sa promenom? Osamostavljivanje Evrope ih je užasnulo zbog mnoštva pridruženih rizika u tako radikalnoj globalnoj promeni. A to je baš ovo o čemu pričam. Averzija "političkih investitora" prema riziku i tendencija ka sigurnom i brzom "političkom profitu". Evropsko odustajanje od Ruskog gasa je samo posledica Američke želje, dokaz vazalstva, kao u srednjem veku. A idejni koren takvog vrednosnog stava je politički sistem, a ne neobjašnjivo uporna hiper produkcija idiota koja traje decenijama.
Većina inovacija dolazi iz kapitalističkih društava vođenih profitom.

Da li je tržište reagovalo loše kad se prešlo sa konja na automobile?
Da li je tržište reagovalo loše kad se sa pisama prešlo na telegraf?
Da li je tržište reagovalo kad se sa sveća prešlo na sijalice?
Da li tržište reagovalo loše kad se sa telegrama prešlo na telefon?
Da li je tržište reagovalo loše kad se sa daktilografskih mašina prešlo na kompijutere I tekst editore?
I još stotine drugih primera.

I većina inovacija je došla ili iz privrede ili od vojske (jer je država tamo pumpala pare).

Šta znači osamostaljivanje Evrope? Od SAD? Kako tačno misliš da se to izvede? Jedno jutro se neko probudi i kaže amerikancima od danas smo mi nezavisni a vi vidite šta ćete da radite tamo preko bare?
To je naivno verovanje da bi amerikanci tek tako pristali na to. Ništa manje nego verovanje da ukrajinci treba jedno jutro da ustanu i kažu rusima ciao ragazzi mi se sada osamostaljujemo.

Problem sa Evropom je što sa dosadašnje uloge prvog vazala treba da prihvati neku novu ulogu i da prihvati svoje mesto među ostalim vazalima.

Evropa je samostalnost izgubila ratom istu može povratiti samo tim putem ili slomom gospodara. Onaj na istoku je propao, ali se onaj na zapadu drži i više nego dobro i nema naznake da će osloboditi svog roba.
 
Tako su SAD pobedile SSSR u hladnom ratu.
SSSR je u odnosu na ekonomiju mnogo više trošio na vojsku.

Na kraju im je ostala gomila vojne tehnike a ništa od ekonomije.
Ovo je samo jedan od razloga. Svakako važan ali ima i drugih.

Imperije i velike države su kroz istoriju propadale zato što njihov društveni sistem više nije mogao da odgovori na svakodnevne potrebe i izazove. SSSR je bio država sa rigidnim centralističkim planiranjem, nije se dozvoljavala slobodna preduzetnička inicijativa, birokratija je bila preteška za ekonomiju, više se trošilo nego što se proizvodilo. Neko vreme se sa tim sistemom moglo živeti i napredovati, SSSR je bio u mnogim oblastima vodeći, ali posle kraja 70 tih i 80tih se nešto moralo promeniti i reformisati. Gorbačov je pokušao, ali nije uspeo. Meni je veoma žao što se tako velika država raspala, verujem da se to moglo izbeći.
Postojao je uticaj i zapadnih sila, posebno SAD, ali da je unutrašnji red i poredak bio jači, ti uticaji ne bi bili dovoljni da se cela struktura raspadne. (neću spominjati demokratiju i sloboda izražavanje ličnosti kao razlog za raspad, pošto je već dokazano da država može da bude jaka i kada stanovnišrvo živi u tiraniji i nije srećno)

Čudi me da se pojavljuju trendovi da se taj sistem ponovo vrati. Kremlj je nacionalizovao veliki broj velikih firmi, banke su pod uticajem vlasti, centralna banka nije više nezavisna ako je nekada i bila. Možda je neko procenio da u današnjim uslovima centralno upravljanje može da bude efikasniji od "nevidljive ruke tržišta". A ako ne uspe, onda će ponovo biti opravdanje rat i uticaj stranih sila.
Isto tako pitanje je šta će se dešavati sa Kinom. Utisak je da je i njen sistem stalnog investiranja u rast (prvo u nekretnine, sada u proizvodnju) pri kraju snaga. Svi gledaju EV i solarne siteme, retke metale i sl. ali većina stanovništava radi u tekstilnoj industiji, proizvodnji igračaka i drugih plastičnih džidža midža, čeličanama, rudnicima uglja i sl.
 
