Zagreb i kriza
Autor: Miloš Vasić
Pošto je kriza - kao što je poznato - planetarna, pitanje je samo ko će da strada više, a ko manje. Hrvatska vlada, na primer, razmišlja o tome da skrati radnu nedelju na četiri efektivna dana (skraćivanjem radnog vremena), jer da to rade i neke druge industrijske zemlje. Možda; neki ekonomisti misle da to žaba diže nogu jer je videla da konje potkivaju. Prezaduženost je nastala zbog bankarske pohlepe koja je dovela do suvišne proizvodnje dobara kupovanih rizičnim kreditima, tako da je „recesija“ u stvari povratak na normalu.
Cinična teorija da pametna banka daje kredit samo onome ko je u stanju da dokaže da mu nije potreban, pokazuje se kao istinita. Uzgred: pametna banka će vam oduzeti kišobran čim kiša počne, kaže negde Džon Le Kare. (Više i veoma pametno o tome može se naći kod Ezre Paunda - od svih ljudi - u „Cantos“.) Ostaje, dakle, veliko pitanje: treba li smanjivati proizvodnju i izvoz domaće robe koja je koliko-toliko konkurentna? Niko još ne nudi uverljive odgovore.
Usred svega toga hrvatska vlada zabranila je trgovcima rad nedeljom, podlegnuvši tako dugogodišnjem pritisku Svete Matere Crkve u Hrvata. Ta mera teško da je antirecesijska, ali je zato zagorčala život stanovništvu: nedeljom rade samo zelene pijace i poneka trafika i benzinska pumpa. Do sada su veliki trgovinski centri nedeljom radili veoma dobro. Prvi očigledni rezultat biće povećana potrošnja benzina i veći promet trgovaca iz Slovenije i BiH.
Vlada Hrvatske sada na sav glas i uz odgovarajuće propagandno spinovanje udvoričkih medija (a skoro svi su takvi) objavljuje svojih deset mera za rešavanje krize. Mere su uobičajene i opštepoznate - kao i kod nas. Kad se sve razmotri i svede, ostaje samo velika nada u narednu turističku sezonu. Nada je očajnička, jer je letovanje na notorno skupom Jadranu verovatno među prvim kandidatima za rezanje kod zapadnoevropskih turista, odmah posle novog automobila. Koliko je ta nada velika svedoči i naslov od pre neki dan u jednim dnevnim novinama: otprilike, kao, Srbi se spremaju da navale na Jadran ove godine kao ludi i svi se tome raduju (izveštaj sa Sajma turizma u Beogradu). Možda - čim se cene počnu da konkurišu Turskoj, Tunisu i sličnim levantinskim turističkim silama.
Cene nekretnina polako i sigurno padaju, banke su nervozne, a potražnja za bankarskim sefovima raste. Država najavljuje povećanje svih poreza i akciza i pravda to socijalnom sigurnošću, uz verno terciranje sindikalnih vođa. Nema, međutim, odgovora na pitanje - kome će država pomoći tim dodatnim parama iz budžeta? Bankama koje su podgrevale preteranu potrošnju avanturistički rizičnim kreditima, kao što to čine neke velike sile? Tajkunima koji državu ucenjuju time što zapošljavaju mnoge ljude za male pare, kako to rade neke male sile? Običnom narodu, poreskim obveznicima koji taj isti budžet pune, hteli, ne hteli? Teško: ova će kriza, kako izgleda, biti još jedna preraspodela društvenog bogatstva u korist bogatih. Ko ima, daće mu se, a ko nema, uzeće mu se i ono što ima, kako je davno rečeno. Dok ima ovaca, biće i štofova od čiste runske vune, kako su govorili beogradski valjatori i šibicari. Glasali ste, eto vam. Primili ste se na reklame i uzeli auto na lizing i kuću pod hipoteku? I tako dalje, pa sada raste broj oduzetih automobila, stanova i kuća, plenidba stvari. Pojavila se čak i ideja da se SMS poruke u GSM telefoniji dodatno oporezuju, od čega su provajderi pobesneli.
Hrvatska je štampa među prvima osetila stezanje: prihodi od oglasa padaju, a reklamerski lažni intervjui sa tajkunima sve su češći. Prva žrtva treba da bude Biznis.hr, poslovni dnevni list (oko 6000 tiraža) i uspešan internetski portal. Njihov švedski većinski vlasnik zaključio je da ga taj trošak više ne zanima, pa je uobičajeni postupak - da se novine nekoliko godina finansiraju dok ne postanu profitabilne, da se „upale na gurku“ - prekinut. Švedi su, kaže glavna urednica Đurđica Klancir, svoj izlazak objasnili na najbanalniji način: ne isplati im se više. Kao i u Srbiji, režu se prvo reklamni troškovi, što bi za hrvatsku štampu moglo da bude kobno, pošto je do sada bila prepuna oglasa. Viktor Ivančićje na jednoj tribini upozorio da, osim oglasa i estradne ogovaračine, jedva da je nečega drugog i bilo u toj štampi. Tu je u pravu: pokazalo se da su rana upozorenja da će izdavačke multinacionalne korporacije uređivačku politiku novina „ispeglati“ po svojim konformističkim merilima bila mudra. Sve novine izgledaju isto, sa istim agencijskim vestima, plitkim žurnalizmom i identičnim „zanimljivostima iz sveta“. Svi se guraju na istoj poziciji jeftinog konformizma, estrade i nekonfliktnog pristupa svemu postojećem u veselom bezbrižnom novom svetu. Čak se i u najzahvalnijim sektorima, kakav je kriminal, pišu cele strane ni o čemu.
Nije, dakle, nikakvo čudo što je hrvatski novinski gigant Europa press holding (EPH) Nina Pavića najavio otpuštanja i reorganizaciju. Pavićukida svoju agenciju Epeha; novinare će ili otpustiti ili premestiti u druga izdanja, odakle će opet neke otpustiti. Hrvatsko novinarsko društvo i sindikat protestuju, ali od toga je - kao i obično i kao i svuda - nikakva korist. Od štampe je napravljena samo i isključivo industrija „proizvodnje sadržaja“ (Viktor Ivančić); novinarstvo je udavljeno, a uređivačku politiku vode krajnje sumnjivi „menadžeri“ sa debelim platama i još debljim „zlatnim padobranima“, službenim automobilima, telefonima i platnim karticama, ista ona „Armani mafija“. Slična bolest upropastila je bankarstvo i berzansko poslovanje.
Izvor: Danas
http://www.danas.rs/vesti/hronika/zagreb_i_kriza.3.html?news_id=154750
Zamenite Zagreb sa Beograd, Hrvatska sa Srbija i pročitajte opet članak