Šta je novo?

Stari zanati - posebna gradska zona?

Nenad

Expert
Učlanjen(a)
10.01.2007.
Poruke
5.269
Pohvaljen
23
Lokacija
Hamburg
Posto je na temi "Ugao Kralja Milana i Kralja Milutina" pocela rasprava o starim zanatima koji bi eventualno mogli da se centralizuju u nekom delu glavnog gradskog jezgra, mozemo ovde na zasebnoj temi da nastavimo pricu.

Nenad":o12htn13 je napisao(la):
Dva kralja bez zanatlija
N. V. B. - M. P., 23. novembar 2007

ZAKUPCI lokala "Poslovnog prostora Vračar" na uglu ulica Kralja Milana i Kralja Milutina moraće da pronađu drugi kutak na kojem će nastaviti da se bave porodičnim poslom. Stare zanatske radnje, njih četrnaest, koje su decenijama opstajale u ovom delu grada zameniće poslovna višespratnica. Iako se zakupci protive, rušenje objekata je počelo.
Prema rečima Dušana Kožurika, koji na ovoj lokaciji ima časovničarsku radnju, zanatlije su nezadovoljne jer će biti isterane na ulicu.
- Obraćali smo se gradskoj i republičkoj građevinskoj inspekciji, "Poslovnom prostoru", ali problem je što niko od nadležnih neće da porazgovara sa nama kako bismo našli kompromisno rešenje - objašnjava Kožurik. - Iz "Poslovnog prostora" su nam samo posali obaveštenje da su sklopili ugovor sa nekim investitorom, te da se smatra da su ugovori sa zakupcima raskinuti.
On dodaje da je polovina radnji zakupljena na neodređeno vreme i da u obaveštenju koje su dobili nema nikakvog obrazloženja zbog čega se ugovori raskidaju. Većina zakupaca, kaže Kožurik, decenijama prenosi posao s kolena na koleno. Iseljenje i rušenje lokala nekima će ugasiti porodičnu tradiciju, a mnogi će biti i egzistencijalno ugroženi.
Da je sudbina vlasnika zanatskih radnji neizvesna, a njihova strahovanja opravdana potvrđuju i reči Nenada Komatine, gradskog sekretara za urbanizam.
- Za sada se ne zna šta će biti sa vlasnicima lokala - kaže Komatina. - Na njima je da se dogovore sa nadležnim državnim institucijama. Jedno je sigurno, na mestu koje je do skoro bilo ruglo nići će velelepna poslovna zgrada.
Idejni i glavni projekat novog poslovnog centra je završen, ali izgradnja neće početi pre proleća.

"DVA KRALjA"

PROJEKTANT novog poslovnog centra "Dva kralja", površine oko 30 hiljada kvadratnih metara, je profesor Igor Marić sa Instituta za arhitekturu i urbanizam. Prema njegovim rečima, zgrada koja će nići na placu od 3.500 metara kvadratnih, imaće sedam spratova. U suterenu, prizemlju i na prvom spratu biće lokali, dok će iznad biti kancelarijski prostor i poslovni apartmani. osim toga prostor ispod zgrade biće iskorišćen za podzemnu garažu u kojoj će moći da se parkira oko 300 vozila.
Izvor: Novosti
Link: http://www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=14&status=jedna&vest=111720&datum=2007-11-24

Trebalo bi da se ti stari zanati izmeste negde... recimo u Balkansku ulicu.
roger":o12htn13 je napisao(la):
Mi živimo u vreme globalizacije. Kome su potrebni zanatlije u savremenom svetu? Časovničari !?! (Pa sad možeš da kupiš sat od kineza za 200-300 dinara i kada se istroši baterija - kupiš drugi). Obućari, krojači, jorgandžije... takođe.

Taj plac u centru grada je neprocenjivo bogatstvo, zamislite na njemu zgrada, parking za 300 vozila, zatim banke, kladionice, prodavnice markirane odeće, obuće, Costa coffee, jedan novi šoping mol u centru grada... najzad ćemo biti deo Evrope i sveta, doduše ojađeni od tih istih banaka, kladionica i prodavnica za ono malo novca kojim raspolažemo.

Nije ni čudo što sam skoro čuo za novokomponovanu izreku od mog prijatelja iz Bgd-a

"živi roditelji, mrtav kapital".

Tako našu svest formira globalizam.
bigvlada":o12htn13 je napisao(la):
hmm, da, samo što postoji sitan problem da su zanatlije imale valjane ugovore o zakupu na neodređeno vreme koje je država jednostrano raskinula bez objašnjenja. Da je ovo pravna država kao što nije ti ljudi bi tužili državu, dobili spor i naplatili masnu odštetu.

