Šta je novo?

Svetska politika

Kriminalci preziru slabe, zato Hulja prezire Putina, a divi se fasistickoj Evropi.
Medjutim, Hulja se plasi elemenata iz GRU kloji bi mogli da mu fizicki naude.

U medjuvremenu. Nemacka omladina se sprema da obuce sinjele. To je sjajna vest. Bice to pritisak na "way of life" mladih imbecilnih potrosaca jer je obavezno i takodje pritisak na gastarbajtere. Obavezno ne ide u neoliberalizmu. Ideja je da migranti ratuju, ali mislim da ce od svih migranatra samo Poljaci, Hrvati, Srbi, Bugari i slicni zaista biti dovoljno poslusni da bi jurisali na Moskvu.

Не би било први пут нашем народу да ратује за швабе, Војна крајина 2.0
 
Mnogi misle da su dogovor o povećanju vojnog budžeta za NATO do 5 % GDP-a, isto kao i obećanja dugoročne pomoći Ukrajini, jedostavno neostvarljiva. Stanje finansija Evropskih zemalja ni izdaleka nije takvo da one to mogu da izdrže. Pa ili lažu, recimo čekaju da Trampu prođe mandat, ili usvojene obaveze jednostavno neće ispuniti stalno obećavajući da će se to ipak sigurno desiti "u nekom budućem trenutku" koji nikako da dođe. Njima je sada apsolutno najvažnije da Trampa ubede da i dalje finansira NATO i da ostane aktivan u Evropi (da ne povuče vojsku i opremu recimo). Da bi se to postiglo spremni su da Trampu kažu šta god treba, i da mu obećaju bilo šta. To je bio i razlog za onako ulizičku poruku Marka Rutea. To ih ne košta ništa. Trampov mandat ističe već 2028. a obavezu da dostignu 5% GDP-a za NATO troškove imaju tek 2035. godine, pa sada mogu da kažu bilo šta. Kad Tramp ode sa vlasti onda će sve biti po starom, a oni će trošiti koliko mogu a ne koliko su obećali, ili je bar to ono čemu se nadaju.

Komentari o finansijskoj neostvarljivosti preuzetih NATO obaveza:

 
Poslednja izmena:
Zanimljiva izjava Zorana Milanovića posle NATO sastanka u kome spominje i drugi problem. Nije dovoljno pričati samo o količini odvojenih para, nego se mora pričati i o cenama vojne opreme, tj o stanju cele Evropske vojne industrije. Dakle, mora se znati šta se za te pare može kupiti, a ne samo koliko para ima. Drugim rečima, koje će vojne mogućnosti tada biti na raspolaganju čak i ako se potroši tih 5% GDP-a. Ako naprimer proizvođači za toliko povećaju cene vojne opreme, onda nisu ništa postigli povećanjem sume izdvojenog novca. Takođe, spominje i problem koji sam i ja ovde ranije spominjao, problem sistemskog sukoba između nečega što se mora centralno planirati (vojska) i činjenice da je na zapadu vojna proizvodnja uglavnom deo slobodnog tržišta, pa se pojavljuje problem cena, usmeravanja razvoja i problem veoma mnogo znatnim delom nezavisnih privrednih aktera u čitavom sistemu razvoja, proizvodnje i nabavke. To je bitno manje izraženo u Rusiji i Kini.

 
Poslednja izmena:
Врло је просто, стара баба више нема јефтину енергију, Амери вуку капитал преко баре због субвенција (Big beautiful bills, Inflation Reduction Act...) и гомила размишља да се пресели (неки већ јесу или отварају погоне). Дакле огроман је ризик од деиндустрализације. Финансијски центри попут Лондона или Париза то не могу да надоместе! Сем тога, Амери имају огромну предност јединственог тржишта и пре свега правне усклађености (немају проблем шта ће да каже Орбан нпр). Кинези опет јефтинију радну снагу, а више технолошки не заостају, напротив, напреднији су и то баш тамо где је Запад планирао своју предност (батерије, солар, ЕВ).

Онда ти остаје да правиш спољног непријатеља и да пробаш да ту индустрију која ти опада замениш. Можда нећеш бити конкурентан у цивилним возилима, али у тенковима хоћеш.
 
