Da, i pokazao se boljim od čistog zlatnog standarda po mnogim parametrima.
Kojim? Da ne spominjemo da se nije ni održao zbog interesa političke oligarhije u SAD.
Sistem se urušio još ranije usled svojih kontradiktornosti. Da su se izvukli još 33' iz "zlatne ludačke košulje" i štampali pare, mogli su da izbegnu recesiju.
Za vreme I svetskog rata je međunarodni zlatni standard urušen da bi se štampalo za rat.
Između dva svetska rata nije postojao međunarodni zlatni standard. Kako objašnjavaš Vajmarsku hiperinflaciju, ako je zlatni standard bio problem?
Pazi, 2021 je bio veći slom berze nego 2029, ali država nije stigla da interveniše i sve se samoregulisalo.
I krize između dva rata, osim zbog urušavanja zlatnog standarda, su izazvane i raspadom četiri viševekovna carstva odjednom. Ne mogu da se setim sličnog događaja u istoriji sve do kolapsa država bronzanog doba oko 1200 pre nove ere.
Stvarne greške u politici proistekle su iz lošeg sprovođenja, a ne iz samog napuštanja zlata. Mismanagement fiata, a ne kritika fiata samog koji je doneo sredstava kontrole eksternih šokova. I fiat nije taj koji je uništio srednju klasu, nego kombinacija brojnih faktora.
Ja mislim da ne postoji stvarni problem lošeg upravljanja sa FIAT-om i da njegovi tvorci tačno znaju šta rade. Jedino što to odgovara njima a ne nama, običnim ljudima.
Zanimljivo je kako si sve očigledne, velike mane sistema koje sam naveo zaobišao vešto, ali nema veze.
Nisam ih zaobišao, samo mislim da većina tih mana nije mana. Smanjenje cena imamo u IT sektoru i to je dobra stvar. Evo i poljoprivreda ima dugo stabilne i niske cene žitarica, ali je to zbog velike produktivnosti.
Mana je što sitni seljaci moraju da se prekvalifikuju, ali to je trend već vekovima.
Stabilnost cena ili deflacija je po meni vrlina.
Fiskalna odgovornost je vrlina.
I ne, nejednakost uopšte nije zavisila od odluka i zalaganja pojedinca, to je samo iluzija koju si stvorio.
U suštini sve se svodi na sreću. Ali u uslovima stabilnih cena i fiskalne odgovornosti, vredni i štedljivi bolje prolaze u životu nego danas kada dobro prolaze oni koji mogu da se zaduže na max, a i ako propadnu, čupa ih država, na račun drugih.
Ako ova teorija (zavere) podržava tvoje stavove, onda možemo da pokušamo da verujemo u istu. Kako bi ti izvukao situaciju?
Ja uopšte ne bih uvodio lockdown, osim možda prvih mesec dana. Brzo je postalo očigledno da nema mnogo efekta i da uništava privredu.
Ovo drugo što ću navesti je "general sam posle bitke".
Nisam verovao u onu priču o Ivermectinu kao spasonosnom leku, međutim, kada sam se razboleo brat mi je doneo kutiju ivermectina za decu.
Za moju masu to je bilo za jednu dozu. Državni doktor (tu sam pogrešio jer nisam znao da mogu da odem i kod privatnog ako sumnjam na koronu) me je tretirao kao laki slučaj, nije mi dao skoro ništa, nisu me snimali i poslao me kući.
Posle tri dana mi je jedne noći bilo toliko loše da sam mislio da umirem, pa kad već odlazim, šta me košta da probam Ivermectin.
Popio sam i već posle deset minuta mi je bilo bolje. Ujutru nisam imao temperaturu sa kojom sam se jedva borio prethodna dva dana.
Mislio sam da sam ozdravio. Otišao sam kod privatnog i da skratim priču, imao sam teško zapaljenje pluća i otišao sam u bolnicu.
Ali sam sto posto siguran da mi je ta jedna doza Ivermectina spasila život to veče i da su davali ljudima odmah i dovoljnu dozu da bi posledice korone bile daleko blaže.
Međutim, jeftin lek, ne može tu velika lova da se zaradi, pa su ga ismevali kao konjski lek, dok su milijarde otišle na vakcine.
Dok nisam probao, nisam verovao.