Takođe, pišete o prugama i železničkom saobraćaju kao nekom ključnom parametru, tom logikom ja mogu reći kako je politika Hrvatske savršena jer imaju razvijeniju mrežu putničkih vozova, samo što bih onda morao da zažmurim na suštinu njihove politike, u čijem slučaju je železnica samo loša i već u dobroj meri pocepana maska.
Hrvatske železnice su među najgorim u Evropi, i po kvalitetu i po revozu robe i putnika bliže onima u Srbiji nego proseku Evrope. U proseku Evrope su Mađarska, Slovačka i Belorusija, recimo.
Kao neko ko se predstavlja kao sveznalica nacionalnih tema i državotvornosti, potpuno je strano čak i sumanuto da železnicu ne nazivate Četvrta armija. Čak i u 21 veku, Rail Baltica (Poljska-Litvanija-Letonija-Estonija) i NATO i Rusija nazivaju NATO železnica. Ukrajinski teroristi sabotiraju železnice, a Rusi bombarduju, žestoke borbe se vode upravo oko železničkih čvorova. Valjda ti je bar neko pričao kako je 1999. železnica premeštala i spasavala tenkove, da je NATO uništio samo 3 tenka. A u miru, to je deo obrazovne, zdravstvene, prostorno planerske, rudarske, poljoprivredne, industrijske, turističke, demografske, urbanističke, stambene, socijalne politike. Ključnost sistema je na nivou, recimo, elektroprivrede, koja je zaglupljenom narodu Srbije za elektroprivredu nekako i jasna, a za železnicu retko kome.
DOSoidi nisu imali ideju, ali za razliku od SNS, makar nisu napravili kombinaciju unišenja i ekstremnog zaduživanja, a to je ogromna razlika. Onaj ko je stvarno nacionalista, a ne fiktivni turbonacionalista, video bi ovu razliku i u železnici, i elektroprivredi, pravosuđu... I u odnosu na njih je pravom nacionalisti Koštunica, Tadić, Đilas ako ništa pobednik u trci bogalja.
Na kraju, železnica je uzvratila udarac, upravo ona ih je ogolila 01.11.2024.
Ako ćemo o spoljnopolitičkim greškama DOSoidnih stranaka, u najkraćim crtama- od slanja naših ljudi i svog predsednika i visokih vojnih i političkih zvaničnika haškom sudu,
Ti haški optuženici, da su bili prava državotvorna elita, ili bi se sami predali na sud, ili bi organizovali neku vrstu prevrata ili čega god. Običan redov u rovu, ili pošten sudija, ili pošten policajac koji po zakonu privede tatinog sina/budžovana, spreman da žrtvuje slobodom ili životom, jeste državotvorna elita, a ti haški opuženici nisu. Državotvorna elita su i ovi studenti, koji su napisali markerom krvnu grupu, i mnogo toga žrtvovali, nas starije postideli.
transformacije SRJ u labavi savez unapred osuđen na propast, dopuštanja prenosa razgovora o KiM sa nivoa UN praktično isključivo u okvire EU- doprineli su pogoršanju našeg položaja i otvorili put za konačno uništavanje i izdaju, koja uz Božju pomoć neće uspeti.
Možda bi neko bolji od DOS vodio neku bolju politiku. Potpuno je legitimno da neko nezadovoljan SNS bude nezadovoljan i DOS-om. Ali da ih poravnuje, i tripuje nešto tipa "DOS nije imao veće izdaje, ali je spremio ovu naprednu", pa i oni tripovi "ultimazivnog zla koje dolazi sa Zapada". To je jednako kr*t*nizam kao i u javnosti zapada raširena ideja o "ultimativnom zlu koje dolazi iz Rusije".
Najmoćnije države jesu najmaćnije zato što imaju samokontrolu te moći. Kada primene nasilje, primene ga proračunato, i bez preterivanja. I Rusija i NATO tri puta razmisle pre nego što potroše jednu vojnu raketu. Rusi neprijateljske vojnike identifikuju, popisuju i sahranjuju. Na garnizonskom groblju Brest, Belorusija, nalazi se i groblje nemačkih vojnika, u okviru istog kompleksa. Maksimalno izbegavaju akcije u kojima mogu da stradaju civili. Neprekidno su otvoreni za diplomatiju. U zauzetim multinacionalnim zonama organizuju normalan život, koliko god je to normalno u ratnim uslovima. Za to vreme, srpska strana u ratovima 1990-tih je nasumično bombardovala Sarajevo, Vinkovce i još neke gradove, u zonama pod srpskom kontrolom je stanovništvo neprijateljskog naroda bilo ubijano u proterivano, a to nije ratno nasilje koje ne možeš da iskontrolišeš u svakoj šupi, već nešto što se merilo u hiljadama. Umesto dostojne sahrane, leševi su skrivani u masovne grobnice, pa i puna hladnjača leševa je bačena u Dunav. Činjenica da je i druga strana radila slične stvari ne negira fatalnost i antidržavnost nekontrolisanog nasilja sa srpske strane.
Pa i ta Srebrenica, ako srpska obaveštajna služba nije znala da se sprema veleizdaja u vidu ubijanja 7000 ratnih zarobljenika, da li je u najkraćem roku izvršeno hapšenje svih učesnika sa srpske strane, sa pripremom javnog streljanja za veleizdaju? Da li je zatim vršena identifikacija i popis leševa? Da li se vlast javno ogradila od te vrste politike u najkraćem roku? Potpuno nezavisno u odnosu na Haški tribunal i Helsinški odbor, od najveće nacionalne važnosti je javno kajanje za nedela, i odricanje od te politike. Pametan političar će reći "7000 građana Republike Srpske ubijenih u Srebrenici to i to". Ili "leševi građana Srbije u šleperu u Dunavu".
Hitler je pao upravo na nekontrolisanom nasilju prema Istočnim Slovenima. U Francuskoj, Holandiji, Danskoj, gde je nasilje bilo strogo ograničeno i strogo kontrolisano do tako žestoke pobune protiv istih ni nije moglo da dođe. Ameri i Englezi čekali da ih Sovjeti Nemce ostave bez čorbe, pa se uključili brže bolje da Francuska ne postane zemlja proleterska.
A Zapad ko Zapad, Srbija na istom ne stoji toliko loše zbog čistog zaboravljanja 1990-tih, i dobro je što zaboravljaju. I zato što je Srbija mala i nebitna. Uz to, beli evropski hrišćanski narod, sa u odnosu na ostatak sveta vrlo visokom kategorijom naroda drugog reda. U ovom istorijskom momentu to i nije tako loše. Mali narod može da bude samo mudar i koristi istorijske šanse, kako su to radili Hrvati. A veliki, dobar ili zao, ništa dobro za Srbiju nećeš uraditi prebacivanjem krivice na njih. Još gore, ako dozvoliš da budeš kusur u prepucavanju velikih kao Ukrainci. A da nam najpametniji dođe posle ovih veleizdajnika, zamrzao bi status kvo međunarodne politike 2 godine, dok zemlju iznutra ne dovede u red.