Šta je novo?

Urbanizam

Screenshot (2174).png
 
Sticajem okolnosti na poslednjem spratu kule mi je neko blizak proveo pola radnog veka, zanimljiv pogled. :)
Voleo sam i ona 2 mesta dole kod delfina. :)
 
Kad smo već kod ministarstva..

Iva Čukić: Ljudi koji su decenijama živeli u Beogradu odlaze u prigradska naselja

„Zvanična dokumentacija koju proizvodi institucija ove zemlje i ovog grada pokazuje da Beograd trenutno ima 12 odsto zelenih površina, od čega je 10 pod šumama, a samo 2 je ostalo zelenilo, dok su šume uglavnom na obodima grada.

Više na:
 
Kad smo već kod ministarstva..

Iva Čukić: Ljudi koji su decenijama živeli u Beogradu odlaze u prigradska naselja

„Zvanična dokumentacija koju proizvodi institucija ove zemlje i ovog grada pokazuje da Beograd trenutno ima 12 odsto zelenih površina, od čega je 10 pod šumama, a samo 2 je ostalo zelenilo, dok su šume uglavnom na obodima grada.

Više na:

Da, to je važan deo:

„Imamo primere dobre prakse u Evropi. Imali smo priliku da vidimo da gradonačelnica Pariza insistira na ozelenjavanju centralnih zona. U Beču je odnos zelenih površina i izgrađene strukture 50-50. Ljubljana ima 70 odsto u korist zelenih površina. To nije važno samo zbog kiseonika, već i zbog rashlađivanja.
...
„Distribucija zelenih površina je veoma važna. Nije poenta da imamo 50 odsto zelenila i da se ona nalaze iza Surčina, već da nama najudaljenija zelena površina bude na 500 metara peške, što je prema parametrima kvalitetnog života.
 

комеnтаr: Da li mi kao obrazovani stručnjaci iz oblasti urbanizma uopšte možemo da se "nametnemo" državnim institucijama da nas angažuju u svom radu? Čini mi se za poslednjih 10 godina rada da to i nije moguće, jer ne postoji želja sa te strane i/ili ne vide dobit (i za sebe kao institucije i za nas kao grupe građana i stručnjaka). Govorim o sve češćem sabotiranju urbanističke prakse kroz onesposobljavanje urbanističkih zavoda, direkcija, fakulteta i slično, time što se one ili gase ili im se smanjuju ili oduzimaju nadležnosti.

Na fakultetu su urbanistički predmeti gotovo izbačeni sa osnovnih studija, a pri masteriranju (u mom slučaju integralnog urbanizma) većina nas zapravo i nema gde da radi osim eventualnog volontiranja pri udruženjima (što mnogi od nas ne mogu da priušte jer infostan stiže svakog meseca, uprkos velikoj želji).

Iz ugla građana, čak sam i ja obeshrabrena da se priključim većim inicijativama jer ne vidim da postoji šansa da se išta promeni ili da se šteta koja je dosad napravljena ikako smanji u budućnosti. Mnogo prijatelja mi se obraća sa ovim pitanjem i ja uvek propagiram da se treba uključiti na bilo koji način, u meri u kojoj je za svakog od nas održivo, jer je važno da bude bilo kakve reakcije, da se priča o tome. No, imam utisak da samo "ložim narod" jer se ja prva obeshrabrim kad vidim da dok gasimo jedan požar (npr. savski nasip), drugi se rasplamsava (hotel Jugoslavija, Sajam, "Linijski park" i sl.) Kako ostati optimističan uprkos svemu tome, i kao stručnjak i kao građanin? Šta vi mislite o tome?
 
Vrh