Šta je novo?

Štampani mediji

Zar oni nisu propali?

Politika i Dnevnik imaju već par godina elektronsko izdanje koje se ne razlikuje od štampanog, fale samo dodaci. Za takva izdanja je potreban poseban reader, a format je neki specifični vlasnički derivat pdf-a.
 
Ne, vlasnik Slobodne je EPH, koji je vlasnik i Jutarnjeg. Dosta su se promenili u zadnje vreme, malo su iskomercijalizovaniji, što meni lično smeta, ali očigledno im daje rezultate.
 
U bliskoj budućnosti nove individualizovane novine
Autor: Beta | 06.03.2009. - 13:33

novine-vr.jpg


Novine će u bliskoj budućnosti tako biti preuređene da će ih čitaoci "puniti" samo informacijama koje žele svakodnevno da vide, potom ih sami štampati kod kuća ili slati na kompjutere ili mobilne telefone, piše američki list Denver post, a prenosi Evropski novinarski centar (EJC).

Radi se o projektu četvrtog najvećeg novinarskog lanca u SAD, grupe Medija njuz, čiji cilj je "individualizovanje vesti", uz pokretanje novog sistema distribucije vesti, koji će biti isproban ovog leta sa listom Los Anđeles dejli njuz.
"Ljudi će moći da biraju vesti koje žele u svim oblastima, bez obzira na njihovu orijentaciju. Biće sami svoji urednici i izdavači", poručio je izvršni potpredsednik grupe Medija njuz Mark Vinkler.
"Individualizovane vesti" neće biti bazirane samo na listovima koji pripadaju toj medijskoj grupi, već će uključivati i informacije agencija, kao što je Asošijeted pres i drugih, dodao je Vinkler.
"Individualizovane priče", koje svaki čitalac odabere, biće slate na specijalni štampač, koji je razvila grupa Medija njuz, a koji će svaki korisnik moći da ima kod kuće.
Štampač će prelamati tekstove, štampati ih ili slati na kompjuter ili mobilni telefon. To će se odnositi i na oglase.
Kad god to bude moguće, po rečima Vinklera, oglasi će biti prilagođavani tekstovima svakog korisnika.
Na primer, čitalac koji bude birao priče vezane za sport u srednjim školama, moći će uz njih da dobije i oglase vezane za prodavnice sportske opreme.
Jedan od predloga jeste i da, u zavisnosti kako se pokaže eksperiment sa losanđeleskim listom, "individualizovane novine" izlaze samo tri dana nedeljno.

Izvor: Blic
http://www.blic.rs/slobodnovreme.php?id=82256
 
Svetski mediji teško pogođeni recesijom
Tiraži listova u padu, onlajn posete u porastu
Autor: T. Trikić | Foto:beta AP | 23.03.2009. - 05:00

novine-x.jpg


Svetske finansije i auto-industrija nisu jedine koje trese kriza. Ni medijskom biznisu ne cvetaju ruže, a posebno su ugroženi štampani mediji kojima iz meseca u mesec pada tiraž ili čak moraju da gase štampano izdanje. Ovih dana zbog finansijskih problema na to se odlučio „Sijetl post”, koji je posle 146 godina izlaženja prešao isključivo na internet izdanje. Američka multimedijska korporacija „Tribjun” našla se pred bankrotom. U dva njena lista „Los Anđeles tajmsu” i „Čikago tribjunu” otpušteno je na stotine novinara, a nisu pošteđeni ni dobitnici Pulicerove nagrade. Ništa bolje stanje nije ni u Evropi, gde većina listova beleži pad tiraža.