Pošto je energija postala jedno od ključnih pitanja politike, evo i vesti o trenutnom stanju naših problema sa NIS-om. Po Bajatoviću, problem je Evropa. Otvoreno tržište znači da ćemo u sferi cena energije (a potencijalno i dostupnosti) možda deliti posledice Evropske spoljne politike iako nemamo veze sa njenim formiranjem.


Prema podacima, Evropa trenutno uvozi 91 milijardu kubika gasa iz Norveške, 56 iz Rusije i 45 iz SAD.
„Amerikanci su na vrhuncu, ne mogu da isporuče više. Ako se usvoji zabrana za ruski gas, javiće se manjak i povećanje cene. To je suština“, ističe direktor „Srbijagasa“.
Što se tiče Srbije, moguća zabrana se neće odnositi direktno, ali problem je u zahtevu EU za otvaranje tržišta.
„Ako Srbijagas više nije garantni snabdevač već jedan od aktera, možemo dobiti špekulativno tržište, manjak gasa i neugovoreno snabdevanje“, upozorava Bajatović.
Novi dugoročni gasni ugovor sa Rusijom trebalo bi da bude potpisan do 20. septembra, ali konačna formalizacija čeka odluke vezane za obaveze Srbije prema Evropskoj uniji.
„Nije problem u tome šta treba da potpišemo, već u tome što postoje pravni i finansijski rizici — od mogućih sankcija, do troškova tranzita i isporuke.
Do 20. septembra biće potpisan, ali moramo da sačekamo da vidimo kako ćemo da otvorimo tržište, a da zadržimo kontrolu“, objasnio je Dušan Bajatović.
On upozorava da bi otvaranje gasnog tržišta, kako zahteva Brisel, moglo dovesti do toga da Srbijagas više ne bude garant snabdevanja.
„Ako dobijemo špekulativno tržište, može doći do manjka gasa, rasta cena i nesigurnosti za potrošače“, dodaje Bajatović.
Ugovor sa Rusijom treba da obuhvati zaštitu od takvih scenarija, ali i da omogući stabilnost snabdevanja u narednoj deceniji.
Na kraju direktor „Srbijagasa“ se osvrnuo i na dalje odlaganje američkih sankcija NIS-u.
„Biće odložene, verovatno na dva do tri meseca. Ako se reše pitanja unutar NIS-a, možemo tražiti delistiranje, odnosno da se te sankcije skinu. Bez NIS-a ne možemo da snabdevamo tržište, ako NIS ne radi – smanjiće se ponuda i povećaće cene“, rekao je u razgovoru za RTS direktor „Srbijagasa“ Dušan Bajatović.

 
Poslednja izmena:
Izvini ali ne mogu da se složim da nije problem u količini dece kad neko živi u bedi i zemunici a ima 8 dece. Problem je, šteta i sramota i kad to radi samo jedan par/roditelj, a kamoli kad to radi njih nekoliko miliona širom Afrike.
Невероватан коментар. Какав је то проблем? За кога је проблем? За некога ко из удобне фотеље гледа на то како други живе, па се несвесно идентификује са тиме?
Немати ништа, не значи не бити човеком. Деца су будућност, деца су помоћ, деца су све. Деца су једно што добро можемо да створимо на земљи. Људи који немају "ништа" (путеве, куће, аутомобиле, тракторе, компјутере телефоне и остале савремене гаџете "без којих не може да се замисли савремени живеот") а имају децу, заправо имају све. А ми, који имамо "све" а немамо деце у ствари немамо ништа.

Пут се одрони, кућа се нахери или изгори, аутомобил иструли или слупа, трактор се истроши, копмпјутери се мењају чешће него гаће. Кад остариш, кад те изда снага, када више не можеш да радиш у матрици и зарађујеш за "ниво достојног живота" остајеш сам, без игде иког, јер сви су твоји преци помрли, а деце немаш. Умиреш као кер. И добро је ако те друштво сахрани као човека. Али, ако негативна таква идеја о деци, буде пристуствовала у главама свих Србаља, за мање од једног покољења неће бити никог, а све те "нормалне ствари" неће имати ни ко да троши ни ко да користи. У ствари имаће. Доћи ће наследници ових што су се родили у земуницама, образовани, и пуни живота.

