Šta je novo?

Cene nekretnina

Teorija ti pije vodu za stanove, ali ne za robu siroke potrosnje. Pa mora narod i da se kupa, mora da koristi neki procenat ukupnog asortimana, a onaj deo asortinmana koji ne mora da se koristi poskupljuje zajedno sa onim koji mora. Ne mogu da se ponavljam, rekao sam zasto se ne slazem.
Mora narod da se kupa, ali ne mora da se kupa Loreal šamponom, možeš i sa generičkim Maksi šamponom koji je pet puta jeftiniji... Međutim i taj Loreal se prodaje isto kao i taj Maksi šampon. Dakle kupci su spremni da plate, ne smetaju im toliko te nove cene.
 
Šta bi se desilo sa cenom nekretnina u Srbiji ako bi znali da po ubrzanom postupku ulazimo u EU za godinu dana?
Ovo je zanimljivo pitanje, ja cu samo da ga zakomplikujem. Da li bi se povecale cene jer bismo bili EU, ili bi se smanjile cene jer bi svi otisli odavde?
 
Ne bih to pokušao nipošto. Ja sam sirotinja.
I drmaju te kompleksi usput.

Kad već spominješ mene lično, i pitaš tako dubokoumna pitanja zašto sam ja u Srbiji kad je tako loše, dobiješ i odgovor. Što priliči jupiteru ne priliči volu. To nije izmišljeno juče već pre 2000 godina. Sad kako ćeš ti to da shvatiš, i da li ćeš shvatiti na pravi način, to sad zavisi dosta i od tvoje lične iskompleksiranosti.
 
Ovo je zanimljivo pitanje, ja cu samo da ga zakomplikujem. Da li bi se povecale cene jer bismo bili EU, ili bi se smanjile cene jer bi svi otisli odavde?
Pa ti se prvi hvalis kako ti je najveci uspeh sto si ostao u Srbiji I kako ti je želja da svoju decu ne ispraćaš na avion u inostranstvo. Sve I da cena stanova u Beogradu prestigne cenu u Beču, biće uvek onih sa stanovima kao što je tvoj. Tako da ne treba sve gledati kroz racionalne I tržišne pokazatelje, zapravo to je pogrešan način
 
Pa ti se prvi hvalis kako ti je najveci uspeh sto si ostao u Srbiji I kako ti je želja da svoju decu ne ispraćaš na avion u inostranstvo. Sve I da cena stanova u Beogradu prestigne cenu u Beču, biće uvek onih sa stanovima kao što je tvoj. Tako da ne treba sve gledati kroz racionalne I tržišne pokazatelje, zapravo to je pogrešan način
Apsolutno nije tacno haha
Moj najveci uspeh je sto vise ne kopam njivu, sve ostalo je bonus. Ako budem resio odselicu se odavde, nisam bas toliko odlucan u ostajanju. Voleo bih da ostanem ovde, ali ako okolnosti ne dozvole drugacije, onda cu da idem pevajuci, a ne plačući.
 
Apsolutno nije tacno haha
Moj najveci uspeh je sto vise ne kopam njivu, sve ostalo je bonus. Ako budem resio odselicu se odavde, nisam bas toliko odlucan u ostajanju. Voleo bih da ostanem ovde, ali ako okolnosti ne dozvole drugacije, onda cu da idem pevajuci, a ne plačući.
Ok, drago mi je ako si postao malo fleksibilniji u razmišljanju. Ionako imaš tendenciju da prilično jednostrano gledaš na stvari. Razumem da se u tvom selu u centralnoj Srbiji teško živi od poljoprivrede, ali reći da je to neprofitabilno generalno je potpuno pogrešno. Ako izuzmeno Kostića, Matijevića I slične koji su milijarderi I obrađuju stotine hiljada hektara, ima dosta primera porodičnih poljoprivrednih gazdinstava po Vojvodini koja zarađuju daleko više nego neka gradska intelektulna klasa. Uopste ne preterujem kada ti kažem da poznajem ljude po selima Bačke I Srema koji samo u zemlji I mehanizaciji imaju milione evra. Mi ovde bistrimo da li ulupati 200-300k eur u stan I kako ce se dalje razvijati cene, veruj da mnogi ljudi koji se bave poljoprivredom raspolazu 10x većim investicionim budzetom
 
Znači status quo se zadržava i intenzivira. Tržišna privreda za ljude, socijalizam i monopol za privilegovane. Nastavak sistemske inflacije, nastavak odliva stečajnog novca u Srbiji van Srbije zbog politike, nastavak neulaganja u domaću privredu. Politika sedenja na više stolica isto. Privredu, ona koja pretekne dopunjujemo rudarstvom a ljudstvo migrantima. Divno
 
Ne pije mi vodu bas ta teorija. Pre bih rekao da postoji roba koju neko mora da kupi (hleb, jaja, brasno, mleko, meso), a onda kad ta roba ide (jer mora da ide, bez nje se ne moze), oni dizu cene te robe i sve ostale robe koja se manje kupuje zajedno (nutela/puding/ostale sekundarne stvari).