U nekoj od prošlih poruka sam kao primer koristi od centralnog i dugoročnog planiranja, što samo tržišnim mehanizmima praktično ne može da se postigne, spomenuo recimo Kineski monopol nad izvorima i preradom "Retkih zemalja". Da time kontrolišu čak i Američku vojsku, a još i znatan deo stranih ekonomija. Danas smo dobili i aktuelni nastavak te priče.

Amerikanci su u stanju panike. Duhovito je da su oni prvi Kini uveli ograničenja i sankcije. Kad je Kina najzad odgovorila svojim ograničenjima i carinama, sad je odjednom ispalo da Ameri Kinezima mogu da uvedu šta hoće od ograničenja, ali Kinezi svejedno "moraju da daju" ono što Amerima treba, jer "savršeni Američki sistem" nije bio dovoljno dalekovid da sebi obezbedi ono od čega zavisi. Liči na šalu ali je istina.


Američki predsednik Donald Tramp zapretio je u ponedeljak da će nametnuti carine od 200 posto na uvoz kineske robe ako Peking ne uspostavi pouzdane isporuke magneta od retkih zemnih elemenata u SAD.

"Moraju nam dati magnete. Ako nam ne daju magnete, moraćemo im naplaćivati carinu od 200 posto, ili nešto slično”, izjavio je Tramp u ponedeljak u Beloj kući na sastanku s južnokorejskim predsjednikom Lijem Džae Mjungom.

Američki predsednik priznao je da bi takve ekstremne mere u praksi zaustavile trgovinu s Kinom, dodavši da bi taj scenario, bude li to nužno, bio prihvatljiv za SAD.

Retki zemni elementi ključne su sirovine za modernu tehnologiju, a upotrebljavaju se u proizvodnji mobilnih telefona, vetroturbina, električnih vozila i vojne opreme. Posebno važnu ulogu imaju magneti od tih metala.

Kina je vodeća svetska zemlja u proizvodnji i obradi retkih zemnih elemenata, dok se SAD oslanjaju na uvoz. U jeku trgovinskog sukoba Peking je ranije ograničio izvoz retkih zemnih metala i magneta, prenela je agencija Hina.

 
Tramp uveo Indiji carine od 50% pa misli da dalje može biti sve po starom. Ali sada predsednik Modi više neće ni da priča sa Trampom. Tramp je čak četri puta pokušavao da stupi u telefonsku vezu sa Modijem, ali ga je ovaj otkačio sva četri puta. Neko bi Trampu trebalo da objasni da na taj način ojačava BRIKS, a ne da ga slabi kao što je on to mislio.

"Trampe, neću da pričam sa tobom"

 
Počinjem da mislim da će Trampa uskoro duboka država na skloni, na ovaj ili onaj način.
 
Sutra stupa na snagu odluka o dodatnih 25% carine na izvoz Indije u USA kao kazna što nisu poslušali Američki diktat da prestanu sa kupovinom Ruskog gasa. Time ukupne carine dostižu 50% procenata. Međutim Indija je i dalje dominatno agrarna zemlja u kojoj veliki procenat stanovništva živi od obrade zemlje pa im je cena goriva ključna stavka u budžetu. Zbog toga Indija NE MOŽE da se liši jeftinog goriva iz Rusije i pored štete koju će joj naneti Američke carine. Plus toga, Amerika nije smela da uvede istu kaznu Kini i Evropskoj Uniji koji i dalje kupuju od Rusa. Tako je ispalo da je Tramp efektivno objavio ekonomski rat samo Indiji, kako neku nepravednu i izdvojenu demonstraciju sile u plašenju ostatka sveta, protivno svim pravilima međunarodne trgovine definisane kroz WTO. Najotvoreniji u jasnom opisu pravog značenja ovakog poteza je bio jedan poslanik Indijske komunističke partije:

Communist Party of India (Marxist) MP John Brittas on Tuesday said, "Its grossly unfortunate and highly condemnable that US is treating India as a colony. In fact, this is not a tariff; it is a sanction or an embargo. Virtually, it is a trade blockade on India. We are paying the price for putting all the eggs in the US basket. We have always been telling the Indian government to be prudent and should consider having an egalitarian and equitable foreign policy."



 
Poslednja izmena:
Tramp uveo Indiji carine od 50% pa misli da dalje može biti sve po starom. Ali sada predsednik Modi više neće ni da priča sa Trampom. Tramp je čak četri puta pokušavao da stupi u telefonsku vezu sa Modijem, ali ga je ovaj otkačio sva četri puta. Neko bi Trampu trebalo da objasni da na taj način ojačava BRIKS, a ne da ga slabi kao što je on to mislio.

"Trampe, neću da pričam sa tobom"

nešto kao kad se devojka naljuti pa neće da se javi dečku.

Bojim se da se u diplomatiji malo drugačije zakazuju telefonski razgovori. Preko diplmatskih kanala se prvo šalje namera i teme za diskusiju, a ako druga strana to ne želi razgovora nema. I to se ne objavljuje u javnosti.

Što se tiče carina, SAD će se izolovati ne samo od Indije, Kine i EU, nego od celog sveta. Što je možda i namera.
 
nešto kao kad se devojka naljuti pa neće da se javi dečku.

Ne, to je kao kad momak prvo spava sa svim njenim drugaricama, pa se onda svojoj "devojci" javi kao da se ništa nije desilo:

"Dušo, kako bi bilo da se večeras nađemo?"

Klik


Svi mogući normalni odnosi bilo koje dve strane su dvosmerni. Samo kod klasičnih narcisa postoji podrazumevana ideja da on sam po defaultu zaslužuje sve, a svi ostali samo u meri u kojoj slave njegovu veličinu.
 
Poslednja izmena:
Ustvari, dopada mi se ova analogija međunarodnih odnosa i odnosa u grupi ljudi koji se poznaju. Lakše se razume u kojoj tačno meri Trampova i Evropska politika ruše elementarne životne norme.

Mislim pre svega na činjenicu da se ideja sekundarnih sankcija (kažnjavanje treće strane) u svetu sve više posmatra kao nešto normalno, tobože suvereno pravo svake države da odredi carine na uvoz u nju. Ali nije tako.

Zamislite da ste u sukobu sa nekom osobom. Onda, da bi ste je pobedili, ucenite sve vaše prijatelje i poznanike toliko snažno i nemilosrdno, da će ONI propasti ako ne vode vaš rat umesto vas. Iako nikakve veze nemaju sa vašim sukobom sa tom jednom osobom (ali zavise od vas). To je sva perverzija Američke i Evropska politike, ako "nisi sa mnom, onda si protiv mene". Ni Rusija ni Kina ne vode politiku tako surovog, arbitrarnog i nezasluženog kažnjavanja svih redom ako ne žele da im se pridruže. Kod njih, ko im se pridruži, ima prednosti. Ali ako im se ne pridruži, nije kažnjen. Jednostavno za njega onda važe standardne tarife međunarodne trgovine. To je nešto sasvim drugačije od Američke politike i carina od 30% i više. To su sankcije, a ne carine, i to još sankcije tamo gde ne postoji krivica.
 
Poslednja izmena:
Vrh