Veliki listovi, poput „Figaroa” i „Monda”, sve se manje prodaju na kioscima, ali im raste broj onlajn poseta.
Francuski listovi, s retkim izuzecima, beleže nezadrživ pad prodaje, pokazuju podaci francuske Asocijacije za kontrolu distribucije medija (OJD). Tiraž „Monda” od 340.000 manji je za preko 40.000 u odnosu na 2004. Istovremeno, u januaru ove godine veb-stranica lista imala je skoro 48 miliona poseta.
„Situacija s internet sajtovima listova je dobra, čak veoma dobra”, kaže Patrik Bartmon iz OJD.

novine-t.jpg


S druge strane okeana, udarima krize nije odoleo ni renomirani „Njujork tajms”, kome je zapretio finansijski slom. Izdavač lista saopštio je da za 225 miliona dolara prodaje 21 sprat od 52 sprata zgrade na Menhetnu, sedište lista, koja će zatim iznajmljivati od kupca. Izdavač, u čijem su vlasništvu još listovi „Boston gloub” i „Internešenel herald tribjun”, prošle godine imao je prihode osam odsto manje nego 2007, najviše zbog nezadrživog pada zarade od reklama.
Prema podacima Pju riserč centra, pad tiraža američkih listova za šestomesečni period do 30. septembra 2008. iznosi 4,6 odsto za dnevna izdanja i 4,8 za broj koji izlazi nedeljom. Istovremeno, broj posetilaca koji su ulazili na veb-stranice listova je porastao za 15,8 odsto - na 65 miliona u trećem kvartalu 2008.
Kriza se ogleda i u učestalim otpuštanjima novinara. Medijska industrija u SAD ostala je bez 10 odsto radnih mesta prošle godine, a u najvećim listovima taj procenat je još veći. Do kraja ove godine, upozoravaju autori analize, zaposlenih novinara biće čak četvrtinu manje nego 2001.

Sarkozijev predlog
Zbog teškog položaja francuskih štampanih medija vlada predsednika Nikole Sarkozija početkom ove godine predložila da se svakom 18-godišnjaku u Francuskoj obezbedi jednogodišnja pretplata na dnevnu štampu.

Izvor: Blic
http://www.blic.rs/svet.php?id=84745

Verujem da će biti u defanzivi samo par godina, dok elektronski papir dovoljno ne pojeftini.
 
Bulatović: Vojska zna istinu o Dražinom grobu
Reč je o devet registratora u kojima bi trebalo da budu originalni papiri sa zabeleškama, tvrdi Rade Bulatović, bivši direktor BIA
Đeneral Mihailović
Brojni čitaoci reagovali su juče povodom teksta u „Politici” pod naslovom „Tajna groba Draže Mihailovića”. Njihova osnovna poruka je da skrivanje te tajne, 63 godine posle streljanja i sahrane komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini, nije civilizacijski čin, odnosno da predstavlja sramotu i za narod i za njegove političke prvake koji su se smenjivali na vlasti. Ako je to za nekoga, naglašavaju oni, imalo smisla u drugoj polovini minulog veka, onda to danas predstavlja sramotu. To ne čini nijedan narod u Evropi. Pa zar vlasti u Rusiji nisu pronašle posmrtne ostatke brojne carske familije Romanov, a mi ne možemo jednog čoveka?

Ekipa „Politike” obišla je juče zdanje nekadašnjeg zatvora u Đušinoj ulici u Beogradu. Odatle istom putanjom, kao i sa svedokom Ljubom Lazarevskim pre nekoliko godina: Takovskom, Ulicom kneza Miloša, Bulevarom kneza Aleksandra Karađorđevića, ušli smo u Ulicu Velisava Vulovića gde počinje Lisičji potok. Stotinak metara nizbrdo, zatim levo u šumarku dvadesetak koraka od puta vidi se velika rupa koju su ljudi samoinicijativno iskopali tražeći zemne ostatke generala Mihailovića. Nisu ih našli, za sada.

Lokacija u Lisičjem potoku gde je streljan i navodno sahranjen general Mihailović (Foto Duško Jelen)
Tragajući dalje gde bi mogao da bude streljan Draža Mihailović, „Politika” saznaje nove detalje. Najozbiljniji putokaz mogla bi da bude izjava Radeta Bulatovića, nekadašnjeg šefa Bezbednosnoinformativne agencije. On je rekao juče za „Politiku” da u ovoj ustanovi sigurno nema pisanih tragova o tom događaju iz noći između 16. i 17. jula 1946. godine.

