Ne znam zašto misliš da bi svet u kome postoji samo jedna velika sila koja nema ozbiljnih neprijatelja, i koju svi bezopogovorno moraju slušati, bio imalo bolji od sveta gde ni jedna sila nema svu moć budući da velesile međusobno ograničavaju sopstvenu svemoć? Istina je obrnuta. Ovo slobode što smo posle 2. svetskog rata imali u Evropi je isključivo rezultat straha zapada od SSSR-a, tj od širenja komunizma. I obrnuto. Staljinova invazija na Jugoslaviju je sprečena isključivo zbog straha od regovanja zapada. Inače bi ili bili u nekom kolhozu i hranili svinje, ili svi radili u rudnicima litijuma i olova. Samo je ravnoteža straha velikih spas za male.
smatram da je ovo previše lako donosen zaključak. Jeste postajao strah od upotrebe atomskog oružja, koji je ograničavao apatite velikih država.
Poredak posle II svetskog rata je bio rezultat dogovora u Jalti i Podstamu, koji su se manje više poštovali, možda i zobg pomenutog atomskog oružja.
Staljin je lako mogao da osvoji Jugolsaviju to je fakat, ali Tito je pravilno procenio da neće da napadne, zato što mu ne odgovara da ruši poredak stvari koji je već dogovoren. SFRJ je ostal na sredini, kao tampon zona, uostalom kao i Finska na severu.
Ovaj poredak stvari je još više pojačan nizom dogovora, kako političkih tako i ekonomskih, od Breton Vudsa, KEPSa u Helsinkiju, o namenjanju granica, itd.
Kada se SSSR srušio, sruđila se dotadašnja podela na sfere, ja mislim da se SSSR previše iscrpeo i da više nije imao snage da zadrži sve te države u svojoj orbiti. Promenile su se neke granice ali neko psotovanje dogovora posebno ono o nemanjanju DRŽAVNIH granica (države kako SSSR i SFRJ su se podelile po unutšranjim, republičkim. Rusi su se osećali kao gubnici i jo uvek se tako osećaju.
Počelo je doba unitelarnog sveta, gde SAD dopnira i određuje pravila.
Ostale sile bez njihovog odobrenja nisu smele da mrdnu. I sve je to bilo dobro dokle se DONEKLE poštovalo međunarodno pravo i dok je SAD imala snage da bude lider. Sada više nema snage ili nema interesa, što je jedno te isto i povlači se iz te pozicije. I to na jedan krajnje neogranizovan, haotičan način što nije dobro.
Da se vratim na to da će male zemlje da profitiraju. Po mom dubokom ubeđenju koje je podupreto sa bližom ili daljom istorimjom to se neće dogoditi. Male države ne mogu da pariraju velikim. Moraće da uđu u njihovo orbitu i da na jedan ili drugi način budu podređeni. Ko ima rudu, naftu gas i sl, moraće da da procenat velikom bratu, ko ima more moraće da da baze u svojim lukama, ko ima veliko stanovništvo moraće d akupuje od velikog. Naivno je verovati da će na pr Rusija ostaviti na miru svoje slabije susede. Ili Turska, ili Kina, itd. UAE se na primer meša u Africi, potpiruje ratove u Sudanu, Libiji, Sahelu, ima neki interes, ponašaju se kao regionalna sila iakosu daleko. Još uvak u svetu mora da bude jedan ili više gazdi koji će da diktiraju pravila, koji će ih nametati, i pratiti šta se dešava. Jedina državna zajednica gde male države koliko toliko imaju glas je EU, ali ona je psotala nefunkcionalna i veoma ranjiva, razni Orbani, Ficoi, Melonijevi mogu da ugroze čak i temelje.
JOš jedna zaštita za mele države i narode je tz međunarodno pravo i pravila. Svedoci smo da se ne poštuje od strane velikih i manje velikih. Očigledno kršenje ne samo prava nego i zdrave logike, da prelaziš granicu i napdaš drugu državu (Ukrajina, Gaza) veštom propagandom se palsira kao opravdano. I velika većina veruje i odobrava. Prvi koji su prekrišla ta pravila su SAD kada su napali Irak i Afganistan, znači oni koji su trebali da nametnu i da poštuju ta pravila. Tako da je ova situacija očekivana.
I da zaključim - male države neće biti u mogućnosti da iskoriste trvenje izmeđ većih sila. Ili će da prihvate njihovu vlast, ili će biti uništene. Nema tu ravnoteže straha granice se već crtaju, samo mi još ne znamo gde će biti.
Ovako amaterski, ovde je borba između Rusije, Kine, SASD i EU. Svi će da nam ga zavuku, tu nemam dilemu, možda je najamnje bolno i sa više vazelina evropa i Kina, a onaj Ruski i američki idu na suvo i najviše bole