Nije cela zelena agenda ista, ali ono što je zajedničko mnogim eko aktivistima raznih vrsta i veličina (Greenpeace, Greta, JustStopOil, vegani, korporativni ekolozi, električarski lobiji, EU regulatori, Pariski sporazum, mediji...) jeste da:
- vole da nastupaju kao da su neki autoriteti koji su jediini spoznali istinu i jedini smislili rešenje za tu gorku istinu a svi drugi su glupi
- vole da se fokusiraju na mere koje se baziraju na dranju i d.kanju običnih ljudi, kojima je život već dovoljno mučan i ogađen, dok korporatoide, političare i bogataše samo pominju, ali retko kada se zaista suprotstavljaju njima (čast izuzecima)
- često ne vide šumu od drveta i krajnje su militantni i zadrti, agresivni prema svima koji ne dele njihove ekstremne stavove
- kod mnogih se rešenja svode samo na menjanje jednog problema drugim - elektro vozila umesto SUS,
prekrivanje celih jezera u crnilo ili sejanje vetrenjača umesto da se napravi nuklearka, papazjanije sa plastičnim ambalažama umesto da se traže alternative
- mnogi se bave glupostima i korišćenjem ekologije radi svojih interesa, od doktorskog rada i plate, preko sticanja titule, preko nalaženja sponzora za projekat i studiju, pa sve do greenwashinga
- malo njih reaguje i diže glas kada se ispostavi da je neki predlog rešenja bio loš ili zlonameran, da je neko pojeo neke fondove, da je neko lagao u nečije ime, da je neko podvaljivao neke rezultate i slično
- većina njih bira pogrešne načine da dopre do ljudi i da istakne poentu. Recimo oni paćenici iz JustStopOil su idealan primer za to
Ima i onih koji su iskreno u svemu tome i iskreno zabrinuti, ali nemaju znanja i veštine da shvate kako promeniti neke stvari i kako dopreti do ljudi. Takođe ne razumeju do kojih ljudi uopšte treba da dopru. Primer toga su ljudi poput Grete. A tu su i žešći svirači i licemeri kao što su npr Tejlor Svift i druge pevaljke koje su preko noći postale naučnici i stručnjaci i u sve se živo razumeju osim kako je živeti i raditi kao običan smrtnik.