Problem bi bio i da živi u velikoj kući sa velikom platom i bogatim partnerom i da na sve to opet ima 8 dece.
А какав је то тада проблем?
Nema opravdanja niti obrazloženja za to što oni rade. U pitanju je čista zaostalost i jedna vrsta sebičluka, nepromišljenosti i oholosti prema svojoj deci ali i prema zajednici u kojoj će sva ta deca morati da žive.
Пре само три или четири покољења, наше прабабе (моја на пример) рађале суе 4-8 деце. Због немаштине, и сложених услова живота нису сва деца доживела да се сама ожене/удају и имају своју децу. Али захваљајући таквом размишаљњу, родили смо се ми данас.

Срби на пример, после велике сеобе, у току једног века, нису имали право да зидају куће од чврстог материјала, већ су живели по земуницама (име Земуна је урпаво одатле кошница препуна земуница. И да ти исти Срби нису тада радили исто то што данас раде африканци и други који живе у лошијим условима, не би ни нас данас било.

Za sve koji razmišljaju "ma ja ću ih rodim, a zabole me posle šta će i kako će".

Ни један живи човек, а да је психички здрав не размишља тако. Постоје разне културе и ка том питању се односе разно, али већински и са љубављу. Много деце, и млада нација је потенцијал за даљи развој друштва. "Супстрат" на коме може да се подигне нова култура. Култура Авељеваца, уместо ове, (не)културе Каиноваца која нам је испраљала душу.
 
"Mogu da potvrdim da je francuska vojska presrela nešto manje od 10 dronova poslednjih nekoliko dana tokom više vojnih operacija koje je Iran sprovodio protiv Izraela, bilo pomoću sistema zemlja - vazduh, ili naših aviona Rafal", kazao je francuski ministar u debati u parlamentu o situaciji na Bliskom istoku, preneo je Rojters.
Lekornu je dodao da je Iran tokom 12-dnevnog konflikta lansirao oko 400 balističkih raketa i 1.000 dronova u pravcu Izraela."

Dakle, ista priča kao u Ukrajini. Izrael je proksi država Amerike isto kao što su i EU proksi države Amerike. Ponekad neposlušna deca doduše, ali se na kraju uvek zna ko je "tatica". Svi na zapadu učestvuju u odbrani Izraela (!) iako je baš Izrael prekršio povelju UN i izvršio agresiju. Niko nije Iran štitio od "surove i divljačke agresije Rusije" ... pardon ... zaneo sam se ... ne Rusije? Iako sporazum o neširenju Iranu garantuje pravo na razvoj nuklerane tehnologije. Pa dakle zapad svojom vojskom potpomaže kršenje prava proisteklih iz sporazuma koje su same nametnule Iranu.

Generalni sekretar NATO-a je pun divljenja za Trampove političke metode:

"Daddy has to sometimes use strong language"

 
Pojedince ne interesuje rađanje dece zarad razvoja društva. Deca se rađaju kada društvene okolnosti to podstiču.

Trenutno doba podstiče obrnuto, nerađanje dece. To se vidi jer je fenomen rasprostranjen od Kine do Amerike i nema veze sa Srbijom konkretno.

Moderni kapitalizam čini cenu odgoja prevelikom, zbog čega se žene odlučuju na 1-2 dece. Kad kažem cena, ne mislim bukvalno na finansijski trošak, nego i na količinu vremena i truda koje je potrebno da bi se dete osamostalilo ili doprinosilo.

Zašto je natalitet i dalje najbolji u siromašnim zemljama trećeg sveta? Zato što njihova deca vrlo rano postaju "korisna" tj. bivaju uključena u proces proizvodnje.
Razvijena društva ljude uključuju u proces rada najranije sa 18 godina (a realno tek negde sa 23-25). Znači govorimo o dve do tri decenije odgoja pre osamostaljivanja. Ovo je preveliki teret za roditelje, i to se vidi u prirodnom priraštaju razvijenih društava.
 
Невероватан коментар. Какав је то проблем? За кога је проблем? За некога ко из удобне фотеље гледа на то како други живе, па се несвесно идентификује са тиме?
Немати ништа, не значи не бити човеком. Деца су будућност, деца су помоћ, деца су све. Деца су једно што добро можемо да створимо на земљи. Људи који немају "ништа" (путеве, куће, аутомобиле, тракторе, компјутере телефоне и остале савремене гаџете "без којих не може да се замисли савремени живеот") а имају децу, заправо имају све. А ми, који имамо "све" а немамо деце у ствари немамо ништа.