Stan ne mora da se kupi.
 
Potrošač u Srbiji vidi da Nutela košta 5 evra, uzme i kupi, iako možda u Nemačkoj košta 2 evra (iako je i kod nas do skora koštala 2 evra). Da kaže, e ovo je skupo, neću da kupim, prodavci bi snizili cene.

Ima ona jedna replika iz filma koja tačno oslikava naš mentalitet - ko bre sirotinja, daj pet karata. E to ti je naše društvo.

Primer Nutele sam lupio, nemam pojma koliko košta nutela, ali cenim da ima masa takvih artikala.
Ovako objašnjene može ....
 
Potrošač u Srbiji vidi da Nutela košta 5 evra, uzme i kupi, iako možda u Nemačkoj košta 2 evra (iako je i kod nas do skora koštala 2 evra). Da kaže, e ovo je skupo, neću da kupim, prodavci bi snizili cene.

Ima ona jedna replika iz filma koja tačno oslikava naš mentalitet - ko bre sirotinja, daj pet karata. E to ti je naše društvo.
Jedna digresija na ovaj naš "ko bre sirotinja" mentalitet, ja u americi u srednjoj školi, taman se završilo bombardovanje, moji su da kažem neka srednja klasa uvek bili, nismo nikad bili gladni i bosi, ali nije baš da se imalo za rasipanje i neko trošenje. Uglavnom, moji skupili/ispozajmljivali nekako tih par hiljada maraka i poslali me u srednju školu u ameriku, ja došao tamo u prilično dobrostojeću porodicu, ogromna kuća, pet automobila ispred kuće (svaki član porodice po jedan + jedan automobil za kera), gliser, jetski, golf autić, ATV, vikendica na reci u blizini, gomila igračaka za odrasle (puške, samostreli, muzički instrumenti, bilijar nemma pojma više šta), za mene kao da sam došao u diznilend. Tamo kad dođeš odmah te prihvate kao člana porodice, dakle nisi turista već si odmah njihov.. I tako mi u kupovini, svi zajedno cela porodica, svako stavlja šta god mu treba u korpu, i ja stavim neki komad šunke nemam pojma tačno šta, uglavnom žena uzima, pogleda cenu, i opušteno kaže "oh, we can't afford this, let's pick this one instead" i uzme tipa nešto jeftinije. Meni je to tada bilo i šokatno i otkrovljenje u istom momentu, da ljudi koji toliko novca imaju kažu da nešto tako nebitno ne mogu da priušte. Moji roditelji da kažu da nešto od hrane ne možemo da kupimo jer nemamo novca, pa pre bi verovatno umrli od sramote nego to da kažu.

I onda kad imaš takav mentalitet da preovladava u jednom društvu, trgovci mogu da rade šta god hoće.
 
Malo je to preterivanje, nije tih ljudi 90% naroda. Malo vise se opet spusta odgovornost na pojedince, umesto na sistem. Ja bukvalno ne znam nikog u svojoj okolini ko bi kupio 5 nutela da se vidi da se ima, a pogotovo mi je sumanuta cinjenica da takvi ljudi kroje sudbinu trzista siroke potrosnje. To su prazne price.
Za trziste cena nekretnina ima takvih apsolutno, ali pricati ovo za robu siroke potrosnje za zemlju gde 50% ljudi ima manju platu manju od 80k je krajnje degutantno.
 
Malo je to preterivanje, nije tih ljudi 90% naroda. Malo vise se opet spusta odgovornost na pojedince, umesto na sistem. Ja bukvalno ne znam nikog u svojoj okolini ko bi kupio 5 nutela da se vidi da se ima, a pogotovo mi je sumanuta cinjenica da takvi ljudi kroje sudbinu trzista siroke potrosnje. To su prazne price.
Za trziste cena nekretnina ima takvih apsolutno, ali pricati ovo za robu siroke potrosnje za zemlju gde 50% ljudi ima manju platu manju od 80k je krajnje degutantno.
Ljudi kupuju. Ljudi plaćaju. Ljudi neće sami sebi da priznaju da nemaju, i kupuju. Da potrošači odbijaju da plate tolike cene, one ne bi bile tolike. Pa ne bi trgovački lanci plaćali kirije i struju i radnike bezveze, da im niko ne ulazi i ne kupuje robu. Ili bi spuštali cene ili bi zatvarali. Fakat je da su trgovci digli cene u nebesa, i da i dalje posluju uspešno. Nije im se obilo o glavu, što znači da ima još prostora za poskupljenje, i da je izvesno da će biti još poskupljenja.
 
