Vidi, da je moglo bolje (za iste pare), u to ne sumnjam.
Da se neko ugradio u ceo proces, ni u to ne sumnjam.
Ali smara me to stalno cepidlačenje na koje nailazim, ne samo na ovoj temi nego generalno na celom forumu, kada se radi neka rekonstrukcija pa se stari materijali menjaju novim a odma se nađu članovi da kukaju o tome. Ili kada vide neki stan u staroj zgradi gde su ljudi zamenili stare bele drvene prozore novim belim PVC ili aluminijumskim. I odma kreću kritike i fantaziranja. ''Aaaaa pa ne može ovo ovako, trebalo je da plate stolara da uradi restauraciju, bla bla...''
Te smeta prozor, te smeta boja, te smeta što je zid dobio izolaciju pa - zamisli čuda i bruke - spomen tabla ostade u udubljenju od čak 5 cm... :o
Na temi o Starom savskom mostu se kuka što ne može ta starudija da ostane za vjek i vjekova jer je neinformisani ljudi pretvoriše u bog zna kakav spomenik kulture i srpske istorije. Na temi o Starom železničkom se lobira da se sačuva iako niko ne zna ni čemu bi služi. Na temi o Generalštabu se fantazira kako bi super bilo da se ceo kompleks magično obnovi i vrati u staro stanje...A ne znam samo čijim parama i sredstvima. Svi u nekim fantazijama i lepim željama a niko se ne bavi finansijama, i pitanjima praktičnosti i funkcije.
Ljudi bre, ovo je Srbija, ne Lihtenštajn. Ne pada nikome na pamet da se mlati da šalje (unutrašnja) drvena vrata i prozore kod stolara koji će za debele pare to da licka i delje, svaki komad po nekoliko nedelja. Bilo da pričamo o renoviranju stana ili rekonstrukciji zgrade, ljudi hoće nešto što se lako ugrađuje, malo košta, lako se održava a dobro drži toplotu i smanjuje buku. I može ovde da se sanjari do mile volje kako bi bilo predivno kada bi sve bilo u izvornim materijalima a u izvrsnom stanju. Ali to se prosto neće desiti. Vreme ide dalje, okolnosti se menjaju, a para i vremena uvek manjka.
Nisam video ulazna vrata (koja vode na ulicu) tako da to ne komentarišem, jer ne znam da li su ih menjali. Komentarišem ovo što vidim sa slike.