Пут се одрони, кућа се нахери или изгори, аутомобил иструли или слупа, трактор се истроши, копмпјутери се мењају чешће него гаће. Кад остариш, кад те изда снага, када више не можеш да радиш у матрици и зарађујеш за "ниво достојног живота" остајеш сам, без игде иког, јер сви су твоји преци помрли, а деце немаш. Умиреш као кер. И добро је ако те друштво сахрани као човека. Али, ако негативна таква идеја о деци, буде пристуствовала у главама свих Србаља, за мање од једног покољења неће бити никог, а све те "нормалне ствари" неће имати ни ко да троши ни ко да користи. У ствари имаће. Доћи ће наследници ових што су се родили у земуницама, образовани, и пуни живота.


А какав је то тада проблем?

Пре само три или четири покољења, наше прабабе (моја на пример) рађале суе 4-8 деце. Због немаштине, и сложених услова живота нису сва деца доживела да се сама ожене/удају и имају своју децу. Али захваљајући таквом размишаљњу, родили смо се ми данас.

Срби на пример, после велике сеобе, у току једног века, нису имали право да зидају куће од чврстог материјала, већ су живели по земуницама (име Земуна је урпаво одатле кошница препуна земуница. И да ти исти Срби нису тада радили исто то што данас раде африканци и други који живе у лошијим условима, не би ни нас данас било.



Ни један живи човек, а да је психички здрав не размишља тако. Постоје разне културе и ка том питању се односе разно, али већински и са љубављу. Много деце, и млада нација је потенцијал за даљи развој друштва. "Супстрат" на коме може да се подигне нова култура. Култура Авељеваца, уместо ове, (не)културе Каиноваца која нам је испраљала душу.
Prošlo je vreme rađanja čopora dece, u 2/3 sveta. Proći će kad tad i u ostalim, poput Afrike, kada tehnološki i po mentalitetu sustignu ostatak planete.

Ljudi globalno sve teže žive i samim tim se sve teže odlučuju za decu. Ako se i odluče, oni mudriji prave jedno ili dva, koje mogu em finansijski da odgaje, em da ih vaspitaju i obrazuju da imaju neki pristojan život.

Okačiću uskoro na temi Demografija članak sa novim istraživanjem i anketom koju su sproveli u 20 zemalja na 14.000 ljudi. Većina njih je kao razloge zašto oni ili drugi imaju sve manje dece navela socioekonomske krize, finansijske teškoće i inertnost države da se pozabavi suštinom problema.

A što se ostalog tiče, suludo je lupati glavu šta će biti sa Srbijom za 100 godina jer niko ne zna šta će biti ni sa ostatkom sveta u narednih 20, čak ni šta će biti sa razvijenijim i jačim državama. Niko ne može da predvidi ništa dalje od 2050, samim tim je bespredmetno brinuti dal će 2100. Srba biti tri, dva ili jedan milion.
 
Ljudi globalno zive bolje nego ikada, i to toliko bolje da je neuporedivo.

Ko tvrdi da se manje dece radja zbog ‘sve losijeg zivota’ je omasio ceo sport a ne gol.

Veci je mozda samo nesklad izmedju njihovih ocekivanja i realnosti.
 
Bolje zive redukovani ljudi.
Oni kojima je kapital kroz skolovanje i boravak po firmama oduzeo vecinu ljudskih osobina.
To vise nisu jednodimenzionalni ljudi, vec stvorenja svedena na tacku bez dimenzija.
Kako manje osecaju sebe i svoj organizam, kako manje interaguju s prirodom, manje im je potrebno da se razmnozavaju.

Ljudi sve manje zele decu jer su se odrekli svoje bioloske sustine i pretvorili u celebralne kvaziracionalne robote, zapravo empatijski ispod nivoa gmizavaca. Mada cak i krokodili trose neko vreme na brigu o potomstvu.

Prema nekim istrazivanjma, ljudi sve manje zele seks, pa je i to jedan od razloga.
 