Zamisli, postoje i ljudi koji ne vole da nose kineske satove sa rokom trajanja od pola sata. Svaka država u EU se trudi da sačuva svoje stare zanate. Njihovi proizvodi i usluge ne mogu da se mere sa fabričkom proizvodnjom u pogledu cene, ali je u ogromnom broju slučajeva kvalitet mnogo viši. Tim ljudima treba pomoći da se prilagode, njihove rukotvorine bi mogle da budu veoma vredne kako domaćim tako i stranim turistima. Šta misliš, koliko košta ručno napravljen sat? Ili opravka nekog starog zidnog? Zamenio bi ga plastikanerom od 300 dinara? Hit u svetu je organska proizvodnja, kao i proizvodnja koja ne truje planetu. Hit bi između ostalih mogli da budu baš ručno pravljeni jorgani. Sve je samo pitanje kvalitetno napisanog i izvršenog biznis plana i kvalitetnog marketinga. To treba da uradi država.

Hmm, ne smatram šoping molove vrhuncem modernog razvoja gradova, više mi se sviđa Knez Mihajlova, koja može da mi ponudi isto to, u mnogo lepšem ambijentu.
relja":o12htn13 je napisao(la):
Poslednjih 2 meseca pokusavam da kupim jednostavnu jaknu za jesen-zimu, u soping-molovima sam nailazio samo na kič koji je pre desetak godina mogao da se prodaje jedino na buljaku, robu osrednjeg kvaliteta i bezobraznih cena. A kada bih našao ono što trazim, a to stvarno nije nista specijalno, to je bilo preskupo. Otišao sam u centar grada i u roku od sat sam našao nekoliko sasvim običnih radnji sa muškom garderobom koja je daleko većeg kvaliteta od onog u molovima i cenama upola nižim – razlika je samo u tome što roba nije firmirana i nema vidljiv logo ili etiketu, a baš to sam i tražio. Izbor je bio bogatiji a i gospođe koje rade su i mnogo ljubaznije i više se razumeju u mušku garderobu od devojaka u molovima (koje opet imaju posla sa raznim kretenima i džiberima koji vreme ubijaju po molovima, pa ih potpuno razumem). Uštedeo sam pola novca koji bih potrošio za sličnu stvar u nekom butiku svetskog “brenda” (a i svi oni proizvode u Kini, a “kreatori” kao da su im iz Velikog Trnovca).
A i imam ekstra zimske čizme, u ovom slučaju je “brend” :) , ali je u pitanju kvalitet, na kojima se bez veze pocepao krajnje nebitan deo, ali se vidi. Dosta su koštale ali vrede svaku paru i treba mi pouzdan obućar, kojih je sve manje, kod mene u kraju ih je nekoliko zatvorilo radnje samo zbog skupih kirija.
Imam i sat, nije baš Patek-Filip, ali mi je veoma drag, i nadam se da će mi dugo trajati, pa mi treba i dobar sajdžija, i ne pada mi na pamet da takve stvari kupujem kod Kineza.
Ima mnogo ljudi koji isto ovako razmišljaju.
S druge strane – monopol – skoro je bio problem mleka. Ej, mleko nisi mogao da kupiš, elementarna stvar. A zato što su male radnje pozatvarane jer su ih je ubila konkurencija velikih lanaca. Veliki lanci ucenjuju dobavljače, plaćaju dobavljačima odloženo i do 90 dana jer im se može, da prostite, *ebu i proizvodjače i nas kupce.
A to je sve posledica tolerancije prema monopolu, a to već nije u skladu sa internim pravilima “Evrope i sveta”.

“Živi roditelji –mrtav kapital” – svaka čast roditeljima tog koji je to izvalio, tako im i treba. Za to su jedino oni krivi, ne globalizam.
Nenad":o12htn13 je napisao(la):
Jasno je da stari zanati ne mogu samostalno da opstanu u vremenu globalizacije. Upravo zbog toga moraju da dobiju svu mogucu podrsku od grada i odgovornih institucija (EU ima fondove koji podrzavaju takve projekte). Beogradu fali neko centralno jezgro gde bi se takve radnjice koncentrisale. Moje licno misljenje je da bi Balkanska ulica trebalo da se zatvori za saobracaj, da se napravi stepeniste - setaliste, nesto slicno onom delu oko Bas Carsije u Sarajevu. Tu bi onda mogli da se koncentrisu sve zanatlije Beograda i da se ceo taj potes stavi pod zastitu. Beograd, na zalost, jos uvek ne "potresaju" talasi turista, ali jednog dana ce se i to promeniti (u sledecih pet godina), pa ce takve zone biti jako interesantne. Cudi me jako da na nivou Grada ne postoji neka strategija koja bi ovu tematiku regulisala.

