Šta je novo?

Cene nekretnina

Kako znaš da je bilo preplaćeno? Daj nam neki primer. Vreme npr pokaže da je bilo čak i jeftino.

Evo ti lični skorašnji primer. Tražio neki lokal za izdavanje i našao u jednom manjem gradu. Dogovorio se sve sa čovekom u vezi kirije i sve se mislim majku mu da nisam preplatio, možda može to još niže. Na dan potpisivanja ugovora me zove da mi kaže da je izdao drugom koji će i da kupi taj lokal (seljački al šta sad). Sada ne mogu da nadjem takav lokal na toj/sličnoj lokaciji u toj kiriji. Npr da sam iznajmio taj lokal i nadjem npr bubašvabu u njemu ili se oseća toalet (budimo realni pola Beograda se oseća) da li bih onda i dalje preplatio kiriju s obzirom da je sve ostalo skuplje? Npr mi svaki put preplatimo koka kolu kad sednemo u kafić. Tržište je jedno, a naše poimanje "realne" cene drugo.
Upravo ... Tacno znam o cemu pricas, ali ne mozemo sve da merimo samo trzistem u suprotnom bi one lukovice lale u Holandiji bile sa "realnom" cenom (ili .com ili ... ) Ovde se vrtimo u zacaranom trouglu kvalitet/cena - potraznja/cena - inflacija/cena i pitanje je samo gde su poluge. Striktno trzisno i formalno gledano cena je onakva kakvu je kupac spreman daplati - tacka, nema dalje. E sad da li to zaista toliko vredi to je vec neka druga kalkulacija.
 
Striktno trzisno i formalno gledano cena je onakva kakvu je kupac spreman daplati - tacka, nema dalje. E sad da li to zaista toliko vredi to je vec neka druga kalkulacija.

Mislim da bi prvo bilo potrebno definisati šta je to "zaista vredi" - ako to nije tržišna cena.

U ovom sistemu mi vrednost definišemo time što si rekao, koliko je kupac spreman da plati. Ja ne vidim drugi način da se odredi vrednost nečega. Možeš da kažeš da tebi lično to ne vredi da košta toliko, ali to je subjektivna kategorija.
 
Kako li ce da prezivi taj investitor, pa svi vec znamo da izgranja novogradnje na Vozdovcu kosta skoro 3000 evra po kvadratu i da im je margina 10% max.
Sarkastično si ga preterao za uigrane Investitore.
Sa druge strane nekog novog Investitora bi moglo toliko da izadje ako hoće svakog da plati i unajmi za šta mu je rečeno da treba, pa može čak i u minus da ode.
Ја јесам, пре неких 5-6 година, у Новом Саду, за викендицу.
Koliko se u procentima razlikovalo od oglašene cene te vikendice?
I ako hoćeš da podeliš na koji iznos ste se dogovorili ili bi bilo dogovoreno od procenjene/oglašene cene?
 
Mislim da bi prvo bilo potrebno definisati šta je to "zaista vredi" - ako to nije tržišna cena.

U ovom sistemu mi vrednost definišemo time što si rekao, koliko je kupac spreman da plati. Ja ne vidim drugi način da se odredi vrednost nečega. Možeš da kažeš da tebi lično to ne vredi da košta toliko, ali to je subjektivna kategorija.
Ako pricamo o nekretninama tu bi morala da se uvede neka kategorija kvaliteta. Sada imas situaciju da novogradnje izradjene jeftinijim materjalima sa dosta fuseraja imaju ne drasticno razlicite cene od novogradnji radnjenih sa ekstra materjalima na istoj ili slicnoj lokaciji. Ovo potonje verovatno vrede ove prve ne ali velika potraznja im gura cene na gore i to je to. Pogledaj samo fasade, podne obloge, prilaze garazama, sta se zove sobom (recium proglase polujsobu od 8mkv sobom) ... itd ... S druge strane imas kupca koji panici, kupuje i ne pita. Da, trzisno to je ta cena, naspram kvaliteta izvojdenja i materjala nije ali ko te pita ili kupi ili nemoj :)
 
Mislim da bi prvo bilo potrebno definisati šta je to "zaista vredi" - ako to nije tržišna cena.