Poslednja izmena:
he case of German pensioner Stefan Niehoff became a major international story after police raided his home for calling Robert Habeck an “id***” while Habeck was serving as Germany’s economy minister at the time. Now that Niehoff has been convicted — for sepearte offenses - it has become clear how far the German media has gone to create the perception that Niehoff is a Nazi to smear his name, when the exact opposite was true all along.
 
Prema nekim istrazivanjma, ljudi sve manje zele seks, pa je i to jedan od razloga.
Ali zato OnlyFans cveta.
Mada i tu se najviše troši para na poruke, a ne na sadržaj.

Ljudi bi hteli osećaj bliskosti ali da ne izađu iz zone komfora.

I upoznavanje je svedeno na dejting aplikacije.
 
Prošlo je vreme rađanja čopora dece, u 2/3 sveta. Proći će kad tad i u ostalim, poput Afrike, kada tehnološki i po mentalitetu sustignu ostatak planete.
Ментално стићи, не верујем да ће бити икада, јер је другачија парадигма код тих људи. Тј тежње никада неће бити исте као на западу. Запад је колективно моделовао себе кроз призму материјлно - то је добро. Мобилисао је своје људе и добио се "успеха" као и скалу да оцени тај "успех". И гледано њиховим очима, они су успешни. Међутим, западни хуманизам нема одговор на питање, а шта даље? Шта даље, кад си материјално обезбеђен, кад имаш посао, и све што једном човек "припада"?
Моја сестра која ради као психолог у Немачкој прича да постоје две групе пацијената који јој долазе на кушет:

1. Наши југовићи са послератним синдромом
2. Немци који имају бројне психозе и дпересију.

Ови други су наравно огромна већина пацијената. На моје питање, а шта је код немаца проблем, каже да нико од њих не види смисао свог постојања. И ту се завршава сав успех "развијеног запада". Нема даље. Нема одговора. А није ни потребан. Старе плавушане ћемо заменити на гараве, и наставићемо да се "развијамо".

Ljudi globalno sve teže žive i samim tim se sve teže odlučuju za decu. Ako se i odluče, oni mudriji prave jedno ili dva, koje mogu em finansijski da odgaje, em da ih vaspitaju i obrazuju da imaju neki pristojan život.
Ово је класичан пример, како су нас васпитали, ти си човек млађи, а изгледа да је матрица постала иста и да се и даље користи. Финансисјка стабилност је услов за "добар" живот.
Сви причају како путовање обогаћује сазнање, али сви Србљи путују у Јевропу како би напарили очи и како би заправо добили потврду за оно што нам усађују у главу шта је то бонвиван. Еворопа брате, све је чисто, сређено. Ред. тишина.. То су коментари наши људи када се врате са "обогаћивања".

Нико међутим не говори да осим Европе постоји још пет контината где такође људи живе, и то већина становника. Нико не жели да оде тамо где људи живе "лошије" од нас, и да виде да заправо љубав, међусобна помоћ, уважење ка старијима, ка суседима, живот без новца или са јако мало новца такође може да има епитет живота на земљи са његовима почетком, расцвеом, плодоивма и крајем. Не, то је атуоматски окарактерисано као "неживот" и као нешто што је недостојно човека. Међутим, покољења људи са тих подручија, писана и неписана историја опвргавају такав став.
Okačiću uskoro na temi Demografija članak sa novim istraživanjem i anketom koju su sproveli u 20 zemalja na 14.000 ljudi. Većina njih je kao razloge zašto oni ili drugi imaju sve manje dece navela socioekonomske krize, finansijske teškoće i inertnost države da se pozabavi suštinom problema.
Биће интересантно прочитати....
A što se ostalog tiče, suludo je lupati glavu šta će biti sa Srbijom za 100 godina jer niko ne zna šta će biti ni sa ostatkom sveta u narednih 20, čak ni šta će biti sa razvijenijim i jačim državama. Niko ne može da predvidi ništa dalje od 2050, samim tim je bespredmetno brinuti dal će 2100. Srba biti tri, dva ili jedan milion.
Слажем се да нема потребе лупати главу са тим шта ће бити у будућности, ми смо дужни да делујемо само у овом тренутку. Деловање зависи од оних мисли, које тренутно окупирају.
 
