Pančevo je u to vreme bio važniji centar Srpstva od Novoga Sada: srpski opozicioni poslanici tu su se kandidovali i odatle probijali u mađarski parlamenat, prota Živković je tada pevao rodoljubive pesme, a viša nastava prednjačila je svima ostalima srpskim mestima (pančevačka realka bila je onda na glasu u celom Srpstvu). Zemun je bio obična skela dok peštanski Jevreji nisu počeli otvarati svoje filijale, a pančevački vašar bio je zborište trgovaca iz Beograda, Grocke, Smedereva i svih ostalih obližnjih mesta. U Beogradu su još vladali ćepenci kada je u Pančevu već bilo izloga, kasirica, pisanih računa pri plaćanju itd. U svakoj radnji mušterija je bila dočekivana sa: "Čemu mogu služiti, molim lepo?", a ispraćana sa: "Sluga sam ponizan, ljubim ruke!"
E, u takvo Pančevo odveo je otac Nušića na više trgovačko obrazovanje.