U ovom sistemu mi vrednost definišemo time što si rekao, koliko je kupac spreman da plati. Ja ne vidim drugi način da se odredi vrednost nečega. Možeš da kažeš da tebi lično to ne vredi da košta toliko, ali to je subjektivna kategorija.
Baš tako.
Upravo ... Tacno znam o cemu pricas, ali ne mozemo sve da merimo samo trzistem u suprotnom bi one lukovice lale u Holandiji bile sa "realnom" cenom (ili .com ili ... ) Ovde se vrtimo u zacaranom trouglu kvalitet/cena - potraznja/cena - inflacija/cena i pitanje je samo gde su poluge. Striktno trzisno i formalno gledano cena je onakva kakvu je kupac spreman daplati - tacka, nema dalje. E sad da li to zaista toliko vredi to je vec neka druga kalkulacija.
Da li bi ti vredela kuća koju izgradiš i u nju uložiš 200k te novce?
Ili možda istu kuću pa i iste kvadrature na toj lokaciji za 300k?
Ili ovakav slučaj, na placu pored ja izgradim istu kuću kao tvoju ali zbog kao zbog iskustva u tome me izadje 15% jeftinije, koja bi tu bila realna vrednost pojedinačno za nas?
 
Ako pricamo o nekretninama tu bi morala da se uvede neka kategorija kvaliteta. Sada imas situaciju da novogradnje izradjene jeftinijim materjalima sa dosta fuseraja imaju ne drasticno razlicite cene od novogradnji radnjenih sa ekstra materjalima na istoj ili slicnoj lokaciji. Ovo potonje verovatno vrede ove prve ne ali velika potraznja im gura cene na gore i to je to. Pogledaj samo fasade, podne obloge, prilaze garazama, sta se zove sobom (recium proglase polujsobu od 8mkv sobom) ... itd ... S druge strane imas kupca koji panici, kupuje i ne pita. Da, trzisno to je ta cena, naspram kvaliteta izvojdenja i materjala nije ali ko te pita ili kupi ili nemoj :)
Neko gleda i kvalitet izrade, tako ozbiljniji Investitori i dobijaju reputaciju i stalne kupce
Slažem se da se sada dosta i novih Investitora, koji ne rade na takvom nivou, pa čak i dosta lošijem kupe kajmak zbog potražnje i opšte potražnje od kupaca koji ne obraćaju detalje prilikom kupovine, nego samo lokacija, kvadratura i cena.
 
Sarkastično si ga preterao za uigrane Investitore.
Sa druge strane nekog novog Investitora bi moglo toliko da izadje ako hoće svakog da plati i unajmi za šta mu je rečeno da treba, pa može čak i u minus da ode.
Nije nista sarkasticno, samo reakcija na neke od tvrdnji koje su se odnosile na neke projekte na obodu Beograda, a koji su dostizali cenu od 3000+pdv. A verujem da je zemljiste na dedinju skuplje, mozda cak i nekoliko puta skuplje nego na obodu Vozdovca npr. Plus, ovde racunam da je luksuzna gradnja u pitanju, ne laminat i pvc.
 
Da li bi ti vredela kuća koju izgradiš i u nju uložiš 200k te novce?
Zavisi kolika je kuca ali da ... Ne znam ni da li moze pristojna kuca da se napravi za manje para (asko mislis samo na gradjevinske radove a ne i na cenu placa)

Ili možda istu kuću pa i iste kvadrature na toj lokaciji za 300k?
Ili ovakav slučaj, na placu pored ja izgradim istu kuću kao tvoju ali zbog kao zbog iskustva u tome me izadje 15% jeftinije, koja bi tu bila realna vrednost pojedinačno za nas?
Ne kapiram st hoces da kazes sa ovim. Ako napravis kucu u kvalitetu, da nisi zakidao sa materjalom i da nema fuseraja i budezevina onda vredi. Koliko tacno to ne mogu da znam, ali vredi sigurno ako je cena u opsegu onoga sto se prodaje u okolini. S druge strane ako imas istu takvu kucu koja je cela izfuserajena a prodaje se po ceni onoga u okolini onda ne vredi.
 
