Na Internetu sam slučajno naleteo na zaista izuzetno vredno predavanje. Za sve koje interesuje kako ustvari funkcioniše sve više i više modernih država u kojima ima sve manje i manje demokratije, ovo je verovatno nešto najznačajnije što se u kratkom formatu može videti. U pitanju je predavanje profesora Stephen Kotkin-a na Američkom Dartmouth koledžu. On se decenijama na Prinstonu bavio upravo ovim. Tema su
Moderni autoritarni režimi. U situaciji kad se upravo oni neverovatnom brzinom umnožavaju, kad i Amerika i Evropska unija počinju da poprimaju karakteristike ovde opisane, da i ne spominjemo druge zemlje sa manje demokratske tradicije, nužno je da što više ljudi uvek može prepoznati čemu ustvari služe razne odluke i izjave. Šta je od toga pokušaj rešenja stvarnih problema, a šta služi samo nekoj aktuelnoj vladajućoj grupi ili pojedincu.
Prvi deo je predavanje, a drugi odgovori na pitanja. Da bi ga bilo lakše pratiti i kasnije nešto naći, pribeležio sam vremenske markere i osnovne teze iz predavanja.
Paradox of Authoritarian Regimes, Speaker: Stephen Kotkin, Dartmouth College, September 18, 2012.
00:02:08 Početak predvavanja
Moderni autoritarni režim je vladavina nekolicine U IME mnogih. Razlika u odnosu stare verzije autoritarnih režima je mešanje dva sistema i posebno istaknuta uloga masovnosti, tj. "učestvovanja" naroda.
Autoritarni režim nije prosto odsustvo demokratije. To je složen sistem koji mora biti pažljivo konstruisan.
- Autoritarni režimi su istovremeno i veoma jaki i veoma slabi
- Kad se raspadnu, obično ih zamene novi autoritarni režimi jer delovi starog režima čine osnovu novog
Socijalne nauke 20 godina nisu znale kako da se postave prema novim autoritarnim režimima koji su mešavina demokratskih elemenata i autoritarnih. Pošto to nije lako, umesto definicije, bolje je krenuti sa nabrajanjem bitnih karakteristika koje imaju, dakle sa onim suštinskim, što ih čini modernim autoritarnim režimima ("discernable structure"):
- 00:10:55 Karakteristika broj 1. "Zubi, očnjaci" ("fangs"). Mora postojati grupa nasilnika koji za režim obavljaju prljave poslove. Pošto autoritarni režimi (A.R.) spolja žele da liče na demokratiju, zbog imidža je bolje da prljave poslove ne obavljaju državni organi nego neke neformalne grupe kriminalaca. Oni moraju biti uvek spremni i dobro plaćeni. Ovo je nezaobilazno.
- 00:11:44 Karakteristika broj 2. Režim mora imati bar jedan stabilan i dovoljan izvor prihoda. Oprema za policijske jedinice i represiju nije jeftina, a još važnije, oni koji služe takvom režimu to ne rade zbog idealizma nego zbog dodatnih para. Uvek mora biti para da se plati cela državna struktura podrške režimu. Oni moraju biti u nekoj bitnoj prednosti nad običnim građanima jer inače ne bi pristali na takav podređeni položaj pukog izvršioca problematičnih naređenja. I ovo je nezaobilazno.
- 00:16:07 Karakteristika broj 3 a. Moraju se stvoriti uslovi da podržavanje opozicije bude na neki način skupo po svakoga ko to želi da radi (kazne, zatvori, onemogućavanje prihoda, profesionalnog usavršavanja, biznisa, narušavanje društvenog ugleda)
- 00:16:38 Karakteristika broj 3 b. Sposobnost da se u svakom trenutku aktiviraju (mobilišu) pristalice, "rent-a-crowd", dakle da se organizuju kontra-demonstracije i kontra-skupovi. Režim mora imati svoje pouzdane sledbenike koje uvek može da skupi i prikaže kao bitan deo naroda koji tobože "želi" upravo ono što režimu tada zatreba. Ovo je takođe vezano za očuvanje fasade demokratije, spoljnjeg i unutrašnjeg imidža.
- 00:18:46 Karakteristika broj 4. Kontrola režima nad "životnim šansama", nad profesionalnim mogućnostima, nad karjerama stanovništva. Recimo kad od režima zavisi akademska karjera, umetnička karjera, biznis prilike, unosna zaposlenja ...