– Ako negde postoji dokumentacija, ona je kod vojske i tu nema nikakve dileme. Reč je, koliko se sećam, o devet registratora u kojima bi, po svim saznanjima, trebalo da se nađu originalni papiri sa zabeleškama o događaju. Na drugom mestu, po mom mišljenju, nema potrebe tražiti ih i gubiti vreme – veli Bulatović i dodaje da u arhivskoj građi koju je BIA predala pre dve, tri godine Arhivu Srbije tih papira nije bilo.

Javio se potom i bivši predsednik zemunske opštine, koji za sada ne želi da govori pod imenom i prezimenom, prepričavajući svoj razgovor sa pokojnim Božom Tomićem, sredinom sedamdesetih godina prošlog stoleća, prvim čovekom izgradnje Novog Beograda.

– Tomić mi je ispričao sledeće: „Pozvao me je jednog dana 1964. ili 1965. godine Edvard Kardelj, jedan od najbližih Titovih saradnika, i saopštio da je moj zadatak da potopim Ratno ostrvo, na ušću Save u Dunav. Kardelj nije rekao zašto to zahteva od mene, već je tražio bespogovorno izvršenje naredbe. Tako je i bilo. Postavili smo eksploziv na nekoliko mesta i aktivirali ga. Posle strahovite eksplozije pojavili su se gejziri vode iz dubine Dunava koji su veoma brzo naneli ogromne količine peska i šljunka po ostrvu. Nisam saznao zašto je to traženo od mene.” Posle nekoliko godina, u susretu sa jednim generalom, bivšim ministrom odbrane Srbije, prepričao sam ovaj monolog Bože Tomića. General se, kako reče, sklapajući kockice zbivanja u posleratnom mozaiku, u jednom trenu setio te epizode sa Ratnim ostrvom i gotovo uzviknuo da je to, sasvim sigurno, u vezi sa smrću i skrivanjem mesta ukopa generala Draže Mihailovića – ispričao je bivši predsednik zemunske opštine.

Stigla je i verzija koju je stalno ponavljao pokojni kolega novinar Dragan Barjaktarević. Po njegovim saznanjima, streljanje u julskoj noći 1946. godini zbilo se kod Hajdučke česme u Košutnjaku. U Dražu Mihailovića je navodnio lično pucao Slobodan Penezić Krcun uz komentar: „Hajduk je ubio hajduka”.

I, naravno, najčešća verzija, koju su juče iznosili i čitaoci koji su zvali redakciju „Politike” jeste da je mesto pogibije Mihailovića bilo na Adi Ciganliji.

Valja reći i to da u Španiji još postoje spomenici fašisti Franku i njegovom istomišljeniku Anti Paveliću. Ovom potonjem na grobu su ispisane reči: „U Madridu grobnica od zlata, gde nam leži vođa Hrvata”. U Italiji postoji spomenik takođe fašisti Benitu Musoliniju, Francuzi znaju gde je sahranjen general Peten, kao što to znaju i Norvežani kad je reč o Kvislingu.

Zar je Draža Mihailović najspornija ličnost u Evropi iz vremena Drugog svetskog rata? Ili je to, ipak, pre svega slika naših naravi i naše ideološke zanesenosti?

Dragan Vlahović

-----------------------------------------------------------

Petronijević: Tužilaštvo da razmotri mogućnosti ekshumacije

Advokat i bivši sudija Goran Petronijević smatra da bi tužilaštvo, po službenoj dužnosti, moralo da proveri sve argumentovane informacije o mestu na kojem je zakopano, odnosno sakriveno telo Draže Mihailovića i da eventualno pokrene postupak ekshumacije.

„Novinar koji radom na određenom slučaju dođe do informacije da je negde sakriveno nečije telo istu informaciju može da prosledi i tužilaštvu. Takva informaciju neko od svedoka tih zbivanja može da dostavi i anonimno, odnosno da njen pošiljalac ne navede svoje ime i prezime. Mislim da tužilaštvo treba da reaguje u skladu sa zakonskom odredbom „da mora da postupa kada do njega dođe glas o izvršenom krivičnom delu”, kaže Petronijević.

