Koliko je nerealna priča o kursu, neke teorije zavere.
Nepoverenje u valutu je ukorenjeno istorijski, nisu ga ovi sad izmislili. Hiperinflaciona prošlost samo otežava monetarnu politiku i poigrava se sa inflacionim očekivanjima. A sa većom inflacijom nego u evrozoni, izvoznici mogu da budu konkurentni samo ne-cenovnim faktorima, što je opet teška muka. Glavni problemi su izrazito visok nivo nezvanične euroizacije (sve najvrednije u ekonomiji se izražava u evrima, štedi se u evrima, plate u evrima), i visok pass-through, odnosno prenos sa promene kursa na potrošačke cene. Jedini način da se izboriš sa ovim je da smanjiš stepen euroizacije, tako što ćeš (ući u EU, he,he) držati nisku inflaciju, obezbediti stabilnost kursa, ponuditi pouzdane finansijske produkte u dinarima, odnosno jačati ulogu istog, što umnogome i pokušavaju kroz promociju štednje u dinarima (koja je do pre 10 godina bila na užasno niskim granama).
Eeeh, da je sve tako jednostavno. I da, pošto umnogome zavisimo od uvoza gde je potražnja neelastična, pre nego što bi nam slabljenje dinara donelo bilo kakve (ako bi) koristi od izvoza, za šta bi trebalo da prođe jedno 2 godine min, prvo bi nam se dodatno pogoršao trgovinski bilans (jer ne bi preko noći mogli da prestanemo da uvozimo), pa bi onda imali i žestoku inflaciju, podigli bi kamatne stope, a zaduženja za građane i privredu bi zaista postala skroz jeftina. O skupljim dugovima zaduženih građana i bekstvu kapitala iz zemlje da ne govorim. Baš za to treba da navijamo, da se vratimo jedno 15 godina unazad, pa sve ispočetka. Nerealno.