Bio sam pre par godina kod jednog prijatelja, Novi Beograd je u pitanju. Živi u zgradi izgrađenoj pedesetih godina. Zgrada je raspad živi, kako spolja tako i zajednicki holovi iznutra. Fasada se oljustila, holovi nikada kreceni, svetlarnici nikada oprani... Jednom rečju uzas živi. Ulazim kod njega u stan, drugi svet, ma druga dimenzija... Stan sređen boli glava, sve najkvalitetne, pare uopste nije zalio kada ga je renovirao.
Međutim, morao sam da ga pitam za onaj raspad kada se izkoraci iz njegovog stana. A on me gleda malo cudno, nije mu jasno sta ga pitam. I onda u jednom trenutku valjda je shvatio konacno i kaze mi citiram " ono ispred napolju, sto bi mene to interesovalo, ja sam svoje sredio. Eto, slika i prilika naseg nacina razmisljanja!
Poslato sa telefona preko tapatalk-a.