Slobodna ima dobro internet izdanje, pogledaj ovde:bigvlada":30pjnk9z je napisao(la):"Njujork tajms" priprema novi način čitanja svog internet izdanja
http://digitalna.slobodnadalmacija.hr/
Slobodna ima dobro internet izdanje, pogledaj ovde:bigvlada":30pjnk9z je napisao(la):"Njujork tajms" priprema novi način čitanja svog internet izdanja
Izvor: PolitikaBrojni čitaoci reagovali su juče povodom teksta u „Politici” pod naslovom „Tajna groba Draže Mihailovića”. Njihova osnovna poruka je da skrivanje te tajne, 63 godine posle streljanja i sahrane komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini, nije civilizacijski čin, odnosno da predstavlja sramotu i za narod i za njegove političke prvake koji su se smenjivali na vlasti. Ako je to za nekoga, naglašavaju oni, imalo smisla u drugoj polovini minulog veka, onda to danas predstavlja sramotu. To ne čini nijedan narod u Evropi. Pa zar vlasti u Rusiji nisu pronašle posmrtne ostatke brojne carske familije Romanov, a mi ne možemo jednog čoveka?
Ekipa „Politike” obišla je juče zdanje nekadašnjeg zatvora u Đušinoj ulici u Beogradu. Odatle istom putanjom, kao i sa svedokom Ljubom Lazarevskim pre nekoliko godina: Takovskom, Ulicom kneza Miloša, Bulevarom kneza Aleksandra Karađorđevića, ušli smo u Ulicu Velisava Vulovića gde počinje Lisičji potok. Stotinak metara nizbrdo, zatim levo u šumarku dvadesetak koraka od puta vidi se velika rupa koju su ljudi samoinicijativno iskopali tražeći zemne ostatke generala Mihailovića. Nisu ih našli, za sada.
Lokacija u Lisičjem potoku gde je streljan i navodno sahranjen general Mihailović (Foto Duško Jelen)
Tragajući dalje gde bi mogao da bude streljan Draža Mihailović, „Politika” saznaje nove detalje. Najozbiljniji putokaz mogla bi da bude izjava Radeta Bulatovića, nekadašnjeg šefa Bezbednosnoinformativne agencije. On je rekao juče za „Politiku” da u ovoj ustanovi sigurno nema pisanih tragova o tom događaju iz noći između 16. i 17. jula 1946. godine.
– Ako negde postoji dokumentacija, ona je kod vojske i tu nema nikakve dileme. Reč je, koliko se sećam, o devet registratora u kojima bi, po svim saznanjima, trebalo da se nađu originalni papiri sa zabeleškama o događaju. Na drugom mestu, po mom mišljenju, nema potrebe tražiti ih i gubiti vreme – veli Bulatović i dodaje da u arhivskoj građi koju je BIA predala pre dve, tri godine Arhivu Srbije tih papira nije bilo.
Javio se potom i bivši predsednik zemunske opštine, koji za sada ne želi da govori pod imenom i prezimenom, prepričavajući svoj razgovor sa pokojnim Božom Tomićem, sredinom sedamdesetih godina prošlog stoleća, prvim čovekom izgradnje Novog Beograda.
– Tomić mi je ispričao sledeće: „Pozvao me je jednog dana 1964. ili 1965. godine Edvard Kardelj, jedan od najbližih Titovih saradnika, i saopštio da je moj zadatak da potopim Ratno ostrvo, na ušću Save u Dunav. Kardelj nije rekao zašto to zahteva od mene, već je tražio bespogovorno izvršenje naredbe. Tako je i bilo. Postavili smo eksploziv na nekoliko mesta i aktivirali ga. Posle strahovite eksplozije pojavili su se gejziri vode iz dubine Dunava koji su veoma brzo naneli ogromne količine peska i šljunka po ostrvu. Nisam saznao zašto je to traženo od mene.” Posle nekoliko godina, u susretu sa jednim generalom, bivšim ministrom odbrane Srbije, prepričao sam ovaj monolog Bože Tomića. General se, kako reče, sklapajući kockice zbivanja u posleratnom mozaiku, u jednom trenu setio te epizode sa Ratnim ostrvom i gotovo uzviknuo da je to, sasvim sigurno, u vezi sa smrću i skrivanjem mesta ukopa generala Draže Mihailovića – ispričao je bivši predsednik zemunske opštine.
Stigla je i verzija koju je stalno ponavljao pokojni kolega novinar Dragan Barjaktarević. Po njegovim saznanjima, streljanje u julskoj noći 1946. godini zbilo se kod Hajdučke česme u Košutnjaku. U Dražu Mihailovića je navodnio lično pucao Slobodan Penezić Krcun uz komentar: „Hajduk je ubio hajduka”.
I, naravno, najčešća verzija, koju su juče iznosili i čitaoci koji su zvali redakciju „Politike” jeste da je mesto pogibije Mihailovića bilo na Adi Ciganliji.
Valja reći i to da u Španiji još postoje spomenici fašisti Franku i njegovom istomišljeniku Anti Paveliću. Ovom potonjem na grobu su ispisane reči: „U Madridu grobnica od zlata, gde nam leži vođa Hrvata”. U Italiji postoji spomenik takođe fašisti Benitu Musoliniju, Francuzi znaju gde je sahranjen general Peten, kao što to znaju i Norvežani kad je reč o Kvislingu.
Zar je Draža Mihailović najspornija ličnost u Evropi iz vremena Drugog svetskog rata? Ili je to, ipak, pre svega slika naših naravi i naše ideološke zanesenosti?
Dragan Vlahović
-----------------------------------------------------------
Petronijević: Tužilaštvo da razmotri mogućnosti ekshumacije
Advokat i bivši sudija Goran Petronijević smatra da bi tužilaštvo, po službenoj dužnosti, moralo da proveri sve argumentovane informacije o mestu na kojem je zakopano, odnosno sakriveno telo Draže Mihailovića i da eventualno pokrene postupak ekshumacije.
„Novinar koji radom na određenom slučaju dođe do informacije da je negde sakriveno nečije telo istu informaciju može da prosledi i tužilaštvu. Takva informaciju neko od svedoka tih zbivanja može da dostavi i anonimno, odnosno da njen pošiljalac ne navede svoje ime i prezime. Mislim da tužilaštvo treba da reaguje u skladu sa zakonskom odredbom „da mora da postupa kada do njega dođe glas o izvršenom krivičnom delu”, kaže Petronijević.
M. D.
[objavljeno: 25/03/2009]