Kako kvadratura skace tako cena po kvadratu opada, zato sto kada iznosi postanu 1+ miliona nemas istu zainteresovanost kao za garsonjere od 120 hiljada.
 
Треба разликовати штампање од емисије новца - штампа се само мали део, онолико колике су потребе за готовином у промету роба и услуга. Скоро сав новац данас у свету долази од емитовања путем кредита које дају комерцијалне банке.
Ti navodiš kako komercijalne banke kreiraju novac putem kredita, a pod "štampanjem" ljudi većinom misle na to kako centralne banke (prevashodno FED i ECB) ubacuju novac u sistem kroz otkup ili reinvestiranje dospelih obveznica i slično (QE). (Ako ćemo striktno, QE povećava kapacitet za stvaranje novca, ali ne stvara sam po sebi novi potrošački novac; nahraniš državu i banke likvidnošću koje onda hrane privredu i banke.)
Naravno, pod štampanjem možeš da klasifikuješ u širem smislu i fiskalni stimulans iz zaduženja, ne oslanjajući se na ulogu centralne banke, pa u tom slučaju zavisiš od realne potražnje na tržištu, ali se i dalje zadužuješ sa nadom da nećeš to morati da vratiš dok si živ, pa posle šta bude...
 
Треба разликовати штампање од емисије новца - штампа се само мали део, онолико колике су потребе за готовином у промету роба и услуга.
Da, ali je štampanje novca postao kolokvijalni izraz za sve emisije centralnih banaka.

Скоро сав новац данас у свету долази од емитовања путем кредита које дају комерцијалне банке.

Zapravo svojom politikom kontrolisanja kamatnih stopa i drugim propisima centralne banke mogu da primoraju komercijalne banke da vode određenu politiku, kao što su na najužasniji način radile sa negativnim kamatnim stopama i tako su primoravale komercijalne banke da daju kredite onima koji ih u normalnoj ekonomiji ne bi dobili.

Većina novca u vreme QE je dolazila direktno od centralnih banaka, a to je i zadnjih godina slučaj.

Veliki deo emisije novca su manje -više prikrivene pozajmice FED direktno američkom budžetu, tako da postoji i ta emisija koja preskače komercijalne banke.

Emitovanje kredita od strane komercijalnih banaka bez pokrića iz "tankog vazduha" ili tzv frackion banking zavisi od propisa koje uglavnom propisuju centralne banke. Tako da u suštini fracktion banking zavisi od CB.

Tako u Srbiji NBS ima trenutnu obaveznu rezervu od 100% za kredite indeksirane u evrima, tako da po toj, dominantnoj za kupovinu nekretnina kredita i drugih dugoročnih pozajmica, nije moguće da komercijalne banke emituju novac iz "tankog vazduha".

Veliki problem koji centralne banke zadaju svima nama nije samo emitovanje/štampanje novca, već arbitrarno određivanje cene novca. Kamatne stope su cene novca.

Na primer, centralna banka Japana svojom niskom stopom već godinama izvozi deo inflacije, teško je utvrditi koliko, a vlasnik je 50% obveznica japanske vlade. Koja komercijalna banka, pa i grupno, može da se meri sa tim? Tih 50% je sve od odšampanih, tj emitovanih para.

