Šta je novo?

Aerodrom Nikola Tesla - (Avijacija)

Ако ћемо да цепамо длаку на четворо, погрешније је да се зове “југословенског”, него “српског”.

Краљевина Србија је била пионир ваздухопловства на Балкану, и један од европских пионира. У Југославији, управо је Србија створила најбоље економске, привредне и научне услове за развој ваздухопловства, и за производњу, и за оперативу. Аеропут из којег је национализацијом настао ЈАТ је био српска компанија.

Међутим, експонати музеја долазе са свих меридијана и приказују светску баштину, па би најлогичније било да се, идеолошки обестрашћено, зове напросто Музеј ваздухопловства.
Управо тако, Срби и Србија су створили све Југославије и треба да се зове српски музеј.
 
Ja sam bio u ubeđenju da smo raskrstili sa jugoslovenstvom u nazivima javnih ustanova i da na to više nećemo trošiti slova, pogotovo što to nije baš urbanistička kategorija, ali avaj. Nije nevažno kako se muzej zove može da bude i „srpsko-jugoslovenski“, može da se krsti u Surmitraž, Surčopoliten ili „Muzej koji će jednom možda imati posetioce“, ali realno, mnogo veći problem je to što ne postoji nikakva normalna pešačka komunikacija između terminala i zgrade muzeja.Sećate se onih priča o „najekološkijem aerodromu“, o travnjaku i džungli ispred terminala, o ideji da se taj prostor pretvori u nešto što makar delimično liči na civilizovanu zonu za hodanje? E pa trt. Dobili smo preskup, večito prazan parking kao prvu prepreku budućem posetiocu muzeja. Iza parkinga su dva automobilska prometna putna pravca, a između njih zgrada milionera iz Kontrole leta, koji su sebi napravili mali raj i koju sada treba nekako zaobići, jer ima parkinge sa svih strana.
Kako god da okreneš, zainteresovani posetioci će morati da do muzeja pešače i na beogradskih +41 stepen, i dok duva košava u decembru, i to kroz parkinge, bez trotoara.
Makar da su ostavili jedan kršten drvored koji bi ljude malo zaštitio, i bar jedan do dva pešačka pravca sa par fontanica.
 
Ogromna je sramota kako mi tretiramo muzeje u Srbiji. Jedan Tesla ima koliko kvadrata muzeja... Sta vise da pricamo.
Da je ovo normalna drzava, Tesla bi vec 50 godina imao 100 000 kvadrata i PRVA stvar koju bi svaki posetilac pozeleo da vidi je upravo to.
Zamislim odmah neke fore sa strujama, munje i slicno, naucna fantastika bre!
Kad to sve vidim, sta vas cudi i stanje ovog muzeja? Sto vas bilo sta cudi?
 
Ogromna je sramota kako mi tretiramo muzeje u Srbiji. Jedan Tesla ima koliko kvadrata muzeja... Sta vise da pricamo.
Da je ovo normalna drzava, Tesla bi vec 50 godina imao 100 000 kvadrata i PRVA stvar koju bi svaki posetilac pozeleo da vidi je upravo to.
Zamislim odmah neke fore sa strujama, munje i slicno, naucna fantastika bre!
Kad to sve vidim, sta vas cudi i stanje ovog muzeja? Sto vas bilo sta cudi?
То је све могло да буде у старој електрани, али је мали Синиша одлучуо да је боље да га пребацимо у фабрику картона, да би се онда кварт у Београду на води назвао Теслиним, пошто је неатрактиван због близине мосту Газела.
 
Ja sam bio u ubeđenju da smo raskrstili sa jugoslovenstvom u nazivima javnih ustanova i da na to više nećemo trošiti slova, pogotovo što to nije baš urbanistička kategorija, ali avaj. Nije nevažno kako se muzej zove može da bude i „srpsko-jugoslovenski“, može da se krsti u Surmitraž, Surčopoliten ili „Muzej koji će jednom možda imati posetioce“, ali realno, mnogo veći problem je to što ne postoji nikakva normalna pešačka komunikacija između terminala i zgrade muzeja.Sećate se onih priča o „najekološkijem aerodromu“, o travnjaku i džungli ispred terminala, o ideji da se taj prostor pretvori u nešto što makar delimično liči na civilizovanu zonu za hodanje? E pa trt. Dobili smo preskup, večito prazan parking kao prvu prepreku budućem posetiocu muzeja. Iza parkinga su dva automobilska prometna putna pravca, a između njih zgrada milionera iz Kontrole leta, koji su sebi napravili mali raj i koju sada treba nekako zaobići, jer ima parkinge sa svih strana.
Kako god da okreneš, zainteresovani posetioci će morati da do muzeja pešače i na beogradskih +41 stepen, i dok duva košava u decembru, i to kroz parkinge, bez trotoara.
Makar da su ostavili jedan kršten drvored koji bi ljude malo zaštitio, i bar jedan do dva pešačka pravca sa par fontanica.