M. D.
[objavljeno: 25/03/2009]
Izvor: Politika
Link: http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Bulatovic-Vojska-zna-istinu-o-Drazinom-grobu.lt.html

Bez ikakve namere da ulazim u problematiku da li je opravdano to što se uradilo sa njegovim grobom/streljanjem (trivia vezana za njegovo suđenje: bilo je u Vojnoj gimnaziji, mislim; broj akreditovanih stranih novinara je bio veliki /možda čak 40/, tako da se uspostavila posebna telelgrafska stanica pri sudu, a suđenje je simultano prevođeno na eng, fr, ruski i još neki; suđenje je uživo prenošeno na radiju - samim tim i razglasima po gradskim trgovima i ulicama - širom Srbije -- imao sam priliku da držim knjigu transkripta njegovog suđenja sa tim i još nekim detaljima), osvrnuo bih se na par komentara novinara.
Prvo, da nije tako nigde u Evropi, osuđenima na smrt u Nirnberškim procesima se ne zna grob - oni su sa svim svojim ličnim stvarima iz ćelija spaljeni, odnosno kremirani, i pepo im je prosut u neku reku na tajnoj lokaciji.
Trenutno se u Španiji pokreće proces promene imena ulica i trgova iz Frankovog vremena, što će verovatno podrazumevati i sklanjanje spomenika. Mislim da se čak i neke optužnice podižu?
Pavelićev grob izgleda ovako:
6954922_118588577563.jpg

Ne vidim nigde onaj natpis....
Znam da u Italiji postoje spomenici i zgrade podignuti od strane Musolinija, ali za spomenik na kojem je on pvi put čujem.

Politiko, Politiko...
 
http://www.blic.rs/beograd.php?id=85313

:lool: :lool: :grand: :grand:

Pogledajte samo koga su stavili kao investitora :)

Inace ta "kompanija" CEO je ustvari funkcija izvrsnog direktora koju su novinari na potpuno neverovatan nacin pogresno protumacili.

a vrhunac je naravno CEE kompanija koja pregovara sa buducim zakupcima :lool: :lool:

Blesavo skroz

Pres materijal koji su novinari dobili je bio do te mere jasno srocen da je ovo skroz nemoguce :) :gobb:
 
aaaaaaaaaaaaa........................aaaaaaaaaaaaaaaaaa.......................aaaaaaaaaaaaa............
Blic ccccc ccccc
 
Ima i nastavak:


http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Da-li-je-Drazin-grob-u-Rusiji.lt.html


Da li je Dražin grob u Rusiji
Spektakularna tvrdnja da je Draža Mihailović umro 1960. negde u Sovjetskom Savezu već tri godine nailazi na totalni muk u Srbiji
Spomenik Dragoljubu Draži Mihailoviću u Brčkom

Jurnjava za grobom Dragoljuba Draže Mihailovića po onolikim beogradskim lokacijama o kojima se šuška, govori i piše već decenijama, više je nego jalov posao.

Uprkos tome što je u poznatom procesu bio osuđen na smrt, Draža nije streljan 17. ili 18. jula 1946. godine, nego je prebačen u SSSR, gde je i umro u leto 1960. godine.

Ovaj uvod dostojan tabloidne jurnjave za neverovatnim, napisao sam na osnovu sledećeg citata:

„Godine 1946. bio sam mlad oficir OZN-e, i sećam se da se Draža žalio i tražio pomilovanje. Obećao je da će, ako mu se preinači presuda, pomagati i sarađivati sa vlastima u sređivanju stanja u zemlji. Tada sam od svojih starijih kolega čuo da je SSSR tražio od naših vlasti da im se Draža ustupi. Ovo iz razloga jer je bio proruski čovek, obaveštajac. Od obaveštajnih službi SSSR-a i Engleske postavljen je za komandanta savezničke gerile u Jugoslaviji, koja je trebalo da se brani oko dva meseca, da se odloži plan „Barbarosa” – napad na SSSR, i napad na Grčku, gde je trebalo da Nemci pomognu Italijanima. Šta će biti sa tvrdnjama ’demokrata‘ u Srbiji, da je Draža Mihailović streljan i lutanjem za njegovim grobom, ako se dobije obaveštenje da je Draža umro prirodnom smrću juna 1960. godine u Rusiji.”