Da ali pre 15 godina su dostigle vrhunac i onda pale 40+% u dinarima.
U redu za 10-20 godina. Ali šta u narednih nekoliko?
Privreda?
Mene ova trenutna situacija podseca na 2007/2008. I ja se slazem da ce cene za 20 godina biti nominalno vece nego danas, ali sta ce biti za 2/3/5 ili 10 godina? I nije samo pitanje cena nekretnina, nego generalno perspektive i sto se tice ekonomije/privrede, ali i drustva, ekologije i drugih pitanja. Neko ce reci "ako ti treba za zivot i imas para, kupi sada, ne gledaj cene", a ja ipak razmisljam sta ako opet upadnemo u neku krizu, da li uopste vredi kupovati ili na vreme pakovati kofere. Jer cak i da ne bude krize, nivo cena kod nas je takav da smo dosli do toga da je lakse kupiti nekretninu negde u inostranstvu nego u Beogradu (ne racunam gradove tipa Minhen, Pariz, London, nego mozda neke manje gradove, a opet dovoljno velike i razvijene gde mozes da zivis 5 puta bolje nego u Beogradu)
 
Mislim da su one skorašnje akcije bile dobre sa bojkotima pojedinih trgovinskih lanaca derikoza. Kad bi takve akcije bile usmerene na neku posebnu klasu proizvoda ili proizvod, verujem da bi imalo efekta na cene.

Međutim za to jeste potreban i odredjeni mentalitet ali i neke institucije i vera u iste. Mnogo puta sam od okruženja doživeo da na bilo kakav aktivizam ili obraćanje nadležnim institucijama zbog nekog bahatog ili neregularnog ponašanja ili događaja gledaju kao na gubljenje vremena. Čak i onda kad postignem neki rezultat (što je bilo prilično često) njihov pogled na stvari se ne menja.
 
Malo je to preterivanje, nije tih ljudi 90% naroda. Malo vise se opet spusta odgovornost na pojedince, umesto na sistem. Ja bukvalno ne znam nikog u svojoj okolini ko bi kupio 5 nutela da se vidi da se ima, a pogotovo mi je sumanuta cinjenica da takvi ljudi kroje sudbinu trzista siroke potrosnje. To su prazne price.
Za trziste cena nekretnina ima takvih apsolutno, ali pricati ovo za robu siroke potrosnje za zemlju gde 50% ljudi ima manju platu manju od 80k je krajnje degutantno.
Za svako trziste ima takvih, nekretnine nisu izolovane. Da nema ljudi koji placaju masne pare da idu na maldive to bi kostalo ko paralija, a isto sunce i tamo i ovamo. Postoji nesto sto moras da platis, postoji nesto sto ne moras. Evo npr @Suzuman je spominjao neke ljude koji dizu kredite da bi isli na more, samo da se trosi. Sustina je da smo siromasni i da bas zbog toga imamo taj siromasni mentalitet. Onaj ko ima para on tri puta racuna sta ce koliko da plati, onaj ko nema slabo gleda da ne misle da nema, a onaj ko je skorije dosao do para kupuje i ne pita sta kosta.
 
Jedna digresija na ovaj naš "ko bre sirotinja" mentalitet, ja u americi u srednjoj školi, taman se završilo bombardovanje, moji su da kažem neka srednja klasa uvek bili, nismo nikad bili gladni i bosi, ali nije baš da se imalo za rasipanje i neko trošenje. Uglavnom, moji skupili/ispozajmljivali nekako tih par hiljada maraka i poslali me u srednju školu u ameriku, ja došao tamo u prilično dobrostojeću porodicu, ogromna kuća, pet automobila ispred kuće (svaki član porodice po jedan + jedan automobil za kera), gliser, jetski, golf autić, ATV, vikendica na reci u blizini, gomila igračaka za odrasle (puške, samostreli, muzički instrumenti, bilijar nemma pojma više šta), za mene kao da sam došao u diznilend. Tamo kad dođeš odmah te prihvate kao člana porodice, dakle nisi turista već si odmah njihov.. I tako mi u kupovini, svi zajedno cela porodica, svako stavlja šta god mu treba u korpu, i ja stavim neki komad šunke nemam pojma tačno šta, uglavnom žena uzima, pogleda cenu, i opušteno kaže "oh, we can't afford this, let's pick this one instead" i uzme tipa nešto jeftinije. Meni je to tada bilo i šokatno i otkrovljenje u istom momentu, da ljudi koji toliko novca imaju kažu da nešto tako nebitno ne mogu da priušte. Moji roditelji da kažu da nešto od hrane ne možemo da kupimo jer nemamo novca, pa pre bi verovatno umrli od sramote nego to da kažu.