Do muzeja bi imalo smisla napraviti neku natkrivenu pasarelu kojom bi lako mogao da premostiš sve prepreke između a dobio bi komfornu vezu sa aerodromom u svim vremenskim uslovima, može da se provuče i između Garaže i zgrade agencije za kontrolu letenja (ovde sam pratio ogradu između agencije i garaže).

1000389017.jpg
 
Do muzeja bi imalo smisla napraviti neku natkrivenu pasarelu kojom bi lako mogao da premostiš sve prepreke između a dobio bi komfornu vezu sa aerodromom u svim vremenskim uslovima, može da se provuče i između Garaže i zgrade agencije za kontrolu letenja (ovde sam pratio ogradu između agencije i garaže).

Pogledajte prilog 260567
Мислим да је рационалније да аеродромски бус који повезује паркинг са пристанишном зградом, а у будућности и са железничким стајалиштем, прави круг око Контроле летења и стаје код музеја. Велике су то удаљености да се пешачи, све и са надстрешницом, а праву топлу везу не могу ни да замислим да ће неко да је плати.

Иначе, а свестан сам да је то непопуларно мишљење, не мислим да су аеродромски путници циљна група за Музеј, као што ни путници на некадашњој главној железничкој станици нису посећивали Музеј железнице, онако успут.

Зато и мислим да је нерационално фокусирати се на пешачку везу Музеја и пристаништа, већ треба повезати Музеј са железницом, аеродромским бусом који већ пролази туда, да се омогући приступ људима који циљано долазе на аеродром да би обишли Музеј, а не иду колима.
 
Evo kako može da izgleda prostor oko aerodroma, bečki Švehat možda i najbolje koncipiran po tom pitanju. Uređeni blokovi sa poslovnim zgradama, garažama, hotelima i ostalim sadržajima. Svuda može peške kao da ste negde u gradu. Ispred aerodroma ulaz u podzemnu železničku stanicu, a postoji i topla veza sa aerodromom.

Da bi se ovo postiglo u Beogradu moralo bi mnogo toga da se poruši, pa sve ispočetka po nekom jasnom razvojnom planu. Sve dalje što se radi i planira na Tesli je sve veće odudaranje od realnog stanja i povezanost svih objekata postaje sve komplikovanija. Navodno i do hotela i nove zgrade koje pravi Air Serbia isto neće biti pešačke veze, već će da produže šatl. Da izuzmemo putnike koji bi išli u muzej, zamislite samo sve te zaposlene u budućnosti koji nemaju auto kako će da dolaze. Prvo pentranje po Prokopu koji je ni sa čim povezan, pa vozom do livade, pa sedi na šatl i opet tako nazad...
 
Što se tiče pasarele, slažem se da bi deo pešačke komunikacije mogao da se reši natkrivenom konstrukcijom sa travelatorima. Ipak, čini mi se da je realnije očekivati da glavna i najlogičnija pasarela bude ona koja povezuje Terminal sa budućom železničkom stanicom. To je pravac koji bi svakodnevno koristili putnici sa koferima, ljudi kojima je potrebna pristupačnost i oni koji presedaju između različitih vidova transporta., a u onom delu gde se ovaj pravac preklapa sa kretanjem ka muzeju, pasarela bi prirodno mogla da posluži i posetiocima muzeja. Uz to, i zgrada garaže se nalazi na toj liniji, pa bi mogla biti uključena u pešačku mrežu bez većih komplikacija.
Što se tiče shuttle busa, nisam potpuno uveren da je to dugoročno najisplativije rešenje. Pasarela dugačka 600 metara jeste inicalno velika investicija, ali svakako mislim da bi trebalo na papir staviti koliko koliko bi izašla svaka od ove dve varijante na neki srednji period. Takođe, mislim da ne treba zanemariti aerodromske putnike kao potencijalne posetioce muzeja. Potpuno mi deluje realno da značajan deo poseta bude upravo od ljudi koji putuju, prate nekoga ili čekaju let. Ne verujem da će biti dominantna grupa, ali mislim da svakako postoje i da će iznositi oko trečine potencijalnih posetilaca.
Beč je svakako u svetskm vrhu kada je u pitanju javni transport i organizacija aerodromskog prostora. Ne možemo sve srušiti i krenuti iz početka, ali mislim da možemo naučiti makar nekoliko principa koji tamo odlično funkcionišu.
 
Vrh