Moramo da sacuvamo bar jedan deo nase tradicije od globalizacije - ostali su uspeli, zasto mi ne bi mogli??!!
Homer Jay":o12htn13 je napisao(la):
Balkanska, ili Chubura.... ili i jedno i drugo :)

No back to the topic.... Ispravite me ako gresim, ali koliko ja znam na uglu kralja Milana i kralja Milutina ima samo jedna staklorezacka radnja (od zanatskih)... Eventualno jos koja koju nisam primetio, ali tesko da se Skipper, Ciciban, National bank of Greece, Balashevic, Fast food "Ne dedu" itd. Mogu nazvati zanatskim radnjama.... (Kad vec pomenuh Chuburu, to me podseca malo na gradic Pejton, od kada je prica da ce biti uklonjen traje rasprava u kojoj se koriste argumenti da je to zanatski centar. Meni je Pejton licno gotivan, ali taj argument bi pio vodu da se tamo nije uselila gomila radnji koje su tzv "ambijent" unakazili neonskim natpisima i time sto su farbali kucice u raznorazne boje i sl.)
bigvlada":o12htn13 je napisao(la):
da, ideja sa Balkanskom za zanatlije je veoma interesantna, ali bih ja za to iskoristio (pored Balkanske) i jedan drugi prostor, dugu belu zgradu ispod Kalemegdana koja u stvari predstavlja tunel i kroz koju prolazi voz. Pre ili kasnije će maknuti prugu, a onda bi njenom trasom mogla da ide sjajna pešačka promenada. Na mestu današnjeg tunela može da nikne zgrada u stilu ranog osamnaestog veka, koja bi se uklopila u pejzaž koji čine zgrada kapetanije i nadamo se obnovljena Đumrukana kao i žičara koja bi vodila do austrijske ambasade. Mogu da ga nazovu npr. Centar starih zanata Tvrđava. Pošto dosta turista dolazi po prvi put u Srbiju i Beograd rekom, verujem da bi imali dobar promet i što je još važnije, turisti bi imali onaj prvi, pozitivan stav prema gradu, i više želje da ga obiđu i bolje upoznaju. Za razliku od Balkanske (mogu da prave esnaf starin zanata) gde bi bile smeštene zanatlije koje svakodnevno ili relativno često koristimo (sajdžije, šeširdžije, jorgandžije), ispod Kalemegdana bi bile više stvari namenjene turistima - npr. vezene stvari koje bakice prodaju na Kalemegdanu, narodna nošnja, kako moderna tako i srednjovekovna (sa kraljevskhi i velikaških dvorova), ikone, zastave,replike srednjovekovnog prstenja, pečata, oružja i oklopa, kopije miroslavljevog jevanđelja, srpskog ustava, zakonika Cara Dušana itd... Mi imamo tako divnu i bogatu istoriju, a kroz ovakve proizvode možemo da skupimo više novca za održavanje spomenika, poput Kalemegdana.
 
Stari zanati odumiru zajedno sa potrebom za njima. Napr. cipele koje se danas prave su takvog kvaliteta da ti je jeftinije da kupis nove nego da ih krpis kod obucara. Isto vazi i za ostalu robu siroke potrosnje.
 
Kako da se 'centralizuju' ?! .. ko će da plati tu centralizaciju ?
Jel Grad treba da investira u neku TC i u njega satera 'stare zanate'.?!

Tržište određuje ko i šta će na njemu da opstane - tu je 'vračar' u pravu.
A, opstaće zlatari i najstariji zanat na svetu :)
 
dragan":34oj1ric je napisao(la):
Kako da se 'centralizuju' ?! .. ko će da plati tu centralizaciju ?
Jel Grad treba da investira u neku TC i u njega satera 'stare zanate'.?!

Tržište određuje ko i šta će na njemu da opstane - tu je 'vračar' u pravu.
A, opstaće zlatari i najstariji zanat na svetu :)
Pa naravno, trziste odredjuje ko opstaje a ko ne, samo sto sam i ja misljenja kao i jos neki na ovom forumu da bi bilo lepo da se drzava (ili grad) malko vise potrude da na neki nacin pokusaju da odrze stare zanate. Ne treba sada da im obezbedjuju najatraktivnije lokacije u gradu za njihove radnje sto je potpuno nerealno ali sigurno postoji neki nacin da se to postigne. Mozda je doduse i ta ideja o pomoci i odrzanju tih zanata utopijska...
 