- 00:22:56 Karakteristika broj 5. Uticaj na, a još bolje kontrola, glavnih medija. Esencijalno. Ranije je bila nužna samo kontrola TV stanica, a sada je neophodna i neka vrsta uticaja ili kontrole nad sadržajem na Internetu. Mora postojati mogućnost da se promoviše sopstveni narativ i da se blokira suparnički narativ. Obe te stvari su apsolutno nužne. Male oaze slobodnog informisanja koje nemaju puno publike i uticaja nisu opasne.
- 00:24:50 Karakteristika broj 6. Neophodno je da režim uvek ima neku svoju priču. Mora postojati "narativ". Ako ste recimo vi sami veliki šef, to je priča o tome "ko ste vi". Morate imati neki "bunar priča", fond priča za "crne dane", onda kad ste u opasnosti. Morate imati mogućnost da kad vam god zatreba, iz bunara priča izvadite neku baš dobru: Naprimer o stranoj subverziji, vojnoj ugroženosti, o dovoljno verovatnoj spoljnoj pretnji raznih vrsta (ugrožen suverenitet, "naše vrednosti", tradicija), neki stari neprijatelj iz recimo 12. veka se ponovo probudio, opake NGO organizacije kojima upravljaju stranci (dakle ne samo da daju pare, nego upravljaju), naivni liberali ili naivni intelektualci (misle da čine dobro, ali njima manipulišu perfidni stranci). Mora postojati neka opasnost: moguća (verovatna, plausible) spoljnja pretnja vezna za moguću (verovatnu) unutrašnju pretnju. Ove pretnje mogu biti stvarne ili ne, bolje je ako jesu, ali to nije bitno. Važno je samo da postoje u naoko ubedljivom narativu, da bi režimu pomogle kad god zatreba.
Ne mora postojati baš svih 6 karakteristika, a i svaka od njih može postojati u različitim nivoima intenziteta.
Dodatne varjable od uticaja:
- stepen institucionalizacije države (postoji li profesionalna armija, da li su režimski nasilnici organizovani u neku formalno prihvatljivu organizaciju ili su potpuno ilegalni, ...). U kojoj je meri režim zavisan od određenih ličnosti? Ili ima razrađene institucije pa ne zavisi toliko od toga ko je na vrhu države? Kakvo je sudstvo?
- Da li u državi postoji neka značajna ideologija (religija, tradicija, neki drugi jak sistem verovanja)? To režemu može i da pomogne i da odmogne.
- Da li možda narod kontroliše sam sebe, da li prijavljuje vlastima nepodobne?
00:35:44 Inherentni problemi autoritarnih režima
- Uspeh je istovremeno i izvor propadanja režima zbog ugrađenih slabosti vezanih za potrebu stalne kontrole. Namerno preklapajuće nadležnosti, namerno podsticanje rivaliteta između subjekata režima. Tendencija za nepotrebnim umnoževanjem institucija. Negativna selekcija (šefovi za zamenike biraju manje sposobne od sebe da njihovo vođstvo ne bi bilo ugroženo. Strah od talentovanih. Šta kad se to ponovi kroz ceo sistem?)
- Problem sukcesije vođe. Zato postoji permanentna kriza, iako ne izgleda tako.
00:45:25 Zaključak
Autoritarni režim nije prosto odsustvo demokratije. To je složen sistem koji mora biti pažljivo konstruisan. To nije lako.
Najveći problem autoritarnih režima su oni sami sebi. Vremenom nužno degradiraju. Kako ih održavati?
Problem je i nepredvidljiv i krajnje nestabilan odnos stranih faktora prema A.R.
Šta posle A.R.? Glavna teškoća je kako ponovo uspostaviti uništene institucije. Najpre sudstvo. Gde naći pogodne i hrabre sudije? Zatim gde odjednom naći javne službenike za neophodne poslove, a da oni rade savesno i samo za platu? Gde naglo naći vlasnike medija koji su neutralni i objektivni?
00:56:04 kraj predavnja, pa razgovor
01:19:28 Definicija. Modern Authoritarian is the rule of na few in the name of the many. There is "mass quality" in the Modern Authoritarianism.