Za sada dear Ivana to izgleda ovako:
Prica se po gradu da postoje neki pristigli evrovizijski fanovi, ali ih od prilike niko nije video jer po ceo dan sede na probama u areni, a uvece idu po zurkama koje organizuju delegacije zemalja-ucesnica.
Na Trgu republike, zemlja je do pola preorana, druga polovina je ispucala od suse, nema ni travke - izlgeda kao njiva - sve mi se cini da je neko na to zaboravio.
Osim toga, trg je oplemenjen i predimenzioniranim plasticnim standom koji je infopult za fanove (kojih nema) i na tom ogromnom standu sedi obicno jedan nezainteresovani klinac koji kuca poruke. Uzitak je potpun jer je stan postavljen kao neki hajlajt, a viziulno je pravi skandal i upropascava celi prostor.
Nesto dalje od standa u liniji sa Satom - dakle ostavljajuci oko 10m slepog prostora i odnosu na razrovane bastice - Turisticka organizacija Beograda je stavila neki navodno predratni kamion-sevrlolet za koji je jedna zena prokomentarisala da je sigurno u pitanju traktor ciju su prikolicu oblozili limom. U tom sevroletu stoji par devojaka koje treba da olaksaju boravak strancima u gradu. Njih ne vidis sto od kip-vrata sevroleta, sto od kacketa koje su nabile do nosa, a obucene su sve redom kao da raspramaju po kucama (neka odrpana majca pola uvucena u pantalone). Najveca nevolja sa tim kamionom je sto u stvari ne znas da li je neki fazon u pitanju ili Turisticka organizacija Beograda nije imala para da obnovi svoj vozni park. U svakom slucaju, Trg po malo sada lici i na parking (sto da ne!), ako se ima u vidu da je tu i onaj krvopijski autobus zavoda za transfuziju.
U Cika Ljubinoj ulici, pored koje bi po nekoj logici trebalo da stoje ti info-standovi, ali ne stoje, jer onda ne bi preprecili pola Trga republike, je priredjen neki ad hoxc sajam tradicionalnih narodnih rukotvorina. Posebno medju nasim tradicionalnim rukotvorinama izdvajam domace sapune, predmete od duvanog stakla i svilene marame.
Konacno, dozivljaj je upotpunjen i novogodisnjim ukrasima, koje nocu zaista izgleda lepo, a danju je malo cudno sto je pola grada u sred leta oblozeno vestackim granama cetinara i sto su po Knez Mihailovoj razvucene sneznobeli kablovi. Ovo je prigodno mesto da naglasim, da je u skladu sa nasim kompleksima sve - od standa do plakata - ne primereno belo i da zahvaljujuci brojnim evrovizijskim plakatima grad izgleda mnogo mnogo sivlje nego sto stvarno jeste. Jedini izuzetak je pomenuti Sevrolet-kamion, on je neke cudne plave boje, koja u prirodu - sasvim sam siguran - ne postoji, tako da bole oci gledati ga. Bol kudikamo ublazava samoprozvani simbol Beograda iscrtan na njemu - retardirani vrabac.
Eto, u jednoj recenici: dzaba smo krecili, a i nismo bas nesto okrecili.