Suma sumarum, to da li komercijalne banke mogu da emituju kreditni novac u potpunosti zavisi od centralnih banaka i državnih propisa, a centralne banke su daleko najveći emiteri.
Знам да ово многима звучи као теорија завере, јер се на економским факултетима учи другачије (и врло површно), али мислим да је то веома добро, стручно али разумљиво и лаику, објаснио Небојша Катић на свом блогу: https://nkatic.wordpress.com/2016/07/09/misterija-novca-ko-i-kako-kreira-novac/#comment-35337

Суштина је да се нови новац не креира из постојећег новца у виду депозита на рачунима, него буквално "из (танког) ваздуха". Основ за кредит није нечија штедња, већ дужниково обећање (у виду уговора) да ће новац вратити. Пратећи услови су да банка процени да је то обећње основано и да има средства обезбеђења.
Zapravo mora da postoji određeni nivo depozita u bankama, ali u slučajevima ako im monetarne vlasti dozvole malu obaveznu rezervu, oni mogu da pozajme više novca nego što imaju na bazi određenih pretpostavki i verovatnoća o podizanju tih depozita.

Problem nastaje u slučaju da neki nepredviđeni okidač podstakne ljude i firme da podižu depozite ili ih sklanjaju u drugu banku/inostranstvo.

U slučaju da se to desi većem igraču može dovesti do katastrofalnih posledica.

Mala obavezna rezerva podstiče inflaciju i zbog našeg iskustva sa inflacijom devedesetih, Jezdom, Dafinom i ostalim, obavezne rezerve u Srbiji su visoke i glavni izvor inflacije u Srbiji je prilagođavanje emisiji evra.
 
Da, ali je štampanje novca postao kolokvijalni izraz za sve emisije centralnih banaka.



Zapravo svojom politikom kontrolisanja kamatnih stopa i drugim propisima centralne banke mogu da primoraju komercijalne banke da vode određenu politiku, kao što su na najužasniji način radile sa negativnim kamatnim stopama i tako su primoravale komercijalne banke da daju kredite onima koji ih u normalnoj ekonomiji ne bi dobili.

Većina novca u vreme QE je dolazila direktno od centralnih banaka, a to je i zadnjih godina slučaj.

Veliki deo emisije novca su manje -više prikrivene pozajmice FED direktno američkom budžetu, tako da postoji i ta emisija koja preskače komercijalne banke.

Emitovanje kredita od strane komercijalnih banaka bez pokrića iz "tankog vazduha" ili tzv frackion banking zavisi od propisa koje uglavnom propisuju centralne banke. Tako da u suštini fracktion banking zavisi od CB.

Tako u Srbiji NBS ima trenutnu obaveznu rezervu od 100% za kredite indeksirane u evrima, tako da po toj, dominantnoj za kupovinu nekretnina kredita i drugih dugoročnih pozajmica, nije moguće da komercijalne banke emituju novac iz "tankog vazduha".

Veliki problem koji centralne banke zadaju svima nama nije samo emitovanje/štampanje novca, već arbitrarno određivanje cene novca. Kamatne stope su cene novca.

Na primer, centralna banka Japana svojom niskom stopom već godinama izvozi deo inflacije, teško je utvrditi koliko, a vlasnik je 50% obveznica japanske vlade. Koja komercijalna banka, pa i grupno, može da se meri sa tim? Tih 50% je sve od odšampanih, tj emitovanih para.

Suma sumarum, to da li komercijalne banke mogu da emituju kreditni novac u potpunosti zavisi od centralnih banaka i državnih propisa, a centralne banke su daleko najveći emiteri.

Zapravo mora da postoji određeni nivo depozita u bankama, ali u slučajevima ako im monetarne vlasti dozvole malu obaveznu rezervu, oni mogu da pozajme više novca nego što imaju na bazi određenih pretpostavki i verovatnoća o podizanju tih depozita.

Problem nastaje u slučaju da neki nepredviđeni okidač podstakne ljude i firme da podižu depozite ili ih sklanjaju u drugu banku/inostranstvo.

U slučaju da se to desi većem igraču može dovesti do katastrofalnih posledica.