Ne moze se porediti sadasnje vreme sa proslim kada se prica o radjanju. Nekada se jeste radjalo po 4-5 dece, ali sada je to mnogo teze iz vise razloga:

1. Zene nisu vise masine za radjanje, imaju mnogo vise prava i emancipovanije su. Tako hoce i da rade, grade karijeru, budu ukljucene u drustvene tokove, mogu da odbiju da rode ako to ne zele, itd. Zavrsetak skolovanja neumitno odlaze pocetak radjanja, pa prvo dete se radja sa 26-27 a ne 18-19.

2. Za odgajanje deteta je potrebno mnogo vise resursa nego ranije. Sada mu se placa i fakultet, ekskurzije, hobiji, sportovi, ulaze se vise u odnos sa decom u smislu pricanja sa njima a ne da im se zviznu dva samara i kaze pod mojim krovom je tako.

3. Vise nije poljoprivreda glavna grana, pa radjanje ne donosi nove radnike koji pomazu zajednici za relativno kratko vreme.

4. Savremeni nacin zivota zahteva od oba roditelja da rade na poslovima koji su, iako fizicki manje naporni, dosta stresni. Manje vremena ostaje za cuvanje dece i posvecenosti.

5. Briga i svest o sopstvenom zdravlju. Radjanje velikog broja dece obicno nosi posledice kod zena, plus se cesto desava da sa nekim detetom nesto nije u redu, ili bude komplikacija kod porodjaja. Nisu ljudi vise toliko cvrsti da im bude normalno da rode sedmoro, dvoje umre kao malo i odgajaju petoro.
 
Ментално стићи, не верујем да ће бити икада, јер је другачија парадигма код тих људи. Тј тежње никада неће бити исте као на западу. Запад је колективно моделовао себе кроз призму материјлно - то је добро. Мобилисао је своје људе и добио се "успеха" као и скалу да оцени тај "успех". И гледано њиховим очима, они су успешни. Међутим, западни хуманизам нема одговор на питање, а шта даље? Шта даље, кад си материјално обезбеђен, кад имаш посао, и све што једном човек "припада"?
Моја сестра која ради као психолог у Немачкој прича да постоје две групе пацијената који јој долазе на кушет:

1. Наши југовићи са послератним синдромом
2. Немци који имају бројне психозе и дпересију.

Ови други су наравно огромна већина пацијената. На моје питање, а шта је код немаца проблем, каже да нико од њих не види смисао свог постојања. И ту се завршава сав успех "развијеног запада". Нема даље. Нема одговора. А није ни потребан. Старе плавушане ћемо заменити на гараве, и наставићемо да се "развијамо".
Sve će to stići i u Afriku. Stići će svuda. To je prirodan tok stvari. Sa razvojem i evolucijom ljudi nauče da im ne treba više čopor dece, čak da im predstavlja teret kad ih je toliko. A i da nije humano štancovati ih da žive ko bednici.

A da, slažem se za Evropu, biće zamenjeni. To je već u toku.

Ово је класичан пример, како су нас васпитали, ти си човек млађи, а изгледа да је матрица постала иста и да се и даље користи. Финансисјка стабилност је услов за "добар" живот.
Pa... da.

Kao što je jedan od uslova za pristojnu državu - pristojna ekonomija. Nije jedini. Ali jeste jedan od uslova.

Ne može danas da se priča o pristojnom životu u vreme kada sve košta papreno. Hrana, obrazovanje, zdravstvo... sve su to damo osnovne potrepštine, a sve to košta. Svake godine sve više.
Слажем се да нема потребе лупати главу са тим шта ће бити у будућности, ми смо дужни да делујемо само у овом тренутку. Деловање зависи од оних мисли, које тренутно окупирају.
Da. A svet je trenutno u najvećem k... od WW2, tako da... Sve manje ljudi u svetu razmišlja o drugom a kamoli o petom detetu. Čak su i Kinezi i Indusi to shvatili.

Ti si dosta politički ostrašćen pa si možda mislio da sve ovo pišem sa neko krajnjom porukom da će Zapad procvetati a Afrika nastaviti da stagnira. Ne. Stagnacija i propast nas sve čekaju. Postojeći socioekonomski model nije održiv. Nigde, ni zapadu ni na istoku ni u Africi. Svima nam se crno piše u budućnosti.
 