Sajdžije, obućari... to nisu klasični "stari zanati".
Mislim da brkate majstore koji danas prave suvenire za turiste i "obične majstore". Danas je običnim majstorima najveći problem kirija - istu priču sam čuo i od majstora za bicikl i od majstora za frizider i od sajdžije i od obućara.
A onim pravim "Starim zanatima", prakticno mrtvim, su se bavili opančari, sedlari, abadžije, kazandžije, ćurčije...Postoje ponegde i danas, ali sad jedino, kažem, mogu da prave suvenire za turiste.
Činjenica je da danas najveći broj turista u Beograd dolazi brodom, iskrcavaju se kao i nekad davno ispred srušene Djumurkane, a i da se isto tako, praktično na samim Velikim stepenicama nalazilo puno zanatlija i dućana, eto rešenja gde skoncentrisati "stare zanate".
 
Pa ko jos racuna obucare i sajdzije u stare zanate!? Dok bude bilo satova, bice i sajdzija.. Isto vazi i za obucara. Kad jednog dana kupis skupe cipele, neceh ih baciti kad se izlize djon, nego ces ih odnesti na "potkivanje"..

Stare zanate je izlistao relja gore. Posto oni nisu profitabilni, a Beograd je imao tradiciju na tom polju, bilo bi lepo da se subvencionisu. Ne treba im praviti TC, ali moze da im se da nekoliko radnjica i to je to...

Inace, Dragane, nije bas sve pitanje trzista.. postoje stavke koje hvala Bogu ne zavise potpuno od istog.
 
Nenad":jo38nkz5 je napisao(la):
Pa ko jos racuna obucare i sajdzije u stare zanate!?
Prešaltovao sam se na izvorni topic. Ali očigledno da ima ljudi koji tako misle.
 
kao što rekoh u prethodnom topicu, ono što se pravi za turiste smestiti na mestu sadašnjeg tunela kod Kalemegdana, a onima koji prave i popravljaju stvari koje se češće koriste preseliti u Balkansku, u njoj jedino štrči onaj glupi mini tržni centar kome tamo stvarno nije mesto.
 
Homer Jay":1do2sywb je napisao(la):
Balkanska, ili Chubura.... ili i jedno i drugo :)

No back to the topic.... Ispravite me ako gresim, ali koliko ja znam na uglu kralja Milana i kralja Milutina ima samo jedna staklorezacka radnja (od zanatskih)... Eventualno jos koja koju nisam primetio, ali tesko da se Skipper, Ciciban, National bank of Greece, Balashevic, Fast food "Ne dedu" itd. Mogu nazvati zanatskim radnjama.... (Kad vec pomenuh Chuburu, to me podseca malo na gradic Pejton, od kada je prica da ce biti uklonjen traje rasprava u kojoj se koriste argumenti da je to zanatski centar. Meni je Pejton licno gotivan, ali taj argument bi pio vodu da se tamo nije uselila gomila radnji koje su tzv "ambijent" unakazili neonskim natpisima i time sto su farbali kucice u raznorazne boje i sl.)
Pošto sam sa čubure, slažem se da pejton trba sačuvati ali ga treba i srediti.
Što se tiče zanatskih radnji na potezu Sokolska - katanićeva, to sve treba porušiti, jer je ruglo.
 
Radnja sa zanatom koji iščezava
Poslednji bombondžija
Autor: Matija V. Ninković | Foto:d. grubin | 20.12.2008. - 09:14
bonbondzija-v.jpg

Bombondžinica “Bosiljčić”, u Ulici Gavrila Principa, na broju 14, danas je jedina zanatska radnja ovog tipa u Beogradu. Pre početka II Svetskog rata u prestonici je postojalo više od 120 sličnih objekata. Ratluk, lizalice u obliku kišobrančića, liciderska srca i promincle (ljute bombone) kao još mogu tu da se kupe.

Arhaičan izgled bombondžinice „Bosiljčić“ apsolutno je autentičan: veliki stakleni izlog u kom je redom izložen slatki asortiman, radionica i kuhinja iz koje se šire neodoljiv mirisi. Ovde se ništa nije promenilo od daleke 1936. godine, kad je Branislav Bosiljčić otvorio radnju i započeo porodičan posao.

- Radnju je otvorio moj deda Branisalav po kom sam i dobio ime. Vredno je radio do početka osamdesetih, kad je proizvodnju preuzeo moj otac. Sad smo brat Živorad i ja glavni i jedini majstori - priča tridesetsedmogodišnji Branisalav Bosiljčić, suvlasnik jedine bombomdžinice u prestonici.

