Najsveziji primer susreta srpskog psihopate za volanom automobila i imbecila za volanom bajsa Glovoa (ne znam da li je Srbin, mozda i nije jer kao da je imao kose oci).
Stojim na peaackom prelazu Balkanske dole pred ukrstanje sa Admirala Geprata. Automobili se zalecu niz ulicu, koja je jednosmerna, a na semaforu je u tom trenutku zeleno za njih. Glovo dostavljac vozi u kontra smeru Balkanskom i ima nameru da se popne na trotoar. Njemu u susret nailazi ludak, psihopata u automobilu, zalece se na njega i svira svo vreme. Biciklista stoji pred ivicnjakom, ne znam da li namerno ili zato sto ne uspeva da se popne. Psihopata za volanom nastavlja da juri svojom trakom, uopste se ne odmice od ivicnjaka, odnosno levim bokom vozila ide pravo ka biciklisti. Ja gledam i reko sad ce da ga udari i ubije ko zeca. Jer bukvalno ide na njega. Na kraju ludak odmice auto od ivicnjaka taman toliko da prolazi na 1 cm od bicikla i dostavljaca. Ja se taman bio spremio za udar (i moguci nalet bicikliste na mene) i da mu se proderem u facu da li je normalan. Srecom, nije doslo do kontakta, i Psiho je protutnjao dalje a Tenkre ostao u cudu i smejuci se gledao u mene i odmahivao glavom ( u fazonu "vide li ludaka"). A ja gledam u cudu i mislim se koji li je veci psihijatrijski pacijent od njih dvojice, da li ovaj koji se zalece kolima na coveka ili ovaj koji nece da se skloni sa kolovoza.
Mislim da je previse dijabola za volanom koji nisu svesni koliko malo fali da se ljudsko telo osakati, ili cak prekine zivot u potpunosti. Jedan nezgodan tup udarac u potiljak je dovoljan, a kamoli udar automobila i let nekoliko metara.
Odgovorno tvrdim i ostajem pri tvrdnji da 2/3 ljudi u Srbiji nikada ne bi trebalo da dobiju dozvolu odnosno da ucestvuju u kolskom saobracaju (pod time mislim i na bajseve na kolovozu). Bar ne bez dodatne obuke, psihijatrijskog pregleda ipolaganja voznje iznova.
Ovo je nacija psihopata i mentalnih hendikepa.