Još jedan faktor koji je ranije pomago da bude više dece je što su ranije ljudi na selu živeli u proširenim porodicama. Dakle sinovi su zasnivali svoje porodice ne odlazeći iz kuće rođenja, ili bar ne daleko od nje. Recimo samo naprave novu zgradu pored stare, na istom imanju. To je značilo da više porodica živi zajedno pa ima veoma mnogo tetaka, baba i deda koji mogu da vode računa o maloj deci, isto kao i mnogo nešto starije dece koja brinu o mlađoj deci. Na taj način je moguća bolja podela rada i veća specijalizacija u obavljanju kućnih poslova. Ovo povećanje "produktivnosti" znači da je za roditelje manja "cena" činjenice da se rodilo još jedno dete. Briga o njima je raspoređena na čitav niz drugih članova proširene porodice koji istovremeno brinu o još mnogo dece, pa su u tome bitno efikasniji. Dakle, ranije je bila manja neka vrsta ekvivalentne "cene" odgajanja deteta.
 
Ментално стићи, не верујем да ће бити икада, јер је другачија парадигма код тих људи. Тј тежње никада неће бити исте као на западу. Запад је колективно моделовао себе кроз призму материјлно - то је добро. Мобилисао је своје људе и добио се "успеха" као и скалу да оцени тај "успех". И гледано њиховим очима, они су успешни. Међутим, западни хуманизам нема одговор на питање, а шта даље? Шта даље, кад си материјално обезбеђен, кад имаш посао, и све што једном човек "припада"?
Моја сестра која ради као психолог у Немачкој прича да постоје две групе пацијената који јој долазе на кушет:

1. Наши југовићи са послератним синдромом
2. Немци који имају бројне психозе и дпересију.

Ови други су наравно огромна већина пацијената. На моје питање, а шта је код немаца проблем, каже да нико од њих не види смисао свог постојања. И ту се завршава сав успех "развијеног запада". Нема даље. Нема одговора. А није ни потребан. Старе плавушане ћемо заменити на гараве, и наставићемо да се "развијамо".


Ово је класичан пример, како су нас васпитали, ти си човек млађи, а изгледа да је матрица постала иста и да се и даље користи. Финансисјка стабилност је услов за "добар" живот.
Сви причају како путовање обогаћује сазнање, али сви Србљи путују у Јевропу како би напарили очи и како би заправо добили потврду за оно што нам усађују у главу шта је то бонвиван. Еворопа брате, све је чисто, сређено. Ред. тишина.. То су коментари наши људи када се врате са "обогаћивања".

Нико међутим не говори да осим Европе постоји још пет контината где такође људи живе, и то већина становника. Нико не жели да оде тамо где људи живе "лошије" од нас, и да виде да заправо љубав, међусобна помоћ, уважење ка старијима, ка суседима, живот без новца или са јако мало новца такође може да има епитет живота на земљи са његовима почетком, расцвеом, плодоивма и крајем. Не, то је атуоматски окарактерисано као "неживот" и као нешто што је недостојно човека. Међутим, покољења људи са тих подручија, писана и неписана историја опвргавају такав став.

Биће интересантно прочитати....

Слажем се да нема потребе лупати главу са тим шта ће бити у будућности, ми смо дужни да делујемо само у овом тренутку. Деловање зависи од оних мисли, које тренутно окупирају.
Bravo!
 
Još jedan faktor koji je ranije pomago da bude više dece je što su ranije ljudi na selu živeli u proširenim porodicama. Dakle sinovi su zasnivali svoje porodice ne odlazeći iz kuće rođenja, ili bar ne daleko od nje. Recimo samo naprave novu zgradu pored stare, na istom imanju. To je značilo da više porodica živi zajedno pa ima veoma mnogo tetaka, baba i deda koji mogu da vode računa o maloj deci, isto kao i mnogo nešto starije dece koja brinu o mlađoj deci. Na taj način je moguća bolja podela rada i veća specijalizacija u obavljanju kućnih poslova. Ovo povećanje "produktivnosti" znači da je za roditelje manja "cena" činjenice da se rodilo još jedno dete. Briga o njima je raspoređena na čitav niz drugih članova proširene porodice koji istovremeno brinu o još mnogo dece, pa su u tome bitno efikasniji. Dakle, ranije je bila manja neka vrsta ekvivalentne "cene" odgajanja deteta.
Barvo.
Ova raspodeljena briga za decu je nesto sto je nestalo.
Ali zato OnlyFans cveta.
Mada i tu se najviše troši para na poruke, a ne na sadržaj.

