Napolju zaista nije ni najmanje strašno, ljudi funkcionišu najnormalnije.
Prži pa prži, ništa spec.
Ne viđam neke situacije da se pada u nesvest i da ljudi bauljaju, a bio sam svuda živo, od gradskog prevoza pa nadalje, i u 13h i u 17h i u svako doba. Ni za fizičke aktivnosti nije ništa sporno.
Ljudi definitivno paranoišu i to se pogrešno naziva klimatska anskioznost koja je sasvim nešto drugo, čak je i plemenita.
Ovde se radi uglavnoj o generalizovanoj, kao i fobijama itd.
Drma i mene to, kad se nagutam neta. Kad izađem ni ne razmišljajući, ni ne osećam ništa. Evo, sad blejim na suncu i pišem ovo
Naravno, stari, bolesni... moraju da se čuvaju, ali to je povezano sa njihovim stanjem i jasno je da ako čovek ima neki problem, mora da vodi više računa, po svakom pitanju, ne samo kakvo je vreme.
E, sad, uticaj ovakvog vremena gde nesporno ima više dana sa visokim temperaturama na životnu sredinu je neka sasvim druga priča i nešto čime se treba pozabaviti.
Naravno, i anksioznošću se treba baviti, nikako nije za sprdnju, ali definitvno je mnogo toga posledica previše čitanja svačega na netu, a da bi se problem uspešno rešio, mora se prvo precizno dijagnostifikovati.
Ako moj ćale od skoro 70 godina sedne na bajs u 13h i ode na Adu i tamo pliva, vrati se i nije mu ništa, onda nemoj da se zaje*******avamo.
Prvi komšija na selu od 90 godina je ceo dan u bašti, uhvati hladovinu kad baš upeče i to je to.
Radni uslovi moraju biti bolji pa moraju, ali to je sve deo šire priče, kada bi se izborili generalno bolji uslovi, onda bi radnici dobili i bolje uslove po visokim temperaturama. Ovako, može da se i donese nešto i niko ne poštuje jer je to gradilište u vlasništvu tog i tog.