Mala obavezna rezerva podstiče inflaciju i zbog našeg iskustva sa inflacijom devedesetih, Jezdom, Dafinom i ostalim, obavezne rezerve u Srbiji su visoke i glavni izvor inflacije u Srbiji je prilagođavanje emisiji evra.
👌
 
Zapravo svojom politikom kontrolisanja kamatnih stopa i drugim propisima centralne banke mogu da primoraju komercijalne banke da vode određenu politiku, kao što su na najužasniji način radile sa negativnim kamatnim stopama i tako su primoravale komercijalne banke da daju kredite onima koji ih u normalnoj ekonomiji ne bi dobili.
Da li onda centralne banke u stvari generisu buducu inflaciju na ovaj nacin, tj. uzimaju iz buducnosti "vrednost" nadajuci se boljim vremenima - boljoj ekonomiji koja moze da apsorbuje tu buducu inflaciju?
 
Ne kapiram st hoces da kazes sa ovim. Ako napravis kucu u kvalitetu, da nisi zakidao sa materjalom i da nema fuseraja i budezevina onda vredi. Koliko tacno to ne mogu da znam, ali vredi sigurno ako je cena u opsegu onoga sto se prodaje u okolini. S druge strane ako imas istu takvu kucu koja je cela izfuserajena a prodaje se po ceni onoga u okolini onda ne vredi.
To je logično razmišljanje ali zavisi od kupaca.
Zato neke obične zgrade imaju prodju ako se nadju u kompleksu BNV.
Dok na primer ako uložih i napraviš super luks i modernu kuću u Babušnici nećeš moći da je prodaš za toliko koliko si uložio to jest ona ne vredi toliko realno.
Nije nista sarkasticno, samo reakcija na neke od tvrdnji koje su se odnosile na neke projekte na obodu Beograda, a koji su dostizali cenu od 3000+pdv. A verujem da je zemljiste na dedinju skuplje, mozda cak i nekoliko puta skuplje nego na obodu Vozdovca npr. Plus, ovde racunam da je luksuzna gradnja u pitanju, ne laminat i pvc.
Ne mora da znači da je zemljište skuplje, zemljište vredi koliko na njemu može da se izgradi m2, pričam o gradjevinskom zemljištu.
Na Dedinju je verovatno moglo samo da se izgrade te kuće i to je dozvoljeno, dok na tom primeru koji spominješ za Voždovac je moglo da se izgradi zgrada, kompleks sa većim procentom zauzetosti i koeficientom izgradnje.
 
Da li onda centralne banke u stvari generisu buducu inflaciju na ovaj nacin, tj. uzimaju iz buducnosti "vrednost" nadajuci se boljim vremenima - boljoj ekonomiji koja moze da apsorbuje tu buducu inflaciju?
Apsorbovanje inflacije znaci da ce neko profitirati od porasta vrednoti nekretnina i drugih asseta, a da ce nekom biti obezvredjen minuli rad. Mislim da je Ljuba82 to opisao na lep nacin. Inflacija veca od 2% godisnje je losa jer cilj centralne banke treba da bude stabilnost cena, tj. inflacija manja od 2%, a ovom ekspanzivom politikom centralna banka "bira pobednike", tj. kaznjava one koji imaju kes kako bi privreda "prezivela". Koliko god nekima to delovalo lepo jer su se nafatirali nekretninama pa ih ne pogadja inflacija, ovo je jako lose za zivotni standard. Drzava ima mehanizme da spreci sve krize, ali sa druge strane ima interes da se krize desavaju, pa da te krize resava stampanjem novca i slicno, a u celoj toj igri bogati bivaju sve bogatiji, a siromasni sve siromasniji.
 