Ljudi bi hteli osećaj bliskosti ali da ne izađu iz zone komfora.

I upoznavanje je svedeno na dejting aplikacije.
Taj oblik upoznavanja iskljucuje dugacki proces priblizavanja i upoznavanja posebnosti ljudskih bica.
One je efikasan i industrijski.
Jos jedna potvrda da sloboda u zapoadnom (trgovackom smislu, gde se jedinka uvek prodaje i procenjuje) znaci obaveznu redukciju coveka.

Evo pesme o tome

 
Poslednja izmena:
Zuma wrote
" .... Nije dovoljno pričati samo o količini odvojenih para, nego se mora pričati i o cenama vojne opreme, tj o stanju cele Evropske vojne industrije. Dakle, mora se znati šta se za te pare može kupiti, a ne samo koliko para ima. Drugim rečima, koje će vojne mogućnosti tada biti na raspolaganju čak i ako se potroši tih 5% GDP-a.... ,,

Izostavio si da mogu da nabavljaju samo sa NATO police iz velike svetske samoposluge.
Što naravno cena istog ili slicnog na legalnom tržištu pored dr. ponuda koje su bitno jeftinije za te proizvode je njima ne dostupns
te tih 5 % posto u njihovim rukama može da nabavlja kao da imaju svega 3%
 
Ne moze se porediti sadasnje vreme sa proslim kada se prica o radjanju. Nekada se jeste radjalo po 4-5 dece, ali sada je to mnogo teze iz vise razloga:

1. Zene nisu vise masine za radjanje, imaju mnogo vise prava i emancipovanije su. Tako hoce i da rade, grade karijeru, budu ukljucene u drustvene tokove, mogu da odbiju da rode ako to ne zele, itd. Zavrsetak skolovanja neumitno odlaze pocetak radjanja, pa prvo dete se radja sa 26-27 a ne 18-19.

2. Za odgajanje deteta je potrebno mnogo vise resursa nego ranije. Sada mu se placa i fakultet, ekskurzije, hobiji, sportovi, ulaze se vise u odnos sa decom u smislu pricanja sa njima a ne da im se zviznu dva samara i kaze pod mojim krovom je tako.

3. Vise nije poljoprivreda glavna grana, pa radjanje ne donosi nove radnike koji pomazu zajednici za relativno kratko vreme.

4. Savremeni nacin zivota zahteva od oba roditelja da rade na poslovima koji su, iako fizicki manje naporni, dosta stresni. Manje vremena ostaje za cuvanje dece i posvecenosti.

5. Briga i svest o sopstvenom zdravlju. Radjanje velikog broja dece obicno nosi posledice kod zena, plus se cesto desava da sa nekim detetom nesto nije u redu, ili bude komplikacija kod porodjaja. Nisu ljudi vise toliko cvrsti da im bude normalno da rode sedmoro, dvoje umre kao malo i odgajaju petoro.
Ima i toga da je dosta njih shvatilo da ne rađaju oni decu zbog države ili popa, nego radi sebe. Ako oni žele, kad oni žele, koliko oni žele.

I kao što je interesovannje za ratovanje rekordno nisko, jer su ljudi shvatili da se ratovi vode zarad pljačke i profita političmara, tako isto je i interesovanje za štancovanje dece u većem delu sveta niže nego ikad.

Takođe je u većem delu sveta povećana svest o tome da nije ni razumno a ni etički štancovati decu koja će život provesti u bedi i nesreći, i biti teret i sebi i drugima, čak i kad odrastu.

Ljudi polako ali sigurno počinju masovno da kapiraju neke stvari i da vide kuda sve ovo vodi. I sve više njih odbija da učestvuje u tome, ili prosto bira da razumno iskoristi vreme koje nam je svima preostalo. I ne zanima ih šta drugi misle o tome. A političari, korporacije i natalitet meraklije mogu da besne zbog toga do mile volje. Ali neće time ništa promeniti. Štaviše, samo će deo ljudi da gurnu još dublje u svoje stavove protiv rađanja.
 
Vrh