Javno preduzeće je javno zbog delatnosti kojom se bavi, a ne zbog vlasničkog oblika. Ta delatnost je od opšteg (javnog) interesa i zato se smatra da je određeno preduzeće javno, bez obzira da li je organizovano kao jp, ili kao ad, ili kao doo...
Zabluda je misliti da javno preduzeće mora da ima neki poseban oblik, inače eto nije javno.
Kao d.o.o. na sva ta preduzeća se primenjuje zakon o privrednim društvima (lakši nadzor, jasnija pravila, stvaranje uslova za efikasnije upravljanje), ostvarivanje profita postaje legitimni cilj poslovanja, a onda se taj profit dalje može raspoređivati (država/lokalna samouprava), mogu da uzimaju kredite/lizinge, mogu lakše da sklapaju ugovore, da učestvuju ravnopravno na tržištu kao konkurencija privatnim firmama.
Država neće morati da pokriva svaki njihov minus, već je odgovorna do visine uloženog kapitala, odnosno nema više direktne odgovornosti za dugove preduzeća kao kod klasičnih javnih preduzeća.
I na kraju, d.o.o. je pogodnija forma za javno-privatna partnerstva, delimičnu privatizaciju, reorganizaciju...
To što po zadatku određeni mediji dižu paniku oko prelaska u d.o.o. je eto samo izvršavanje njihovog medijskog zadatka (svrhe postojanja), a ne bilo šta drugo.
Ako (kad) bilo koja vlast bude htela privatizaciju tih firmi, to će biti druga priča u kojoj će još kako postojati vreme/prostor za pritisak ako bude trebalo.
Zabluda je misliti da javno preduzeće mora da ima neki poseban oblik, inače eto nije javno.
Kao d.o.o. na sva ta preduzeća se primenjuje zakon o privrednim društvima (lakši nadzor, jasnija pravila, stvaranje uslova za efikasnije upravljanje), ostvarivanje profita postaje legitimni cilj poslovanja, a onda se taj profit dalje može raspoređivati (država/lokalna samouprava), mogu da uzimaju kredite/lizinge, mogu lakše da sklapaju ugovore, da učestvuju ravnopravno na tržištu kao konkurencija privatnim firmama.
Država neće morati da pokriva svaki njihov minus, već je odgovorna do visine uloženog kapitala, odnosno nema više direktne odgovornosti za dugove preduzeća kao kod klasičnih javnih preduzeća.
I na kraju, d.o.o. je pogodnija forma za javno-privatna partnerstva, delimičnu privatizaciju, reorganizaciju...
To što po zadatku određeni mediji dižu paniku oko prelaska u d.o.o. je eto samo izvršavanje njihovog medijskog zadatka (svrhe postojanja), a ne bilo šta drugo.
Ako (kad) bilo koja vlast bude htela privatizaciju tih firmi, to će biti druga priča u kojoj će još kako postojati vreme/prostor za pritisak ako bude trebalo.