Mnogi stihovi popularnih pesama su posvećeni Beogradu, Beograđanima i ulicama Beograda:
"Svanulo je iznad Crkve svetog Marka..."
"...rođen sam 1958., nad Beogradom je duvao jugo ....Njegoševom ulicom devojke idu, neka gledaju u sliku mog lika..."
"...nosim ga u mislima, iz vojničkih snova..." (eto, ja sam baš imao odsustvo u aprilu, na koje dugo i željno čekao
![Smile :) :)]()
)
"...dole ispod Slavije, kada šina savije, kući idu džezeri"
(onako, iz glave)
ali ima jedna pesma u kojoj se Beograd uopšte ne spominje, a koja obavezno asocira na panoramu krovova Beograda dok se sunce još uvek podiže, Beograđani kreću na posao i u školu, evocira sećanje na jednu od na legendi Beograda, dobri duh grada, jednog od najvećih intelektualaca među Beograđanima i njegove krake i jezgrovite jutarnje mudrosti...
Nazvati je "himna" - suviše formalno, konvencionalno i zvanično, gotovo anti-beogradski. Meni, najbolja "beogradska pesma":
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=l0gI7TAAmmY[/youtube]