Pre nego što krene polemika šta će kome prodavnica nedeljom, da podsetim da ima i drugih ljudi koji menjaju dane kad rade, pa i smene (thanks, capitalism). Pa recimo neko ko radi noćnu smenu u subotu na nedelju, ako ne stigne da ode u kupovinu do subote uveče, on se u nedelju vraća kući ujutru. I ako nije ranije kupio šta mu treba, a ima samo Maksi u blizini, koji više ne radi nedeljom, može da se slika.
Isto tako, ljudi putuju i vraćaju se, pa mogu da stignu kući u bilo koje doba, pa i između subote uveče i ponedeljka noću. I njima nije svejedno da li će biti u gradu 20 Maksija koji će raditi nedeljom ili 2, i to jedan u Čika Ljubinoj i drugi fazon na Medakoviću.
Isto tako se prosto desi da čoveku nekada ponestane nečega a da nije primetio (toalet papir, pelene, ulošci...)
Dakle nisu svi kojima treba kupovina nedeljom onaj tip ljudi "aaa jede mi se čips u 9 uveče uz film, i moram sad da ga kupim". Nego ima i drugih razloga i potreba.
I da, prava radnika su mnogo širi pojam od pukog pitanja da li je normalno da u celom Beogradu bude fazon 5 Maksija koji će raditi i nedeljom, a taj Maksi drži 80% tržišta i lokacija. A čak ni Delez ne radi to za radnike, jer ga zabole za njih. Nego da bi zadržao isti mastan profit i da bi CEO i šer holderi imali iste zarade na koje su navikli. Nema ništa dobronamerno i plemenito u toj njihovoj odluci, samo još jedna funjarska podla namera za mašćenje uprave i vlasnika.