Velikizidar je rekao sve sto je trebalo. Gradovi su nehumane sredine, koje direktno narusavaju osnovne ljudske potrebe koje postoje hiljadama godina. Mi mozemo da se pravimo blesavi, ali nijedno zivo bice ne moze zivetu u poptuno vestackom okruzenju.
Evo npr. stari deo Beograda je pokazatelj jednog nacina razmisljanja, koje je prisutno zadnjih par vekova. Pokazalo se kao nehuman nacin zivljenja.
Sledeci stepen razvoja su urbane sredine tipa N. Beograda. POtreba za otvarenjem gradova prema prirodi, je rezultiranja takvih naselja. Medjutim, godinama ekspoatisanja, nametnula se cinjenica da ni takva vrsta naselja, nisu mnogo humanija od ranijeg razmisljanja.
Put kojim se urbanizam danas krece je sredina izmedju ova dva koncepta, odnosno integrisanje zelenila i arhitekture. Primer kod nas bi bio prvobitni plan za Grad na vodi. Znaci integracija arhitekture, zelenila i vodenih povrsina. Kazem prvobitno resenje, jer je radjena ispravka na zahtev investitora, po kome je, zbog klasice pohlepe, nabijeno jos gomila zgrada, na racun zelenila i vode.
Beograd je bogat hektarima i hektarima neuredjenih povrsina. Ima priliku da postane za jedno 20 godina pravi organski grad. Naravno, da je pameti. Medjutim, vec vidimo da od toga nece biti nista, jer pogledajte dva velika nova naselja. Belvil, i buduce naselje V. Stepe. Belvil je katastrofa, a V.Stepe je klasican novobeogradski princip razmisljanja, koji je eto, 50 godina zaostao.