Slabi razlozi? Da li pročitao šta sam napisao? Razmislio o tome?
To što ne želimo da budemo "obrisani" nekim asteroidom koji udari u Zemlju, kao dinosaurusi, to je "slab razlog"? Meni liči na "jak razlog". A za to je neophodna kombinacija osmatračkih satelita i zaista velikih optičkih telekopa koji mogu biti samo na Mesecu, zbog atmosferskih izobličenja slike na Zemlji. A uz to moraju postojati velike svemirske lansirne stanice koje vrlo brzo mogu da lansiraju čitav niz raketa zaista velike mase i tako (zbog velike mase i brzine, tj momenta kretanja) bukvalno pomere asteroid sa opasne putanje. To
ne može biti na Zemlji zbog velike gravitacije. Takva opasnost nije samo moguć događaj, to je SIGURAN događaj, pa je takva odbrana bukvalno pitanje opstanka. Ovo je mapa dosadašnjih udara asteroida u Zemlju, ono malo za koje znamo.
Pa zatim imamo još jedno egistencijalno pitanje
zagađenja planete, zbog čega se sva prljava industrija pre ili kasnije mora pomeriti izvan eko sistema planete.
Pa zatim imamo još jedno egistencijalno pitanje
klimatskih promena, zbog čega ponovo sve ono što emituje gasove staklene bašte treba izmestiti. Pa ćemo onda izgleda morati aktivno da menjamo atmosferu planete da bi popravili ovo što je do sada upropšćeno u vezi klime. I za to su, zbog planetranog obima takvog posla, potrebne baze na Mesecu.
Pa imamo
iscrpljivanje resursa. Onih koji ima malo se moraju naći negde drugde. I to bitno pre nego što nestanu, jer im se tada brzo cena povećava toliko da postaju neisplative, razlog za ucene i ratove. To su ne samo retki metali, nego još mnoge druge stvari. Isto važi i za one resurse kojih ima dovoljno ali je proces njihovog koncentrisanja i izdvajanja skuplji nego što bi bio kad bi smo ih dovozili sa nekog mesta izvan planete gde se nalaze u pristupačijem obliku i količinama.
Pa imamo egistencijalno pitanje što SVA industrija koja ostaje na Zemlji MORA postati
obnovljive prirode, tj da se ne troši ništa što se samo ne obnavlja. Čitava civilizacija nam je trenutno "privremene prirode", jer nije trajno održiva. Ponašamo se kao čovek koji mesečnu platu potroši za tri dana, zbog čvrstog ubeđenje da će posle tri dana već nekako smisliti kako da preživi. Pošto tako savršeno obnovljiva ekonomija još nije moguća, a pitanje je da li će i kada biti, mora da se seli u svemir.
Pa zatim imamo izrazito egistencijalno pitanje da nam opstanak zavisi od opstanka
zdravog ekosistema na Zemlji. Međutim kad izostavilo pustinje, kameni krš, njive, tj monokulure za ishranu, sumnjam da je za kompleksne eko oaze prirode, tamo gde u međuzavisnoj zajednici žive stotine vrsta, ostalo više od par procenata Zemlje. Žive vrste ubijamo tempom od:
"Biologist E. O. Wilson estimated in 2002 that if current rates of human destruction of the biosphere continue,
one-half of all plant and animal species of life on earth will be extinct in 100 years. More significantly, the current rate of global species extinctions is estimated as
100 to 1,000 times "background" rates (the average extinction rates in the evolutionary time scale of planet Earth), faster than at any other time in human history, while future rates are likely 10,000 times higher."
Zbog toga moramo povećati procenat Zemlje ostavljen za
prirodne oaze, pošto ćemo pre ili kasnije broj vrsta smanjiti toliko da će i naš opstanak postati problematičan. Ponovo, jedina mogućnost da se to izvede je da se mnogi delovi savremene industrije presele u svemir, da bi se ovde dole oslobodio prostor za sve ono od čega egistencijalno zavisimo a što, za razliku od naše industrije, NE MOŽE biti izvan planete.
Zbog svega ovoga
istraživanje svemira nije hir, nego sudbina. Ne postoji drugi način da složena civilzacija
ovakvog (kapitalističkog) tipa sa milijardama ljudi preživi a da ne pritom ne uništi sredinu gde živi. Jer mi nismo spremni da i dalje goli živimo u šumi od onoga što tamo može da se nađe. Nego želimo da menjamo prostor u gigatskim razmerama. A to onda
mora biti kompatibilno sa funkcionisanjem eko sistema Zemlje. Što za posledicu ima da MORAMO izvan Zemlje prebaciti sve što ometa trajni opstanak eko sistema čiji smo nerazdvojni deo. Drugi način ne postoji.
Usput, ali najmanje važno. Iako mnogi o ovome pričaju i veoma su strastveni u tome, stoji činjenica je da je Elon Mask
jedini koji nešto konkretno postiže u ogromnim razmerama stvaranja radikalno nove tehnološke osnove apsolutno neophodne za sve to. Pa imajte to na umu kad razmišljate o njemu. Ja zaista ne znam da li je Betoven tukao svoju ženu, ali bar mogu da razdvojim čime nas je zadužio od njegovih ličnih osobina, kakve god da su bile.
Ne da im nije trebalo nego im je bilo previše skupo, pošto tehnologija tada još nije bila spremna da to može da se izvede dovoljno jeftino, toliko jeftino da bude ekonomski isplativo i deo normalnog tržišta.