Ja koliko znam predsednik drzave moze samo da uputi zahtev vladi, a vlada moze da ga usvoji ili moze da ga ne usvoji, ne moze on da zahteva nista, po zakonu i ustavu.
- SRB na papiru ima parlamentarni sistem podele vlasti. To znači da ne postoji jedan državni organ koji je najjači, već je suština tog sistema u ravnoteži državnih organa.
Evo par primera te ravnoteže:
- Skupština bira Vladu, i u svakom trenutku može da je smeni u kompletu ili pojedinačno bilo kog Ministra.
Pošto bi time Skupština bila najjači organ, onda je sistem tako napravljen da i Vlada u bilo kom trenutku može da raspusti Skupštinu i da se ide na izbore.
Ali, kako bi time onda Vlada Srbije bila najjači organ, ona ne može sama da raspusti Skupštinu već mora da pošalje predlog te odluke Predsedniku, i tek kad on potpiše Skupština je raspuštena. A, on ne mora da potpiše taj predlog.
Ili, evo još jedan primer ravnoteže u ovlašćenjima:
- Skupština na predlog Vlade/Ministarstava usvaja Zakone. Ali, Skupština može i sama da predloži Zakone (poslanici) i da ih usvoji, i Vlada mora da sprovodi i takav Zakon iako ga ona nije predložila.
Međutim, pošto bi time Skupština postala najjači organ, nijedan Zakon koji ona usvoji (bez obzira ko ga je predložio na usvajanje) ne stupa na snagu dok ga Predsednik ne potpiše. A, on ne mora da ga potpiše jer njega Skupština nije izabrala i ne može ni da ga smeni.
Međutim, time bi Predsednik postao najvažniji, pa zato taj veto koji ima Predsednik Srbije (pravo da ne potpiše Zakon) nije apsolutni (kao npr. u USA/RUS/FRA), već je suspenzioni.
To znači da se nepotpisan Zakon (uz navedeno obrazloženje Predsednika zašto nije potpisao) vraća nazad u Skupštinu, koja može ponovo o njemu da raspravlja, a može i da odustane od takvog Zakona. Skupština ne mora ni zarez da promeni u tom tekstu, može opet da ga usvoji, Zakon opet dolazi na sto kod Predsednika na potpis i on ne može opet da stavi veto na njega. Ali, ako se promeni tekst (makar i minimalno), Predsednik može opet da stavi veto jer je to sada novi akt koji mu prvi put dolazi na potpis.
U praksi bi se povela 101 javna rasprava (mediji/instituti/univerzitet) zašto je Predsednik iskoristio svoj veto, ocenjivali bi se argumenti koje je naveo i Skupština zato ne bi mogla tek tako ponovo da usvoji isti tekst računajući "šta nas briga, može nam se" , iako formalno to može.
Parlamentarni sistem podele vlasti (kakav ima SRB i ubedljiva većina Evrope) traži određenu političku/demokratsku zrelost društva kako bi funkcionisao onako kako je zamišljen.
A, zamišljen je kao sistem u kojem nema dominantnog organa vlasti (Skupština/Vlada/Predsednik), već između njih postoji ravnoteža (jer svako svakome može nešto da uspori/zaustavi).
_____
U praksi, za poslednjih 35-36 godina (od vraćanja izbora) Srbija je samo par godina imala takav sistem u realnosti, ali sa 101 manom (Koštunica/Đinđić), tj. svako od njih je imao svoj kabinet, svoje medije, jedni drugima su pakovali afere, drugi su onda to koristili i na kraju se završilo atentatom.
- Milošević je bio vlast bez obzira na funkciju (Predsednik SRB ili SRJ), Premijer/Vlada nisu vladali.
- Tadić je sa svojim kabinetom i savetnicima bio vlast, Premijer/Vlada nisu vladali.
- Vučić je vlast i Premijer/Vlada rade šta im se kaže.
Kad mu istekne mandat Predsednika Srbije, Vučić će sa svojim novim pokretom da cilja na mesto Premijera na izborima.
Plan je da oni koji su ionako njegovi glasači šta god da uradi glasaju za SNS, a novi pokret će biti tu da prikupi one malo blaže/kolebljive glasače jer će suštinski taj pokret biti light SNS. Zato se taj pokret drugačije profiliše (drugi ljudi), zato se periodično pušta u javnost kako AV u SNS-u eto nema podršku za to i to, pa će on kao da ih zamoli i sl. Pravi se privid razlike, i tek će da se pravi u narednih 18 meseci do izbora (koje sigurno planira u 12/2026. kako bi objedinio i Parlamentarne i Predsedničke).
Upravo tu je i njegova najveća slabost.
Svaki autokratski sistem vlasti (pa tako i Vučićev) ne gaji jake ličnosti osim ličnosti autokrate. Ne gaji ih jer u nekom trenutku narod može da pomisli da nije samo autokrata sposoban, već i taj neki drugi.
A, njemu će baš trebati taj drugi da ga poturi kao svog kandidata za Predsednika Srbije od 2027. pa nadalje. Ali, kako da predstaviš bilo koga kada sistemski zatireš bilo koga drugoga?
To je prostor za opoziciju da imaju jednog kandidata, da taj kandidat pobedi nejakog AV kandidata za Predsednika Srbije (a, sam je kriv što će mu taj neki biti nejaki kandidat jer autokratski vlada i zato ne stvara druge politički jake ličnosti), i onda da imamo slično kao u HRV. Tamo je Plenkovićev kandidat za Predsednika HRV lagano izgubio iako je HDZ vlast (Vlada) stabilna.
Tako SRB može od polovine 2027. godine imati Predsednika i Premijera koji nisu iz iste stranke (nisu ista politika), i tako konačno i u praksi ponovo da imamo ravnotežu vlasti.
A, ta ravnoteža će zatim imati mogućnost da dovede do toga da se AV-u krene drmati vlast (Vlada).
Najbolje bi bilo da te izbore izgubi totalno (parlamentarne i predsedničke), ali je realnije da namakne većinu za novu svoju Vladu, a njegov kandidat izgubi za Predsednika. I opoziciji je to (da dobije predsedničke izbore) mnogo lakša opcija baš zato kakva je...
A, onda mrvu po mrvu ga kruniti...
Evo, zamislite da ono sa vozovima (lažnim bombama) urade u situaciji 2027. kada se najavi opet neki veliki protest u BG.
Tada Predsednik (onaj koji nije Vučićev) saziva odmah savet za nac. bezbednost, Premijer mora da dođe, šef BIA mora da dođe, i pred kamerama (live) Predsednik krene da ih rešeta pitanjima (lagano može da im se politički posere u takve akcije)...