Miodrag Mija Nikolić je ovo napisao u autobiografskoj knjizi „Odrastanja i ideali’’, objavljenoj 2006. u Nišu (autorsko izdanje). Njegov spektakularni iskaz mediji u Srbiji ignorišu već tri godine, iz nejasnih razloga, pogotovo kod ovolike gladi za svakojakim senzacijama.

Do danas je jedino dokumentovano da je Mihailović bio osuđen na smrt, kao i neki drugi, koji su uprkos tome poživeli, pa zašto to ne bi važilo i za njega.

Svojevremeno je kolega Bogosav Marjanović baš na stranicama „Politike” objavio delove svog razgovora sa Slobodanom Učom Krstićem, nekada visokim funkcionerom OZN-e Srbije, koji je sa streljanja izvukao Dragog Jovanovića, šefa predratne i ratne policije u Beogradu. Jovanović je potom „sedeo još tri godine u zatvoru i pisao sve što je znao i što je nas interesovalo i bio od velike koristi”, tvrdio je Krstić. On je naveo da je streljanju Draže Mihailovića prisustvovao i Miloš Minić, kome se kolega Marjanović se obratio s pitanjem da li je to tačno. Od minića je dobio sledeći odgovor:

„Verujte da sam sve vreme posle razgovora sa vama razmišljao da li sam zaista prisustvovao tom događaju i gotovo sam sada siguran da nisam. Jer, da sam tamo bio verovatno bih se setio”.

Da li je ovim Minićevim iskazom, formulisanim u diplomatskom maniru, saopštena činjenica da Draža nije streljan?

Bio je osuđen na smrt i Božidar Bećarević, genije antikomunističkog policijskog rada, ali je on dugo posle presude i navodno izvršene smrtne kazne, bio na usluzi OZN-i, odnosno UDB-i. Čak je saslušavao neke od najznačajnijih zatočenika koji će završiti na Golom otoku u vreme sukoba Moskve i Beograda, povodom Rezolucije Informbiroa iz 1948. godine.

Branko Mihailović, Dražin sin, u razgovoru s kolegom Goranom Lazovićem je rekao 1992. godine:

„Pričali su mi da je tata živeo u jednoj kući pored Barajeva, da je držan u izolaciji i da je navodno umro 1953. Drugi su ga opet sretali na Terazijama, čudili se s kakvom mirnoćom razgleda izloge i jede trešnje. Čuo sam i priču po kojoj je moj otac svakodnevno igrao karte sa Rankovićem...”.

Organi OZN-e su uhvatili Mihailovića i 13. marta 1946. prebacili ga u Beograd, o čemu je Aleksandar Ranković odmah obavestio depešom Tita koji je tada putovao u posetu Poljskoj. Tito je naredio da se vest koja ga je zaetkla na proputovanju kroz Mađarsku čuva u strogoj tajnosti dok se ne vrati s puta.

Tanjug je 24. marta 1946. saopštio da je Mihailović uhapšen i da se „vodi istraga”.

Ranković je svedočio da su „Tito i Kardelj bili za to da se Draži omogući odlazak u inostranstvo, ali mi drugi nismo”, pri čemu je mislio na ondašnje rukovodioce iz Srbije.

Miodrag Mija Nikolić je, inače, od 1945. do 1960. radio u OZN-i i UDB-i.

Niz činjenica saopštenih u svojoj knjizi, on je saznao dok je bio angažovan na poslovima političke obaveštajne službe, kao i tokom školovanja na višoj školi FNRJ za unutrašnje poslove sredinom pedesetih godina prošloga veka. Do mnogih saznanja je došao i samostalnim, višegodišnjim istraživanjima.

U svoj rašomonijadi oko životnog kraja Draže Mihailovića,možda je ključni iskaz Miodraga Nikolića da je Draži ostala glava na ramenu zato što je bio „proruski čovek, obaveštajac”, o čemu sam pre pet-šest godina nešto pisao na stranicama „Politike”.Ta velika tema prerasta okvire ovog teksta i ostaje za neku drugu priliku.

