Замисли екипу Шапић-Мали-Весић. Могу да раде са парама шта год им падне на памет. Какве црне процедуре.
Ma koliko stvari beznadežno izgledale, Srbija je ipak i dalje zemlja koja ima kakav-takav proceduralni okvir. Maksimalno uzurpiran, ali i dalje postoje nekakve institucionalne brane da ne vlada apsolutna kaubojština. Odnosno da u praksi bude nemoguće da novac koji bi Šapke opredelio u
gradskom budžetu, Sinša Mali povuče u
republički budžet da bi finansirao EXPO.
Naša trenutna situacija se može adekvatno opisati onom pseudo-teorijom "poluprazne ili polupune čaše". Mi često volimo da ovaj momenat u našoj istoriji opisujemo kao najgori, i da govorimo kako smo kao Severna Koreja, Iran, Turska, Belorusija ili Rusija... Naravno, i u tim autoritarnim sistemima postoje oblasti koje bolje šljakaju nego kod nas (videti Karlove postove o Belorusiji), ali sveukupno gledano - sama činjenica da mi sad na internetu kritički diskutujemo o odlukama vlastodržaca, daje nam određeni manevarski prostor koji neke od pobrojanih država nemaju.
I upravo to što određene procedure postoje, nam daje mogućnost da se vlast koliko-toliko kontroliše. Ma koliko nam je opozicija slaba, iscrpljena, iskvarena, fragmentirana, to što imamo neke poslanike i odbornike po parlamentima nam ipak pomaže da odluke vlasti držimo pod makar slabašnim reflektorom. To što imamo šaku jadu profesionalnih medija koje vlast pokušava maksimalno da marginalizuje, nam ipak pomaže da ne može da se radi baš sve što su zamislili. To što ima ljudi na univerzitetima, u zdravstvu, pravosuđu i još nekim institucijama koji i dalje profesionalno rade svoj posao, i dalje nas drži na ivici da ne padnemo u jaz otvorene autokratije.
Tako da, ma koliko to nerealno zvučalo, ne može baš Siniša Mali da zavuče šaku u beogradski budžet i posluži se gradskim novcem. Naravno, dešava se da omanu budžet ili da od nečeg odustanu, ili da nešto novo ubace - zato imamo rebalanse. Šapić je naročito poznat po tome, on pravi rebalanse budžeta kako njegova luda glava smišlja nove kružne tokove i ostale "genijalne" ideje po gradu. Ali opet, ne možeš napraviti rebalans po kom ćeš novac iz gradske kase prebaciti u republičku.
Da li to znači da je trošenje novca transparentno? Ne, nikako. Zapravo budžeti su i dalje zabrinjavajuće netransparentni. Pored toga što je sad već postala ustaljena praksa da se najveći infrastrukturni projekti ugovaraju direktnim pogodbama, bez otvorenih postupaka (tako da je cena unapred nabudžena da se namire svi podizvođači, a onda oni deo kolača vraćaju partiji), imate dosta tih maglovitih stavki u budžetu. U beogradskom je npr. to projekat "Beograd - pametan grad", gde nemate po stavkama na šta se taj silan novac troši (a preliva se u privatne firme za obezbeđenje).
Da ne davim mnogo - stvar sa Pariskom, kao i mnoge druge u ovakvim sistemima sa elementima autokratije, je stvar političke volje, a Šapićeva volja to uradi je veoma, veoma jaka. Čak deluje da ga što se više ljudi bune, to više motiviše da svoje sprovede u delo. Inat, jbg.