Goli čovek na kiši
Goli čovek
puzi
po kiši,
na sve četri,
u blatu,
klizi
kolenom
tvrdi
dotiče put.
Voda se
toči niz
glavu, u usta,
niz ledja,
sliva,
puž ili
čovek.
Kuda to pliva?
Je li to
ona poslednja kiša,
kad nebo
nikom više ne oprosti,
ili je
bog poslao dažd
da nas
izleči,
od zla
da nas pročisti?
Cotra
Zora
Nebo ko'
mučitelja reflektor
u oči svetli,
grubo kao testetra,
u mozak ulazi
iznutra udara.
U prazan
mrak
tone
u izgubljen
dan žuri,
sto decibela tame,
nečiji tudji krik.
kroz uplakana detinjstva
juri.
Prolazim,
prolazim
trčim.
A smrt,
ona mi dolazi
ranije,
mnogo ranije
nego što sam hteo.
I kakva je to krivica
na ovoj skupoj pijaci bola,
Kad svi,
"priznaj greh koga nema",
kažu.
I
klekni
na kolena,
klekni,
na ruke,
padni,
zemlju poljubi
o strasti neizmerena
.
sad noktima,
noktima
utrobu žene zagrebi,
utrobu zemlje
poljubi.
I pomoli se njoj:
O velika majko
postelju za počinak sada nam spremi.
Jer dolazimo
svi
i dolazimo skupa
Cotra