Тако некако, с тим што наравно не мислим да раде то намерно, него кад ставе на папир социекономске + и -, то им је најбоље решење, објашњавао сам и зашто. Они се надају да (бар ја верујем да је тако) ће кроз то стимулисање моћи да ПРЕРАСТУ то кроз неку повећану продуктивност или шта ти ја знам шта, али емпиријски се показало да све то води убрзаној монетарној експанзији поготово од 70-их (погледајте све релевантне за то графике, монетарну масу, асете итд, наравно УС јер имају контунуитет вођења статистике). Онда управо ово о чему сте дискутовали, кад ти даш тај стимуланс компанији која нема основа да га добије, ти од ње само правиш још већу зомби компанију, значи још више самњујеш вероватноћу да ти то све вратиш са каматама и то се, бар је тако историја показала, неминовно завршава прекомерном монетизацијом дуга.
 
Apsorbovanje inflacije znaci da ce neko profitirati od porasta vrednoti nekretnina i drugih asseta, a da ce nekom biti obezvredjen minuli rad. Mislim da je Ljuba82 to opisao na lep nacin. Inflacija veca od 2% godisnje je losa jer cilj centralne banke treba da bude stabilnost cena, tj. inflacija manja od 2%, a ovom ekspanzivom politikom centralna banka "bira pobednike", tj. kaznjava one koji imaju kes kako bi privreda "prezivela". Koliko god nekima to delovalo lepo jer su se nafatirali nekretninama pa ih ne pogadja inflacija, ovo je jako lose za zivotni standard. Drzava ima mehanizme da spreci sve krize, ali sa druge strane ima interes da se krize desavaju, pa da te krize resava stampanjem novca i slicno, a u celoj toj igri bogati bivaju sve bogatiji, a siromasni sve siromasniji.
Tako je u celom svetu trenutno i ne vidi se da će se to promeniti.
Ukoliko neko ima bolju ideju da iskoristi kredit umesto kupovine neke investicione nekretnine super i treba.
Terati inat i ne ulagati je loše za pojedinca i inflacija će mu obezvrediti zaradjeni rad koji ze zove uštedjevina.
Zemljište takodje može da bude jedno od ulaganja i investiranja kao zamena nekretnini.
 
Tako je u celom svetu trenutno i ne vidi se da će se to promeniti.
Ukoliko neko ima bolju ideju da iskoristi kredit umesto kupovine neke investicione nekretnine super i treba.
Terati inat i ne ulagati je loše za pojedinca i inflacija će mu obezvrediti zaradjeni rad koji ze zove uštedjevina.
Zemljište takodje može da bude jedno od ulaganja i investiranja kao zamena nekretnini.
Lako je pricati o ulaganju kad imas para. Ulazi ti sa platom od 700 evra koliko zaradjuje prosecan (medijalan) stanovnik Srbije. Sa tom platom ne mozes da skupis ni za ucesce za stan jer ti inflacija jede cak i vrednost te ustedjevine. Prosecan stanovnik Srbije uzima kes kredit da bi preziveo do sledeceg meseca, nema mogucnosti da razmislja o ulaganju. Znam, sad ce neko reci "pa neka promeni posao, neka radi dodatni posao, neka se obrazuje, neka nauci novu vestinu",... ali nije to poenta price i time se malo ignorisu realne stvari u zivotu poput cinjenice da u nekim mestima nema posla, da neko nema vremena i mogucnosti da se dodatno obrazuje ako cuva stare roditelje i decu i sl. Poenta price je da je sistem svuda u svetu los, a kod nas 10 puta gori.
 
Vidim da su bila i neka istraživanja, eksperimenti i da se sada polako sve više priča o ideji da se u budućnosti odredi i dodeljuje univerzalni dohodak.
Ukoliko toga bude u budućnosti očekujem još veću asseta.
I kao što sam i postovao ovde mnogo puta, da se ide na to da se ne poseduje ništa i da neće biti potrebno da se poseduje kako bi se moglo lepo živeti.
Samo u ovom slučaju kao i uvek imaćemo sloj bogatih poput faraona i plebs, kojem će ipak biti omogućen bolji život od ovog po tim nekim egzistencijalnim pitanjima.
Ovo očekujem kada AI i roboti budu ubačeni u većinu poslova i budu mogli da lako zamene čoveka u zanimanjima, a sa druge strane da njihovo održavanje bude jeftino i brzo dostupno.
 