Iako su bombone nekad bile glavni artikal, danas je ratluk preuzeo primat. Ovde možete kupiti 13 različitih vrsta za cenu od 100 i 150 dinara po pakovanju od pola kilograma. Cena varira u zavisnosti od toga koje se voće koristi za izradu.
- Malo šta se ovde promenilo od „dekinog vremena“. Recepti su njegovi, sve se radi kao u „dobra stara vremena“. Jedino je moj otac, pošto je završio mašinsku školu, napravio mašine koje su nam olakšale rad. Ovo je naporan fizički posao. Nose se džakovi sa materijalom, nosi se svašta i uglavnom je sve kabasto i teško - kaže Branislav.

Mušterije su mahom stalne. Dolaze u bombondžinicu iz svih delova grada. Ima i kupaca iz inostranstva.
- Živim već dosta dugo u Londonu. Ali, kad god dođem, svratim ovde na dobar ratluk. Onaj iz prodavnice mi nekako ima ukus kao guma - kaže Stevan Popović, jedan od kupaca.

Reporter „Blica“ napušta radnju u trenutku kad je želatinasta masa, sigurne sudbine da postane ratluk, na sred radnog stola. Majstor je posipa šećerom u prahu i secka volgerom, specijalnim sečivom. Kod ulaznih vrata, na zidu okačena slika radnice Stojanka Biočin. I ta slika je u radnji još od „dekinog vremena“. Pored fotografije - „Povelja“, nagrada Zanatske komore za 2007 godinu.

Ratluk i za Kanadu
Dva do tri puta godišnje u bombondžinicu dolazi žena koja stanuje u Kanadi. Kad ona dođe, priča majstor Branislav, kupi sve zalihe ratluka jer ih nosi sinu koji „prosto obožava ovaj slatkiš“.
извор Блиц
линк http://www.blic.rs/beograd.php?id=70954
 
Ima i kazandzija preko puta Fransa, planiram da ga posetim da kupim dzevu uskoro. Inace, vec duze vreme se mislim da grad treba da obnovi zgrade/prizemne kucice koje su se nalazile u Donjem Gradu Kalemegdanske tvrdjave i to u svom originalnom obliku sa kaldrmisanim ulicama i da ih izdaje zanatlijama besplatno uz obavezu da koriste stare metode i prodaju tradicionalne proizvode...

Ne znam, kako vam se to cini?
 
Ja sam to više puta predlagao za Smederevo, tj. da se vrati prvobitni izgled iz 1559, pošto je pored reke, turisti svakako moraju tuda da prođu. Štosa radi, desetak prodavnica bi trebalo ostaviti za trgovce iz Dubrovnika, oni imaju viševekovnu tradiciju poslovanja po Srbiji.
 
[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=15729#p15729:1driv0bu je napisao(la):
vrachar » Pon Nov 26, 2007 11:36 am[/url]":1driv0bu]Stari zanati odumiru zajedno sa potrebom za njima. Napr. cipele koje se danas prave su takvog kvaliteta da ti je jeftinije da kupis nove nego da ih krpis kod obucara. Isto vazi i za ostalu robu siroke potrosnje.

Ovde si 100% upravu. Imao sam baš situaciju da sam kupio cipele i nakon godinu dana nošenja, a nosio sam ih skoro svaki dan na posao, cim je pala neka prva kiša u septembru, cipele počele da propuštaju. Ja kod obućara, on pogleda i kaže mi da mi je jeftinije da uzmem nove jer se ne isplati popraviti.

Ipak, s druge strane, obućar u mom kraju uvek ima posla. Kad god odem kod njega su pune police cipela, radi se. Tako da, s jedne strane, ljudi su i dalje voljni da popravljaju ono što imaju jer im je to jeftinije, a s druge strane, koliko je takvih obućarskih ranji koje rade i mogu da zarade dovoljno da imaju makar prosečnu platu a to je trneutno nekih 45.000 din ako se ne varam :sesir:
 
Sledeći "zanat" koji će izumreti su taksisti.

Jedva čekam....

Послато са SM-J710F уз помоћ Тапатока
 
Kome zatreba tašner odličnog može naći u suterenu Beograđanke.
 
Налетех малопре на нешто и сетио се ове теме:

У Јапану њихово министарство има посебну "награду" за занатлије који се баве скоро несталим занатима, поседују одређене скоро изгубљене вештине и генерално су јако ретки али културолошки битни - "живо национално благо" отприлике преведено (living national treasure).

Нешто слично и код нас да се уведе, што би засигурно помогло да се очувају стари и јединствени занати и да им се да значај.
 
Vrh