Čak i da zdanje generalštaba nije zaštićeno kao spomenik kulture, smatram da je apsolutno neprihvatljivo graditi privatne hotele, kazine i kockarnice prekoputa vlade, ministarstva spoljnih poslova, narodne banke, Starog Dvora. U svakoj prestonici na svetu postoji nešto što se zove administrativna i rezidencijalna četvrt, političko jezgro jedne zemlje, i tu mogu biti samo državne institucije, rezidencije, najviši sudovi, eventualno strana diplomatska predstavništva. Politički centar Srbije se na tom mestu nalazi otkako je Beograd postao glavni grad moderne države 1841. a ne od SFRJ i sekretarijata za narodnu odbranu kako ona prodana keretina Jovanov laje u skupštini. U Vašingtonu DC je strogo ograničena spratnost i na celoj teritoriji tog distrikta nema čak ni solitera, a kamolici kockarnica i tržnih centara prekoputa Bele Kuće, vrhovnog suda SAD ili na Kapitol Hilu. Nema ih ni u banana državama po Africi i Aziji. Koji je sledeći stadijum Ćacijeve Bolesti, hoće li ruševine predratne Narodne Biblioteke u najstarijem delu grada lex criminalisom pokloniti privatnim investitorima da tu grade tržni centar Kosančić Mall, da ne bi "večno ostala ruševina"? Ne daj bože da ovo čitaju jer će im i ta ideja sinuti u bolesnim glavama, ako već i nije.
Da se ja pitam, država bi obnovila generalštab sa istim izgledom kakav je imao pre agresije, i ponovo bi bio sedište ministarstva odbrane. Kao što je obnovljen i Avalski Toranj. A što se tiče Trampovog zeta, ponudio bih mu slobodno zemljište u Bloku 39 da tu gradi svoje kule, hotele i ostale komercijalne sadržaje, to je odlična lokacija odmah uz autoput, relativno blizu aerodroma i sve bi se savršeno uklopilo u novobeogradski ambijent. Samo, ni to nije za džabe: ako hoće tu da gradi, uslov bi bio da ukine bazu Bondstil i povuče sve američke trupe sa teritorije KiM. Štaviše, dao bih mu možda i generalštab ako ga toliko želi, ali po mnogo mnogo većoj ceni: uslov za to bi bio povlačenje priznanja secesije KiM od strane SAD i povratak unutrašnjeg poretka u BiH na dejtonsko stanje onakvo kakvo je potpisano 1995.
Opet ću ponoviti da smatram da bi generalštab trebalo obnoviti i vratiti prvobitnoj nameni. Ali, čak ni takva trgovina ne bi bila nečasna ako bi kao kontrauslugu dobili sve ovo što sam naveo. Državničko umeće je potkupiti i nenaklonjene sile i na taj način ostvarivati nacionalne interese bez skupog i krajnje neizvesnog frontalnog sukoba sa njima. Knjaz Miloš je 1820-tih i 1830-tih podmićivao i bosanskog i vidinskog vezira, i visoke sultanove zvaničnike u porti, i uz diplomatsku podršku Rusije uspeo je da se u miru izbori za autonomiju, kasnije i državnost Kneževine Srbije.
Problem je samo što današnja Srbija na vlasti nema veštog državnika kakav je bio Miloš Veliki, nego korumpiranog, ucenjenog i pohlepnog državorušitelja koji i kada se dogovarao sa Trampom oko generalštaba nije tražio ništa za Srbiju i srpske nacionalne interese, već samo za svoju veleizdajničku napljačkanu guzicu i njen što duži opstanak na vlasti, čitaj na slobodi. Ne treba nikakva kontrausluga ni oko KiM ni oko Republike Srpske ni oko Crne Gore, samo neka ga podrži da i dalje vlada i krade, i neka ne pušta u javnost hiljadu afera koje još nisu procurele, a zauzvrat će dobiti i generalštab i EPS i autoputeve, a od nacionalnih tapija mu je verovatno već ponudio i ono što se Srbiji još zvanično ne traži i što pitanje da li bi Trampova administracija uopšte i tražila, npr. Rašku i Vojvodinu, i/li uvlačenje Srbije u NATO po Milovom modelu.