najtužnije je da je dobar deo Šiptara na Kosovu našeg porekla...
Postoji razlika između Arbanasa i Arnauta. Arbanasi su Srbi poreklom.
Demografska prevaga Šiptara na Kosovu nije, kako se obično misli, postignuta nekom poplavom stanovništva iz Albanije na plodnim kosovskim i metohijskim prostorima.
Ona je ostvarena prevashodno arbanašenjem, pa iseljavanjem srpskog stanovništva usled zuluma šiptarskog bašibozuka i turskih vlasti, pa tek onda dolaskom porodica preko planina, iz Albanije na Kosovo.
Arbanasi su pošiptareni Srbi.
Arnauti su Šiptari, kako su ih Turci zvali.
Šiptari su originalni naziv predmetnog stanovništva.
Albanci su novoizmišljen termin, nakon austrijske akcije krajem 19. veka.
Naime, Austrija je krajem 19. veka pokrenula širuku akciju formiranja albanske nacije, izmislila je novi jezik, nekako je spojila nespojive Gege i Toske u Albaniji, a ova masa nesrpskog stanovništva na Kosovu je isto tako uvučena u tu hibridnu albansku naciju. Za detalje ove priče, preporučujem knjige pokojne Teodore Toleve.
Danas imamo to što imamo.
Albanija bukvalno demografski umire.
Ne mogu da se smile Albanci i Šipci sa Kosova.
Mnogo naroda u samoj Albaniji je našeg porekla takođe, čisto vredi pomenuti.
Generalno, mislim da su oni izgubili onu sirovu vitalnost koju su imali u prethodnim decenijama i da su ušli u kovt demografske regresije, kao i svi ostali u Evropi.
Nemaju istorijsku kilometražu da formiraju neku pomena vrednu kulturi, nemaju sposobnost izgradnje države, dobri su za pušku, nož i zasedu (i dosta heroine u šleperu), ali slabo je to sve za izgradnju održive države.
Perspektiva ima je, generalno, tmurna kao i nama uostalom.