I onda kad imaš takav mentalitet da preovladava u jednom društvu, trgovci mogu da rade šta god hoće.
Tu situaciju u Americi je opisao još početkom 20 veka Max Weber u traktatu Protestantska etika i duh kapitalizma. To je momenat kada je nastala prvobitna akumulacija kapitala radi nekog "višeg" cilja, a ne da radi pukog uživanjq u bazičnim blagodetima života. Niko neće uštedeti novac i postati milioner ako kupuje šunku u rinfuzi umesto u slajsu ili ako nosi od kuće kafu u termosu umesto da popije u kafiću, ali time se šalje određena poruka o filozofiji života. Kod nas (evropljana) je pokazatelj standarda upravo to o čemu ti govoriš- kad odes u samoposlugu da ne moras da radis analizu cena u Exelu, ili kad sednes u kafanu da narucis ono sto ti je zaista jede, a ne "jelo dana" ili sta god je najjeftinije na meniju.
 
ipak razmisljam sta ako opet upadnemo u neku krizu, da li uopste vredi kupovati ili na vreme pakovati kofere.
Ovo je pitanje svih pitanja. Zato ja u svojim komentarima i razmišljanjima uvek gledam da li dolazi do nekog suštinskog napretka ili ne.
Ako ostaje status quo uz dalje drastično pogoršanje, nekako ne vidim da će biti kvalitetnijeg života ovde.
Naša poreska politika ne dozvoljava da ti možeš sve da platiš i sa iznadprosečnom zaradom jer onda sve plaćaš duplo. A ako idemo ka USA sistemu gde se plaća sve a poreska politika je socijalnog tipa (ex istočni blok, sfrj, zapadne zemlje tj evropa) onda smo ga ugasili.
Duplo za zdravstvo, obrazovanje, čuvanje dece, hranu, dalji porast cena hrane zbog uvozničkog lobija, verovatno najskuplje kamate na stambene kredite u Evropi, gorivo, energente itd . Plus na to nečinjenje napretka plus da dobijemo rudnike i mnogo migranata......kako to nazvati uopšte. Onda imamo kombinaciju najgoreg iz svakog sistema. Tržišna ekonomija po monopolskom principu uz socijalističke poreze.
Ne znam šta da kažem.
 
Ovo je pitanje svih pitanja. Zato ja u svojim komentarima i razmišljanjima uvek gledam da li dolazi do nekog suštinskog napretka ili ne.
Ako ostaje status quo uz dalje drastično pogoršanje, nekako ne vidim da će biti kvalitetnijeg života ovde.
Naša poreska politika ne dozvoljava da ti možeš sve da platiš i sa iznadprosečnom zaradom jer onda sve plaćaš duplo. A ako idemo ka USA sistemu gde se plaća sve a poreska politika je socijalnog tipa (ex istočni blok, sfrj, zapadne zemlje tj evropa) onda smo ga ugasili.
Duplo za zdravstvo, obrazovanje, čuvanje dece, hranu, dalji porast cena hrane zbog uvozničkog lobija, verovatno najskuplje kamate na stambene kredite u Evropi, gorivo, energente itd . Plus na to nečinjenje napretka plus da dobijemo rudnike i mnogo migranata......kako to nazvati uopšte. Onda imamo kombinaciju najgoreg iz svakog sistema. Tržišna ekonomija po monopolskom principu uz socijalističke poreze.
Ne znam šta da kažem.
Zivo me zanima do kog cete zakljucka vas dva najveca katastrofatora doci na kraju, bas je neizvesno. Sigurno ce biti jedna izbalansirana slika.
 
A da. Svakoj vlasti bez obzira na zemlju odgovara da budeš poslušni mali čovek koji će biti u kreditima i taj dug će te gurati da radiš i da mogu da brišu patos sa tobom i da budeš u grču da li će ti banka zapleniti stan od 61m2 ako ti se nešto loše zdravstveno ili na bilo koji drugi način dogodi posle više godina otplate. To nije sporno.
Ono što je sporno je što smo mi prešli igricu i otključali više bonus nivoa. Malo smo se više zaigrali koliko mi se čini.
 
A da. Svakoj vlasti bez obzira na zemlju odgovara da budeš poslušni mali čovek koji će biti u kreditima i taj dug će te gurati da radiš i da mogu da brišu patos sa tobom i da budeš u grču da li će ti banka zapleniti stan od 61m2 ako ti se nešto loše zdravstveno ili na bilo koji drugi način dogodi posle više godina otplate. To nije sporno.
Ono što je sporno je što smo mi prešli igricu i otključali više bonus nivoa. Malo smo se više zaigrali koliko mi se čini.

To jes, što kažeš, bolje da platim kešom stan umesto da se zadužujem. Ne znam kako mi to nije palo na pamet.
 
Vrh