Postovao sam ovde ranije neke slučajeve kako su ljudi dolazili do stanova. Jedan od slučaja je bio da je porodica živela sa nekom bakom i negovali su je i vodili računa o njoj(tada sam baš mali bio i mislio sam da je to od drugara baka, pa sam na kraju to saznao).
Pre nekih 15 god tadašnji mladi par je bio u sličnoj situaciji, samo što su oni bili podstanari, a starija baka ili baka i deka(ne sećam se) su bili u stanu iznad njih, ovde se ne sećam da li je bilo u planu ostavljanja stana ili samo nisu plaćali kiriju zarad povremene pomoći.
Pre nekog vremena sam sličnu priču čuo od prijatelja, pomažu jednoj baki na poziv, da je odvezu, da joj donesu ručak itd... U zamenu za to, pošto nema nikog ostaviće im taj stan u kojem je.
Na neki način lepo i korisno kada se udruže ljudi.
 
Postovao sam ovde ranije neke slučajeve kako su ljudi dolazili do stanova. Jedan od slučaja je bio da je porodica živela sa nekom bakom i negovali su je i vodili računa o njoj(tada sam baš mali bio i mislio sam da je to od drugara baka, pa sam na kraju to saznao).
Pre nekih 15 god tadašnji mladi par je bio u sličnoj situaciji, samo što su oni bili podstanari, a starija baka ili baka i deka(ne sećam se) su bili u stanu iznad njih, ovde se ne sećam da li je bilo u planu ostavljanja stana ili samo nisu plaćali kiriju zarad povremene pomoći.
Pre nekog vremena sam sličnu priču čuo od prijatelja, pomažu jednoj baki na poziv, da je odvezu, da joj donesu ručak itd... U zamenu za to, pošto nema nikog ostaviće im taj stan u kojem je.
Na neki način lepo i korisno kada se udruže ljudi.
To se zove ugovor o doživotnom izdržavanju i postoji celo tržište gde se povezuju pružaoci izdržavanja i primaoci izdržavanja. Koncept ugovora je da postoji uzajamnost obaveza (pružalac pruža izdržavanje, a primalac daje stan ili neku drugu stvar od vrednosti nakon smrti), ali je se često javlja problem definisanja predmeta izdržavanja. Stari ljudi su često na svoju ruku i menjaju mišljenja i očekivanja na dnevnom nivou. Takođe, mnogi od njih imaju love i nije im nužno do toga da im doneseš ručak, nego su usamljeni i žele nečije vreme- dakle da idete na piće ili ručak, šetnja, bioskop....neki od njih su relativno dobrog zdravstvenog stanja pa žele i da putuju ali naravno treba im društvo. Tako da umesto sa devojkom u apartman u Neipori ideš sa nekom babom ili dedom u neki all inslusive resort. Međutim, sve to ima svoju cenu, tim pre što ljudi koji imaju novca i pristup zdravstvenoj nezi žive sve duže, pa ako zaključiš ugovor sa nekim ko ima 70 godina, nije isključeno da ćeš biti vezan tom obavezom narednih 20+ godina. Ja bih lično dobro razmislio i ulazio u tu priču samo ukoliko je osoba normalna i trezvena i ako su očekivanja jasn definisana i komunicirana. Naravno i ako je vrednost imovine relativno visoka, ne manje od pola miliona EUR.
 