Slobodan Kljakić
[objavljeno: 30/03/2009]
 
Ja im sve verujem, čak je i Treće oko (ili beše šesto čulo, ili možda čak zona sumraka) objavilo pre desetak godina da je hitler živ, da živi u nekom selu u Rumuniji, stavili čak i njegovu sliku na naslovnu stranu. Mislim da je članak objavljen u leto, nedelju posle članka o ajkuli od 20 metara koja se šunja oko Budve i nedelju pre članka o Cunamiju koji će potopiti isti. Novi uspeh srpskog istraživačkog novinarstva. :rolleyes:
 
Au kako ova glupost boli. Treba ovakve bisere arhivirati negde!!
 
Prosto me nervira što Politika neće da se ispruži da zakupi i domen http://politika.rs

Navikao sam da kucam bez www jer većina normalnih sajtova ima sve lepo registrovano i prebacuje bez problema, međutim naša Politika je odlučila da je njoj jedan domen dovoljan i da neće da daju te silne novce (red veličina 10 evra) za zakup još jednog domena.
 
^^^ Oni imaju taj domen vec zakupljen (inace ne bi imali ni www.politika.rs), u pitanju je samo dva klika u namestanju servera. Nego je malo cudno da nema e-mail adrese webmastera ili neki drugi e-mail kontakt bilo gde na sajtu.
 
koja god da je procedura, vrlo lako je rešiva. trošak nikakav, a dobit poprilična
 
Nova aplikacija na našem sajtu: Pronađite bilo koji grad i ulicu u Srbiji i Crnoj Gori
Mape na Blicu!
Autor: Blic online | 31.08.2009. - 11:30

mapa-v.jpg


Predstavljamo vam novi sadržaj sajta Blic online – interaktivne mape koje vam olakšavaju traganje za bilo kojim gradom i ulicom u Srbiji i Crnoj Gori.

Mapu možete pogledati ovde - http://www.blic.rs/mapa.php

Korišćenje mapa je jednostavno: u polje za pretragu upišite željenu adresu, broj i grad, kliknite na polje “traži” i na mapi će vam se u kratkom vremenu prikazati rezultat pretrage.
Pored toga, željenu adresu možete da postavite kao start ili cilj za pokazivanje najkraćeg ili najbržeg puta između dva grada, ili dve ulice. Mapom je pokrivena cela teritorija Srbije i Crne Gore. Takođe, omogućena je pretraga objekata kao što su zdravstveni centri, škole...
Postavljanjem mape na Blic online nastavljamo širenje našeg sadržaja i uvođenje novih poddomena.Tako mape možete pronaći na poddomenu
mapa.blic.rs.

Izvor: Blic
http://www.blic.rs/blic_it.php?id=108624
 
Meni deluje da je to mapa planplusa, ali moguće da grešim.
 
Prva video reklama u jednom štampanom mediju
Autor: Beta | Foto:youtube | 18.09.2009. - 15:47

reklama-vr.jpg


Prva video reklama u jednom štampanom mediju objavljena je u američkom časopisu Entertejnment vikli, prenosi Evropski novinarski centar (EJC), sa sedištem u Mastrihtu.

Mali ekran, ugrađen u kartonski umetak, sadrži reklamu za Pepsi maks i trejlere za američku televizijsku mrežu CBS.
Kako navodi EJC, ugrađeni su takođe i zvučnici, tako da korisnik može i da čuje reklamu.
Za čuvanje videa iskorišćena je čip tehnologija, slična onoj koja se koristi u muzičkim čestitkama, koja se aktivira kada se okrene stranica. Na svakom čipu može da bude pohranjeno 40 minuta videa.
Tanak, ravan ekrančić na kome se može videti video reklama, veličine je ekrana na mobilnom telefonu i radi na baterije.
Primerci časopisa sa video reklamama poslati su na adrese nekoliko hiljada pretplatnika Entertejnment viklija u Los Anđelesu i Njujorku.
CBS i Pepsi nisu želeli da saopšte koliko je koštala reklama, ali proizvođač "novotarije" Američip rekao je za britanski BBC da će jedan primerak časopisa sa ugrađenim ekranima u SAD koštati 20 dolara, navodi EJC.

[video]http://www.youtube.com/watch?v=fgJ6DA50thw[/video]


Izvor: Blic
http://www.blic.rs/svet.php?id=111381
 
Vrh