Kako je 2019. godine opisan park Ušće, u obrazloženju projekta njegovog uređenja:
"Priobalna zona Novog Beograda,
celina pod prethodnom zaštitom, obuhvata širi prostor desne obale Dunava i leve obale Save. Bogati kulturni slojevi Beograda, kao jednog od gradova sa najdužom urbanom tradicijom, njegovim istorijskim značajnim i vrednim prostorima i rekama Savom i Dunavom čine deo zone priobalja i njen su integralni deo. Kao materijalna svedočanstva istorijskog, kulturološkog, društvenog, sociološkog, urbanističkog, arhitektonskog i ekonomskog razvoja
predstavljaju izuzetne i neodvojive vrednosti kulturnog nasleđa grada.
Vizure na stari Beograd sa reke, kao i iz Starog Beograda na reku i novi grad na levoj obali Save
čine zasebnu, jedinstvenu i izuzetnu vrednost. Kulturno nasleđe zajedno sa akvatorijom reka, prirodnim vrednostima Velikog ratnog ostrva, zelenim površinama, kao i materijalnim i nematerijalnim kulturnim nasleđem
čini vizuelnu sponu između starog dela grada i Novog Beograda."
Da na ovo dodam nešto što se retko spominje. Videli smo arheološke tragove naselja koje je na ušću Save u Dunav postojalo bar 6000 godina neprekidno, od neolita, a verovatno i ranije. Ljudi su se ovde naselili zbog ravne i pošumljene rečne delte, tj zbog razlivenog ušća dve velike reke, koje je zato bilo veoma bogato i ribom, i pticama, i životinjama koje žive u šumi, i drvenom građom. Bukvalno sve što je bilo potrebno za život je bilo ovde, veoma blizu jedno drugome. Čak i visoki breg iznad vode za osmatranje i široka reka za transport. Mi sada postojimo, i čitav Beograd postoji
samo zbog toga. Pa zar nije ne samo korisno i lepo, nego je i bukvalna moralna obaveza da na mestu gde su ti ljudi živeli i hranili se, sačuvamo bar zelenu okolinu ušća dve reke, kao potsetnik i spomenik na zeleni ambijent pun života zbog koga svi zajedno danas postojimo? Ako pali za slobodu u nekom kratkom ratu zaslužuju spomenik, zar spomenik ne zaslužuju i oni koji su se 6000 godina borili za nas? Sve te beskrajne generacije zbog kojih danas postoji čitav Beograd i mi sami? A kakav to bolji spomenik njima može postojati od čuvanja onoj malog, još preostalog dela prirodnog ambijenta za koji su se svi oni borili, i kome mi sami možemo zahvaliti i Beograd i sve što danas imamo? Treba li sve što je živo da
ubijemo, samo to da bi od raspoloživih 390 km2 grada eto baš
ovde napravili još jednu gomilu zgrada, sa još betona, asvalta i metala? To kao ne može baš nigde drugde? To onda nije "kulturna četvrt", to je anti-kulturna četvrt, običan kič, kao i svaki kič samo prazna simulacija kulturnih vrednosti ako pritom uništava one kulturne vrednosti koje i dalje postoje da bi prikazala neke njihova mrtve ostatke iz magacina? Nikakva šteta se neće napraviti da se oni narodu prikažu i na drugom mestu. A sad još i pristanište? Sve je to indirektno ali ipak vrlo jasno rečeno i citiranom stručnom mišljenju. Pa KO se onda zalaže za ovu destrukciju?
Želimo li ovo kao "kulturu"? Ili one koji su i dalje živi?