To se zove ugovor o doživotnom izdržavanju i postoji celo tržište gde se povezuju pružaoci izdržavanja i primaoci izdržavanja. Koncept ugovora je da postoji uzajamnost obaveza (pružalac pruža izdržavanje, a primalac daje stan ili neku drugu stvar od vrednosti nakon smrti), ali je se često javlja problem definisanja predmeta izdržavanja. Stari ljudi su često na svoju ruku i menjaju mišljenja i očekivanja na dnevnom nivou. Takođe, mnogi od njih imaju love i nije im nužno do toga da im doneseš ručak, nego su usamljeni i žele nečije vreme- dakle da idete na piće ili ručak, šetnja, bioskop....neki od njih su relativno dobrog zdravstvenog stanja pa žele i da putuju ali naravno treba im društvo. Tako da umesto sa devojkom u apartman u Neipori ideš sa nekom babom ili dedom u neki all inslusive resort. Međutim, sve to ima svoju cenu, tim pre što ljudi koji imaju novca i pristup zdravstvenoj nezi žive sve duže, pa ako zaključiš ugovor sa nekim ko ima 70 godina, nije isključeno da ćeš biti vezan tom obavezom narednih 20+ godina. Ja bih lično dobro razmislio i ulazio u tu priču samo ukoliko je osoba normalna i trezvena i ako su očekivanja jasn definisana i komunicirana. Naravno i ako je vrednost imovine relativno visoka, ne manje od pola miliona EUR.
Ovde je u jednom slučaju advokat tako da verujem da je sastavio ok Ugovor i deluje mi da je ta baka ok i da su jasno definisali.
Lično ne bih mogao ni za nekretninu od 500k, ali neki par sa decom bi to mogao da radi zarad buduće nekretnine sa nekim normalnom bakom ili dekom.
Samo što je ovo jako teško naći, evo i ja sam jedva saznao iako su bliski prijatelji, generalno se o ovome ćuti.
EDIT: Mislim možda bih i mogao zavisi od uslova i osobe 🤣
EDIT: U prvom slučaju koji sam opisao ta baka je doživela preko 90god, iskreno su je voleli i brinuli o njoj i stvarno odnosili kao prema članu porodice
 
Poslednja izmena:
Postovao sam ovde ranije neke slučajeve kako su ljudi dolazili do stanova. Jedan od slučaja je bio da je porodica živela sa nekom bakom i negovali su je i vodili računa o njoj(tada sam baš mali bio i mislio sam da je to od drugara baka, pa sam na kraju to saznao).
Pre nekih 15 god tadašnji mladi par je bio u sličnoj situaciji, samo što su oni bili podstanari, a starija baka ili baka i deka(ne sećam se) su bili u stanu iznad njih, ovde se ne sećam da li je bilo u planu ostavljanja stana ili samo nisu plaćali kiriju zarad povremene pomoći.
Pre nekog vremena sam sličnu priču čuo od prijatelja, pomažu jednoj baki na poziv, da je odvezu, da joj donesu ručak itd... U zamenu za to, pošto nema nikog ostaviće im taj stan u kojem je.
Na neki način lepo i korisno kada se udruže ljudi.
Ima takvih slucajeva ali je to toliko retko da je na nivou glasina :) Salu na stranu, pise se ugovor o dozivotnom izdrzavanju lepo to advokati spakuju i to je to. Tu sad moze da nastane mali problemcic jer ako stara osoba precuti da ima nekoga (iz raznoraznih razloga) ili su potpisnici ugovora svesni da ta osoba postoji, taj neko moze putem suda da potrazuje deo imovine (ili celu) a sve na osnovu obaranja ugovora. Naslednici mogu pokusati da ospore ugovor, ako dokazu da je zakljucen pod pretnjom, prinudom, obmanom ili ako ako dokazu da je davalac izdrzavanja nije ispunjavao obaveze (nije pruzao izdrzavanje) ili ako je ugovor fiktivan (nema stvarnog izdrzavanja, služi samo za prenos imovine). Ti procesi mogu da traju godinama a strana u ugovoru nema pravo da raspolaze predmetnom imovinom do okoncanja postupka.

Najlakse se dolazi do stana preko politike, bilo i ostalo :)
 
Vrh